ponedjeljak, 20. studenoga 2017.

Priča o životu – Kada ovo shvatiš više nikada ništa neće biti isto!

Ponekad ljudi dođu u tvoj život, osjetiš i odmah znaš da su trebali biti tu, služiti nekoj vrsti svrhe, podučiti lekciju ili ti pomoći da shvatiš tko si ili tko želiš postati.


Nikad ne znaš tko su ti ljudi (možda tvoj cimer, susjed, suradnik, dugogodišnji prijatelj, ljubavnik, ili čak potpuni stranac), ali kada se pogledate oči u oči u tom trenutku znaš da će oni duboko utjecati na tvoj život.                                                                                          I ponekad ti se dogodi nešto što ti se na početku može činiti strašnim, bolnim i nepravednim, ali u osvještavanju tih situacija, otkrit ćeš svrhu prevladavanja tih prepreka. Jer da ih nije bilo nikada ne bi shvatila svoj potencijal, snagu, volju ili srce.
Sve se događa s razlogom. Ništa se ne događa slučajno ili pukom srećom. Bolest, ozljeda, ljubav, izgubljeni trenuci prave svrhe i sve gluparije, događaju se kako bi testirali granice tvoje duše. Bez ovih malih testova, bez obzira na to što jesu, život bi bio poput glatko popločena, ravna, cesta koja vodi nigdje. Bilo bi sigurno i ugodno, ali dosadno i posve besmisleno.


Ljudi s kojima se susrećeš i koji utječu na tvoj život, i na uspjeh i padove koje doživljavaš, pomažu ti stvoriti osobu koja postaješ svojim rastom. Puno se iz loših iskustva može naučiti. Zapravo, oni su vjerojatno najdublji i najvažniji.                                                         Ako te netko povrijedi, iznevjeri ili ti slomi srce, oprosti im jer su ti pomogli da naučiš o povjerenju i važnosti opreza kada otvaraš nekome svoje srce. Ako te netko voli, voli ga/ ih bezuvjetno ne samo zato što tebe vole, već zato što te na neki način podučavaju da voliš i kako bi trebala otvoriti svoje oči prema stvarima.
Dozvoli da ti je svaki dan bitan! Uživaj u svakom trenutku i shvati da se niti jedan životni trenutak kojeg proživiš više nikada neće ponoviti. Razgovaraj s ljudima s kojima nikada prije nisi razgovarala i zaista slušaj. Zaljubi se, oslobodi se i postavi svoje ciljeve visoko.


Drži glavu gore, jer imaš na to svako pravo. Reci sebi koliko si jedinstvena i vjeruj sebi, jer ako ne vjeruješ u sebe, teško će drugi vjerovati u tebe. Možeš izraditi svoj život kako god poželiš. Stvori vlastiti život i živi ga u cijelosti bez žaljenja.


izvor:zdravaisretna.hr/prenosi i preuzeto sa:atma.hr

Vjerujte u čuda da bi vam se čuda događala!

Jedna od osnovnih ljudskih potreba je da volimo i da budemo voljeni. Od najranijeg djetinjstva učimo o ljubavi na različite načine i tako stječemo uvjerenja o tome što ljubav jest, kakav osjećaj donosi, ali i modele ponašanja koje kasnije nesvjesno ispoljavamo u odnosima s drugima, a naročito u ljubavnim relacijama.                                                          Nekada davno usvojeni obrasci emocionalne vezanosti danas nesvjesno uvjetuju naš odabir emotivnih partnera, baš kao i reakcije koje ćemo imati u raznovrsnim situacijama, a naročito onim koje su emocionalno obojene.


Ljudi se u tom smislu mogu razlikovati po stupnju bliskosti koja im prija, kao i prema intenzitetu emocija koje smatraju prihvatljivim za sebe. Na temelju tog istog predloška, birat će se uvijek isti tip partnera, ponavljat će se iste lekcije, sve dok se iz nesvjesnog reagiranja ne prijeđe u svjesno i aktivno biranje onoga što je konstruktivno i što doprinosi blagostanju samog odnosa. Bez obzira na godine, mnogi u odrasloj dobi žive vlastite iluzije o tome što “prava ljubav” predstavlja, tko su naše srodne duše i kakve odnose s njima da očekuju.
Najprije je korisno osloboditi se svih koncepata koje termin “srodna duša” nosi sa sobom i biti otvoren za skladnu i harmoničnu vezu, ispunjenu energijom ljubavi, međusobnog privlačenja i razumijevanja.                                                                                                

