nedjelja, 17. prosinca 2017.

Žalite se tiše...

To što trenutno čitate ovaj članak znači da prije svega imate nekakvu školu, znate razaznati slova i znate koristiti suvremenu tehnologiju.


Također, to znači da imate krov nad glavom i krevet gdje možete zaspati.                             Imate računalo ili smartphone. Ili oboje.
Imate i pristup internetu, imate plaćen račun i vrlo vjerojatno vam pretječe malo novca preko spomenutih troškova pa si možete priuštiti ovaj mali luksuz.
Ukoliko ovo čitate znači da imate vremena i to slobodnog, a to je danas već veliki luksuz.
Sve ovo nas trenutno svrstava u skupinu od 7 milijardi ljudi koliko ima na planeti u skupinu od samo par milijuna, a na lokalnoj razini u skupinu od samo par stotina tisuća duša.
Sretnih duša.


Popularno je kukati.
Potrebno je pričati u žalopojkama jer kad iz niskog starta počnete s njima sugovornika hvatati za vrat, odmah mu bude jasno da vam treba pomoć.
Slučajno ako kažete da ste dobro, netko može, ne daj bože, zatražiti pomoć.
Ovako podesite frekvenciju na kukanje i mirni ste.                                                                 Danas nije dobro ako ste dobro. Strateški je to vrlo loša taktika.
Žaljenjem na sve i svašta i na svakoga može se mnogo toga iskukati.
Ukoliko ste dobro, gledaju vas kao luđaka koji preskače terapiju ili kao punokrvni plijen kojem mogu posisati još to malo krvi i energije.


Tako smo došli do trenutka kada se žali i osnovano i neosnovano, a ne veseli se čak ni kad ima dobrih razloga za to.
Umjesto da se voli glasno, glasnije se kuka. Umjesto da se smije od srca, žali se kako je sve otišlo u propast.
Ništa novo. Generacijama je već tako.
Nekad se umiralo od kuge, kolere i tuberkuloze, a danas se pati od menadžerskih glavobolja, jet lag-a, deadline-a, niskih plaća i visokih standarda.                                          Ukoliko ste zdravi i sve vama drage osobe su zdrave, tek tad nemate razloga za kuknjavu.
Tada ste sigurno u povlaštenoj kategoriji. Ukoliko nažalost nisu, opet nemojte kukati, jer kukanje ne liječi.


Sreća liječi. Pokušajte.
Najbolje je kad shvatite da ništa ne košta jer je već u vama. Liječi iznutra, liječi izvana, liječi čak i druge.
Dok ima nade, ima i razloga za sreću.
Postoje oni sretni i oni malo manje sretni.
Sve to opet nije razlog za vašu nesreću jer sprava za određivanje količine prisutnosti sreće u drugim ljudima još nije patentirana.


Zato bolje vodite računa o vlastitoj sreći, a dok ima onih koji su tamo negdje sretni, i vi imate razlog da i vaša bude veća jer sretni ljudi su dobri ljudi.
Kad ima manje zla, manje će biti muke za svakog od nas.
Žalite se tiše, volite glasnije.                                                                                              Ne zato što nema nijednog razloga za požaliti se, već zato što sigurno ima dobrih razloga za osmjehnuti se.


Muke su tu i neka su, ali kad im neosnovano ukažemo čast da ih izgovorimo naglas, postanu prisutnije.
Makar isključite ton, a sutra kad vas netko pita “Kako si?”, iskreno odgovorite – “Odlično, što i tebi želim.”
Zato što vi jeste odlično.
Vjerujte mi da jeste.


izvor:www.blogdan.rs/prenosi i preuzeto sa:atma.hr

Nema komentara:

Objavi komentar