Što Anđeli znaju najbolje



Najprije, anđeli znaju tko je osoba koja je za naše najbolje dobro i stoga možemo započeti komunikaciju tako što ćemo napisati pismo anđelima o želji našeg srca, potpuno otvoreno i sa punim povjerenjem da nam odgovor stiže u za nas pravom trenutku. U samom pismu korisno je osloboditi sebe prošlih emotivnih iskustava i to tako što se zamoli anđela da prekine sve disfunkcionalne energetske niti, kreirane između vas i vaših bivših partnera.
Dalje, zamolite anđele da vas snagom energetskog vakuuma u potpunosti očiste od svih emotivnih toksina i da iscijelite sve emotivne rane koje su ikada nastale te da zatim neutraliziraju sva emotivna obećanja, zavjete i zakletve koje ste nekada dali, a koje više ne služe.
Nakon toga, otvorenog srca i sa osmjehom na licu, izrazite zahvalnost za sva iskustva koja su vam se dogodila i koja su vam pomogla da danas budete upravo ovo što jeste.


Ljudi su se u posljednje vrijeme mnogo usmjerili na Zakon Privlačenja i vježbali da do najsitnih detalja prepoznaju kakvog emotivnog para žele za sebe, baš kao i što u tom paketu ne dolazi u obzir, često zaboravljajući da se osvrnu na osobno osjećanje sreće, zaljubljenosti i voljenosti koje nerijetko izostaje kada nam se zamišljeno ostvari. Stoga je ključno prepustiti anđelima da odaberu umjesto vas, naročito ako ste do sada u svojim izborima većinom bili povrijeđeni.                                                                                        Anđeli, ipak, znaju bolje. Umjesto da odredite što taj netko treba u životu raditi, kako izgledati i koliko zarađivati, zatražite od anđela ljubavi i romanse da u vaš život unesu osobu koja je baš u ovom trenutku spremna, otvorena i slobodna za vezu s vama, koja je zdrava i odgovorna u svim aspektima postojanja (naročito onim koji su za vas osobno važni), koja predstavlja vaš energetski par i koja vam s ljubavlju pomaže ispuniti svrhu svog postojanja.
Ovom se tekstu možete vratiti svakog dana i izgovoriti navedeni segment, a i ne morate. Vaše molitve su saslušane i uslišane. Dakle, dovoljno je samo jednom zatražiti, ali ako vam za osjećaj osobne sigurnosti treba češće, slobodno ponovite svoju molitvu / traženje. Nećete pogriješiti.

Proces otkrivanja Anđela



Ono što je presudno za samu realizaciju vaš duboke želje o ispunjavajući emotivnom odnosu, jeste da poslušate poruku koja vam stiže. Poruka ne mora imati nikakve veze s vašim postavljenim pitanjem, a može uključiti sadržaje tipa: jak intuitivni nagovještaj da se upišete na ples, da trebate otputovati negdje, da izađete na određeno mjesto, kupite sebi poklon ili nešto drugo sasvim neočekivano što dolazi kroz prijedlog vama dragih prijatelja ili totalnih slučajnih prolaznika.                                                                                               Zabavljajte se u procesu otkrivanja života i radujte se svemu što dolazi. Prihvatite sebe u potpunosti i sa osmjehom na licu i širom otvorenog srca očekujte samo najbolje.
Zatražite da se u vama izgraditi potrebna emocionalna disciplina kako bi mogli izaći iz odnosa koji su toksični po vas i vjerujte da je za vas moguće da budete voljeni baš takvi kakvi jeste. Život vas voli i upravo sada vam dovodi osobu koja savršeno odgovara najdubljim potrebama vašeg Bića.


Izvor: lovesensa.rs/prenosi i preuzeto sa:atma.hr

Mario Žuvela-Nije teško onih tisuću tereta što nose leđa, težak je onaj jedan što nosi duša!

Teški su oni pogledi kada pogledaš u osobu koja ti mnogo znači, a ona svoj pogled okreće sa strane, okreće ga jer je promijenila priču, jer su njeni interesi protiv tvojih i nije je briga što povrijeđuju tebe. Teške su one šutnje kada ti ljudi više nemaju što reći, a sve si im rekao i dao, dok oni više jednostavno za tebe nemaju riječi, niti dobre a niti loše.


Nije teško onih tisuću tereta što nose leđa, težak je onaj jedan što nosi duša. Teški su oni trenuci kada si među drugima, bilo da se nazivaju tvojim prijateljima i suradnicima, a osjećaš se osamljenije nego ikada jer svatko od vas živi svoj život, život koji se drugoga ne tiče. Teški su oni momenti kada se skupi mnogo problema na tvojoj duši, a ti nemaš osobu kojom bi ih povjerio, pa te tiše, pritiskaju, muče, proganjaju.


Nije teško onih tisuću tereta što nose leđa, težak je onaj jedan što nosi duša. Teški su trenuci kada trebaš nekoga da te tako snažno zagli a nigdje te osobe, nikoga da dade osmijeh ili neku lijepu riječ. Teški se oni trenuci kada shvatiš da sve ono što ti drugi tako uvjerljivo govore jesu njihove laži a ti se pretvaraš da im vjeruješ da vidiš dokle će samo iči. Teški su oni trenuci kada si na dnu ali nikoga to nije briga jer im ništa to ne znači.


Teški su tereti koje nosimo na duši, tereti koji se skupljaju mjesecima i godinama i za koje računamo da ćemo ih se jednom riješiti i živjeti sretan i ispunjen život a onda shvatimo da kada se i oslobodimo jednoga staroga dobijemo deset novih. Teški su tereti jer su teški ljudi s kojima živimo, težak je život.  A malo nam treba da sve skinemo i započnemo ispočetka, samo jedan ruka, samo jedno rame, samo jedno srce koji živi za nas.

3 duboka osobna PITANJA koja svaki znak Zodijaka treba postaviti – SEBI!

Filozofija se odnosi na proučavanje i pokušaj razumijevanja korijenske prirode stvarnosti, postojanja i znanja.


Postoje mnoga pitanja u životu na koja nema odgovora ili divergentna mišljenja o odgovorima koja zapravo donose još pitanja, piše The earth tribe.                                           Evo nekoliko pitanja koja odgovaraju svakom znaku zodijaka. Pogledajmo kakve bi odgovore mogli dobiti!

Ovan

Zašto tako lako stječem prijatelje?
Što je to što me udaljava od onoga što stvarno želim?
Ako novac ne može kupiti sreću, mogu li ikada biti istinski sretan bez novca?

Bik



Zašto se uvijek izdvajam?
Čine li teškoće osobu snažnijom?
Kada ćeš početi brinuti o sebi kao što brineš o drugima?

Blizanci

Tko može odlučiti što je moral?
Hoću li ikada prestati tražiti stvari koje zapravo ne želim?
Zašto se bojim da ću izgubiti stvari koje još ni nemam?                                                      

Rak



Zašto si neprestano toliko strog prema sebi?
Kakav bi savjet dao novorođenčetu?
Možemo li imati sreću bez tuge?

Lav

Kako uspijevam ostati tako pozitivan čak i u najnesretnijim okolnostima?
Na kojoj je točki rušenje vlade etično, s obzirom na nasilje koje obično uključuje revolucija?
Kako znam da je moje iskustvo svijesti jednako iskustvu svijesti drugih ljudi?

Djevica

Zašto uvijek težim za nedostižnom savršenošću?


Mislim li da je lakše voljeti druge ili biti voljen?
Postoji li inherentni red u prirodi ili je to sve kaos i šansa?                                                    

Vaga

Koju ulogu ima čast u današnjem društvu?
Koji je, po mom mišljenju, najbolji način da osoba postigne sreću?
Trebaju li se ljudi brinuti više o tome da čine ispravnu stvar ili da stvar čine ispravno?

Škorpion



Što definira dobro i zlo?
Zašto sam toliko opsjednut time da imam moć nad drugima?
Je li važnije pomoći  sebi, pomoći svojoj obitelji, svom društvu ili pomoći svijetu?

Strijelac

Što je prava sloboda iz moje perspektive?
Kako znam da je moja percepcija stvarnosti zapravo stvarna?
Koliko dugo će me se sjećati nakon što umrem?                                                                   

Jarac



Je li “pogrešan” čin u redu ako nitko za njega ne zna?
Gdje je linija između ludila i kreativnosti?
Kada bi mogao naučiti svakoga u svijetu jedan koncept, što bi to bilo?

Vodenjak

Zašto ostajem odan onima koji to baš i ne zaslužuju?
Koja je razlika između življenja i bivanja živim?
Koji je najvažniji cilj koji bi svaka osoba trebala imati?

Riba



Donosim li vlastite odluke ili ih drugi donose u mjesto mene?
Po kojim se standardima ocjenjujem?
Čega će se moje buduće ja sjećati od današnjeg mene?


izvor:The earth tribe/ Prevod i preuzeto sa: atma.hr

nedjelja, 19. studenoga 2017.

OSHO - Vlastiti hram...

VLASTITI HRAM- Javni hram je javni hram. No čovjek treba vlastiti hram. Hram je privatni fenomen.           
                                                                                                                                         Mi na Istoku imali smo posebnu sobu za meditaciju. Svaka obitelj koja si je to mogla dopustiti, imala je vlastiti hram. A ljudi bi u njega stupali zato da se mole Bogu ili meditiraju, ni zbog kojeg drugog razloga.


Sve što je povezano s tim mjestom - paljenje mirisnih štapića, boje, zvukovi, zrak - sve asocira na ideju o meditaciji. Ako ste meditirali u istoj sobi, na istom mjestu, svaki dan u isto vrijeme, tada već i dok ulazite u sobu i skidate obuću, vi ste u meditaciji.
U trenutku kad uđete u taj prostor, među te zidove - iste zidove, istu boju, isti miris štapića, u isto vrijeme - vaše tijelo, vaša vitalnost i vaš um zahvaća osjećaj jedinstva. Sve u vama zna da je vrijeme za meditaciju. I sve u vama vam pomaže, a ne bori se s vama. Vi samo sjednete i lako uđete u meditaciju, lakše, bez riječi, s manje napora.


Zato, ako si to možete srediti, pronađite neko malo mjesto, i kut će biti dovoljan, i nemojte tamo ništa drugo raditi, samo meditirajte. Inače se mjesto uznemiri. To je teško objasniti, ali i prostor se može uznemiriti. Uredite si kutić, meditirajte tamo svaki dan, redovito u isto vrijeme. Ako katkad propustite to učiniti, nemojte se osjećati krivima. Čak ako to učinite šezdeset puta u sto dana, to će biti dovoljno.                                                                                             izvor i preuzeto sa:www.magicus.info

Intenzitet OVOGA određuje koliko će se BRZO vaše želje ostvariti!

Univerzum je mentalne prirode, sačinjen od inteligentne energije.


Svaka misao koju mislite stvara vaš doživljaj stvarnosti. Svaka misao koju mislite, kao kamen bačen u vodu, stvara valove koji se šire nadaleko i naširoko.                                          Ovi valovi pokupe sve što je slično toj misli i to vam vrate natrag umnoženo mnogo puta.
Osjećaji daju energiju i moć mislima. Intenzitet osjećaja određuje veličinu valova koje vaše misli stvaraju. Intenzitet osjećaja određuje koliko će se brzo vaše misli manifestirati kao vaša životna iskustva.
Misli ljubavi, radosti, mira, zdravlja i izobilja stvaraju iskustva dobrobiti. Misli i osjećaji neimaštine, brige, uzrujanja, bolesti, patnje i odvojenosti od Izvora svih blagoslova stvaraju još više iskustava sličnih takvim mislima.
Misli ne funkcioniraju izolirane jedne od drugih, već su ojačanje ili oslabljene drugim mislima. Misli koje su u sukobu donekle neutraliziraju jedne druge i one snažnije se manifestiraju u vašem životu.


Nije bitno da li se misli koje mislite odnose na vas ili na nekog drugog.                                    Svaka misao koju mislite proizvodi srodne plodove u vašem životu. Da bi iskusili izobilje, držite se misli i osjećaja izobilja, podsjećajući se da se Izvor svog izobilja nalazi unutar vas i da će vaše misli i osjećaji izobilja vas uputiti ka onome što treba učiniti da bi iskusili svo obilje koje želite u vašem životu.
Ako mislite na jedan način o sebi, a na drugi o nekom drugom – dobar, loš, ispravan, pogrešan, lijep, ružan, pametan, glupav, lud ili bilo što drugo – vi ćete manifestirati u svom životu što god je u skladu s vašim snažnijim mislima i osjećajima.
Vježbajte se ispuniti svoju svijest mislima, kako o sebi tako io svima drugima- života punog ljubavi, mira, svjetlosti, radosti, zdravlja, izobilja, mudrosti i svijesti jednog vječnog Životnog inteligentnog duha koji sve prožima i kroz sve se izražava.                                      Nije bitno proizlaze li misli koje mislite iz vaše svijesti ili ste ih usvojili slušanjem vijesti, gledanjem filmova, čitanjem knjiga ili razgovorima s drugim ljudima.


Kada slušate vijesti koje ulijevaju strahove pričama o raznim katastrofama i gledate filmove pune životnih drama, kaosa i ratovanja, onda vi programirate ove ideje u svoju svijest kao da ih želite iskusiti u svom životu.
Umjesto njih, okružite se mislima, filmovima, ljudima, knjigama koje vas inspiriraju, koje daju osjećaj mira, ljubavi, radosti, obilja i koje doprinose da se osjećate bezbjedni, zaštićeni, voljeni, lijepi i zdravi.
O čemu god mislite, to jačate u svom životu. Ako vi niste u kontroli vaših misli, netko drugi će biti. Tko god kontrolira vaše misli, kontrolira vaš život. Vi razvijate kontrolu nad svojim mislima, tako što svjesno odaberete što ćete misliti i osjećati.                                      Knjige i filmovi koji vas inspiriraju su sredstva koja vam mogu puno pomoći, ali onda trebate ići korak dalje … Izaberete misao koja vas inspirira i jača i ponavljate je tiho sebi tijekom cijelog dana.
Ispunite svijest mislima i osjećajima koje želite ojačati, iskusiti, doživiti u svom životu. Ta misao može biti “Bog” ili što god vama predstavlja Izvor svih blagoslova, znajući da se taj Izvor nalazi unutar vas, da je on život koji pokreće vaše tijelo, inteligencija vaših misli, moć kroz koju možete bilo što ostvariti.


Dajte život toj misli osjećajući što življe da možete sve što ona vama predstavlja. Što vidljive zamislite i što življe osjetite osjećaj stvarnosti te misli, to će se ona brže manifestirati u vašem iskustvu.                                                                                            Možete ponavljati rečenicu kao na primjer: “Ja sada prihvaćam i izražavam potpunost Moćnog prisustva Boga.” Zamišljajući i osjećajući da se sva ljubav, svjetlost, moć, izobilje i sve dobrobiti Izvora svih blagoslova izražavaju kroz vas i vaš život.


Prije nego što iskusite bilo kakav blagoslov u svom životu potrebno ga je prvo usvojiti u vašim mislima i osjećajima. Kada postanete gospodari svojih misli i osjećaja vi otvarate vrata beskonačnoj slobodi.
Izvor: zakonprivlacnosti.com/prenosi i preuzeto sa:atma.hr

Mario Žuvela-Postoje neke nevidljive niti kojima smo isprepleteni!

Postoje neke nevidljive niti kojima smo isprepleteni, niti koje nas sve povezuju i spajaju.



Ponekad se spoje pogledi nekih osoba i kao da se u njima ukrste neki kompaktibilni svjetovi koji žive u svakom od nas. Imate osjećaj kao da te ljude već dugo poznajete, pronalazite se u istom spektru osjećaja i povezani ste s tisućama nevidljivih niti. Niti su to svih misli koje ste mislili, osjećaja kojih ste prošli, želja i potreba koji se nalaze u svakom od nas i odgovaraju drugima.
Postoje neke nevidljive niti kojima smo isprepleteni. Zato nekada ne treba mnogo riječi, ne trebaju neka posebna dokazivanja i potvrđivanja jer je sve jasno na sami pogled. Svijet je to duhovne prirode unutar svakoga od nas gdje se događa ono što nazivamo život. Zato zaljubljeni ne pričaju puno, zato prijatelji prihvaćaju jedni druge i s onim pogreškama koje učine, jer znaju pravu pozadinu svega toga i vide da osoba nije samo ono što je učinila.
Postoje neke nevidljive niti kojima smo isprepleteni. Zato smo nekada i sami sebi čudni, donosimo odluke koje se čine apsurdne a zapravo su jedini pravi izbor. Tražimo blizinu ljudi koji se čine potpuna suprotnost od nas, a u nama je zapravo nešto toliko slično, gotovo identično. Zato ponekad bježimo od ljudi koje mislimo da znamo kada smo shvatimo da se zapravo nikada nismo ni poznavali, i da nikada ne možemo biti zajedno.


Svakoga dana svojim mislima i osjećajima, svojim približavanjima drugima i odlascima od njih oblikujemo te niti, zapetljavamo se i vezujemo. A onda nakon nekog vremena shvatimo da bez drugoga ne možemo, da je toliko blizu našega srca da nam je nekada bliži od nas samih. Tajna je to života koji nije vidljiv očima i nije shvatljiv onima koji sve žele dokazati. Neki to nazivaju srcem, neki dušom, no jedan je to isti svijet unutar svakog od nas koji nas povezuje i spaja izvan granica ovoga tijela. Svijet koji se naziva čovjek.


autor:Mario Žuvela//www.savjetnikuspjeha.com

Bog uvijek ima plan za vas: Kad vam stvari ne idu od ruke, ovoga treba se sjetiti!

Kada vam stvari ne idu od ruke, uvijek znajte da Bog ima plan za vas. Ako mu vjerujete, On će vam dati velike darove                                                                                                    Bila jednom tri stabla na brdu u šumi. Razmatrali su svoje nade i snove kada prvo stablo reče: “Jednog dana, nadam se, ja ću postati kovčeg za blago. Možda ću biti ukrašen predivnom rezbarijom i svatko će moći vidjeti moju ljepotu.”


Tada drugo stablo reče: “Jednog dana ja ću biti moćan brod. Nosit ću kraljeve i kraljice preko voda i plovit ću do krajeva svijeta. Svatko će se osjećati sigurnim u meni zbog snage moga trupa.”
Konačno, treće stablo reče: “Ja želim narasti i biti najviše i najravnije stablo u šumi. Ljudi će me vidjeti na vrhu brda, gledat će na moje grane i mislit će na nebesa i na Boga i kako sam im blizak. Ja ću biti najznačajnije stablo svih vremena i ljudi će me se uvijek sjetiti “.
Nakon nekoliko godina molitvi o njihovim snovima da postanu stvarnost, grupa drvosječa dođe do stabala. Jedan dođe do prvog stabla i reče: “Ovo izgleda snažno stablo, mislim da ću biti u stanju prodati drvo tesaru.” I počne sjeći stablo.                                                       Stablo bijaše sretno. Znalo je da će drvosječa umjeti da od njega napravi kovčeg za blago.


Kod drugog stabla drvosječa reče: “Ovo stablo izgleda snažno; prodat ću ga brodogradilištu.” Drugo stablo bijaše sretno. Znalo je da je na putu da postane moćan brod.
Kada drvosječa dođe do trećeg stabla, stablo bijaše uplašeno. Jer, ako ga posijeku, njegovi snovi se neće ostvariti. Jedan od drvosječa reče: “Ne treba mi ništa posebno od svog stabla, pa ću uzeti ovo.” I on posiječe stablo.
Kada prvo stablo dospije kod tesara, napraviše od njega jasle za hranjenje stoke. Staviše ga u štalu i napuniše sijenom. To nije bilo ono za što se je on molio.


Drugo stablo je iskorišteno za izradu malog ribarskog broda. Završiše se njegovi snovi o moćnom brodu koji nosi kraljeve.                                                                                       Treće stablo je isječeno u velike komade i ostavljeno samo u mraku. Godine su prošle, stabla zaboraviše svoje snove.
Jednog dana, čovjek i žena dođu do staje. Ona se porodi i staviše dijete u jasle koje su napravljene od prvog drveta. Čovjek je radije želio da je mogao napraviti kolijevku za dijete, ali i ove jasle će morati poslužiti.
Stablo je, vidjeći ljepotu djetetovu i njegovu neobičnost, osjetilo važnost ovog događaja, predosjećajući da u sebi čuva neprocjenjivo blago.
Godinama kasnije, grupa ljudi uđe u ribarski brod napravljen od drugog stabla. Jedan od njih bijaše umoran i ode spavati. Dok su plovili po vodi, podiže se velika oluja i stablo uvidi da nije dovoljno snažno da zaštiti ljude.
Ljudi probudiše spavajućeg čovjeka; on ustade, reče: “Mir” i oluja utihnu. Tada stablo uvidi da je nosilo kralja nad kraljevima.


Konačno, netko dođe i uzme i treće stablo. Nošeno je kroz ulice dok su se drugi ljudi rugali čovjeku koji ga je nosio. Kada dođoše do mjesta, čovjek bijaše pribijen na stablo i podignut u vis da umre na vrhu brda. Kada nedjelja dođe, stablo uvidi da je dovoljno snažno da stoji na brdu i da bude blizu Boga, jer Krist bijaše razapet na njemu.                                           Poruka ove priče:
Kada stvari ne idu na vašu ruku, uvijek znajte da Gospodin ima plan za vas. Ako mu vjerujete, on će vam dati velike darove.


Svako stablo dobilo je što je htjelo, samo ne na način kako je zamislilo.
Mi ne znamo uvijek što Gospodin planira za nas.
Znamo da Njegovi načini nisu naši načini, ali njegovi putevi su uvijek najbolji.


izvor:stil.kurir.rs/prenosi i preuzeto sa:atma.hr

Zašto ljudi viču kad su ljuti?

Ovo je vrlo dojmljiva priča na koju se vrijedno često podsjetiti…


Jednom je jedan duhovni učitelj pitao svoje učenike: “Zašto ljudi viču kad su ljuti?”
Učenici su razmišljali neko vrijeme: “Zato što izgubimo strpljenje – zato vičemo.”
“Ali, zašto bi vikao ako je osoba pored tebe?” – pita učitelj – “zar nije moguće govoriti tiho i lagano?”
Učenici su davali još neke odgovore, ali nijedan nije zadovoljio učitelja.                                   A onda je objasnio:


“Kada su dvije osobe u svađi, ljute, njihova se srca jako udalje. Zato moraju vikati da njihov krik premosti udaljenost i da se mogu čuti. Što su ljući, glasnije moraju vikati, jer je udaljenost među njima sve veća.”
Zatim je upitao:
“Što se dogodi kada se dvije osobe zaljube? – ne viču jedan na drugoga, nego govore tiho i nježno. Zašto? Njihova srca su veoma blizu. Udaljenost među njima je jako mala.


A šta se dogodi kada se još više zaljube? Ne govore. Samo šapuću i još se više zbližuju u svojoj ljubavi. Konačno, ne trebaju više ni šapat. Samo se gledaju i to je sve. Takve su dvije osobe koje se vole.”
Onda je rekao:


“Kad se svađate, nemojte dopustitii da se vaša srca udalje, ne izgovarajte riječi koje bi vas mogle još više udaljiti, jer će doći dan kada će udaljenost biti tako velika, da više nikad neće biti puta natrag.”                                                                                                         izvor i preuzeto sa:atma.hr

Nemaš energije? Potraži je na mjestu prema kojem šalješ svoje svjetlo

Često se uhvatim da i kad  obavim sve što sam imala za obaviti tog dana ne prestajem o tome pričati, a što je najgore – ne prestajem o tome misliti. Iako sam s nekom obavezom završila i prije tri sata, ona je još uvijek u mojoj glavi, trabunja jedno te isto, a ja joj s dozom prijezira svako malo kroz zube procijedim da ponovno zbog nje nisam stigla ovo, ili ono.   
                                    Jednog jutra mi je sinulo da sam u cijeloj toj priči jedini krivac – ja. Trčim za onime što je već prošlo poput ljutog psa, režim i prijetim i u to ulažem golemu energiju.

Npr, ako me netko tog dana naljutio, ili iznervirao što se fizički više udaljim od te situacije, intenzivnije o njoj razmišljam. Što sam trebala napraviti, što sam zapravo trebala reći, zašto se nisam sjetila ovoga ili onoga… A jedina istina je da je dotična situacija ili dotična osoba ostala u trenutku koji je prošao, ali ga ja svojom pažnjom i energijom uporno i dalje držim na aparatima za oživljavanje, pumpam mu po prsnom košu kao luda i aktivnim razmišljanjem o njemu dajem sve veću moć nad svojim vremenom, koje sada već dvostruko gubim.


Zbog situacije koja je prošla sada gubim i vrijeme u kojem sam slobodna raditi što želim, ali sam dozvolila da me svakodnevne tričarije toliko opterete da mi je najlakše reći da sam umorna, nemam energije i odgoditi to za neki drugi dan koji će biti malo manje intenzivan i naporan.
Na taj način pronalazim slabašno opravdanje za vlastitu neaktivnost pitajući se zašto koristim taj jeftini trik i ne mogu se pokrenuti.                                                                      I tada mi padne napamet da možda tako bježim od straha da su moje želje teško ostvarive i odgađam rad na njima za neko vrijeme kad više neću tako misliti. Da ću se jednog dana probuditi slobodna od straha da ih nikada neću ostvariti bez da sam išta i pokušala. Vrijeme za koje duboko u sebi znam da neće nikada doći. Neće doći dok ja svoje želje ne odlučim spustiti s oblaka, postaviti ih u ravnopravnu visinu sa sobom, zasukati rukave i uključiti ih u svoju svakodnevicu.
Često o stvarima koje želimo razmišljamo s određene distance. To su one neke stvari od kojih se udaljujemo kao da ćemo ih na taj način zaštititi od ratoborne svakodnevnice i života koji melje sve pred sobom, a kamoli ne tamo neku krhku želju.
Pitanje je: zašto su nam bliže one stvari koje ne želimo, od onih koje su zapravo predmet naše želje?


Nekako izgleda da su nam problemi uvijek na raspolaganju. Želje promatramo iz velike daljine i ne možemo se s njima saživjeti. Što god učinili strah nas je da ćemo ih nekako oštetiti. Radije ostajemo u lošem društvu problema i svega onoga iz čega bismo silno željeli naći izlaz, ali to loše društvo kao da je baš stvoreno za nas. Istovremeno visoko na rukama držimo naše želje strahujući da ne dotaknu hladno tlo života.
Možda je vrijeme da se upitamo kako raspoređujemo svoje gorivo u životu?
Za što palimo motore?
Gdje odlazi naša energija?
Koliko smo spremni gorjeti za ono što moramo, a koliko za ono što želimo?


Nije neobično da nemamo energije, ni vremena. I gubitak onog preostalog koje imamo nakon što obavimo svakodnevna potraživanja života opravdat ćemo umorom i iscrpljenošću.
Pitanje je samo prema čemu ćemo usmjeriti svoju svjetlost. To je ono što možemo birati. Vidimo li da oko našeg svjetla neprestano leti muha koja nas izluđuje, jedino što ćemo morati napraviti jest da ga ugasimo.
Neku večer sam se baš prije spavanja susrela s muhom koja me izludila. Nisam je mogla istjerati iz sobe sve dok u jednom trenutku nisam ugasila svjetlo. Ona je tada takoreći doslovno nestala. Pomislila sam: ah, kad bi sve u životu bilo tako jednostavno. Da sve ono što ne želim nestane samo zato jer sam ugasila svjetlo.
A onda shvatim da to zapravo i jest tako. Naravno da mnoge  negativne stvari u našem životu neće nestati, ali može nestati naš angažman oko njih. Možemo ih ostaviti u potpunom mraku.  Muha će otići prema novom svjetlu, tako je jednostavno. Kao i one stvari u životu koje nas živciraju, mi smo ti koji ih neprestano osvjetljavamo dajući im moć. O nama ovisi koliko energije ćemo u nešto uložiti, koliko prostora i svjetla dati da bi one živjele.                                                                                                                               S druge strane potpuno je ludo što sam iduće jutro vidjela valjda najljepši oblak do sada. Izgledao je poput ogromne ružičaste ptice sa bezbroj plavih pruga. Što sam duže gledala u oblak  shvatila sam da se taj oblak nikad ne bi pretvorio u ovu veličanstvenu pticu da ga u tim trenucima sunce nije počastilo svojim zrakama i poklonilo mu svu pažnju. I ta ružičasta ptica bila bi najobičniji oblak koji bi poput sjene otišao svojim putem.


Svojim svjetlom možemo izmijeniti svoj cijeli život. Stvar je naše odluke i odgovornosti. Budemo li se neprestano borili s muhom koja leti oko naše lampe, naša borba će biti uzaludna dok god ne ugasimo svjetlo. Tako je i u životu.
Mislite li da previše energije i vremena trošite na stvari koje ne želite i da zbog toga pati vrijeme u kojem želite raditi ono što volite – ugasite svjetlo. Okrenite mu smjer. I tada ga ponovno upalite i stvarajte veličanstvene ptice. Preuzmite odgovornost i dokažite sami sebi da ih je moguće stvoriti.
Upalite svjetlo u onom dijelu sebe u kojem ćete stvarati život kakav volite i raditi stvari u kojima uživate. Ove druge će ionako uvijek biti tu i neće odustati od pokušaja da vam kradu pažnju. Dajte im  tek toliko svjetla kako biste ih mogli vidjeti i držati pod kontrolom.


I za onu ružičastu  pticu na nebu koju sam vidjela toga jutra mislila bih da je apsolutno nemoguća –  da je nisam vidjela vlastitim očima i da joj sunce u tim trenucima nije podarilo svu svoju svjetlost.
Jana Krišković Baždarić, 33etc.blog/prenosi i preuzeto sa:atma.hr