nedjelja, 28. svibnja 2017.

Sretni sati čine nas mudrima...

“Sretni sati čine nas mudrima”, zapisao je John Masefield.
Krasne li budale. Nije li istina upravo suprotna: baš se kroz muku, stres, svakodnevni znoj i suze jača karakter, zar ne?

Nisu li nas tako učili u školi? Jesu li vam roditelji, učitelji i profesori govorili “samo ti budi sretan i sve će biti u redu”, ili možda ipak nešto bliže onome “bez muke nema nauke”? Ako ste se ikada bavili nekim sportom, pretpostavljamo da vam ni trener nije govorio o “sreći” kao putu prema vrhunskim rezultatima, više je spominjao znoj, bol i suze – i to vaše. Pa čak i kad zanemarimo sve što smo dobili od svojih životnih učitelja, puka logika navodi nas na zaključak da se čovjek pošteđen svih životnih problema s njima neće niti znati nositi kad naiđu. Nije li tako?

Mudrost vs Profitabilnost

Korijen ovog problema je dubok, premda se može ilustrirati u nekoliko rečenica. Jednostavno: zaboravili smo što je mudrost. Namjerno kažemo da smo “zaboravili” jer, paradoksalno, znali smo, i znamo što mudrost jest, samo su nas postupno navukli na to da potragu za mudrošću zanemarimo u korist potrage za znanjem i vještinom. Zašto?                  Logično je: mudrost naizgled nije profitabilna. Ali zato znanja i vještine itekako jesu. Čak je i prozaična vještina baratanja nogometnom loptom materijalno vrlo konstruktivna, a isto vrijedi i za mnoga specifična znanja koja se uobličuju kao temeljni alati za obnašanje različitih kompleksnih zanimanja. Biti bankar, liječnik, odvjetnik, programer, veterinar… znači vladati odgovarajućim setom znanja i vještina. Svejedno, koliko god one bile profitabilne, slutimo da ni sami ne smatrate ijednu od njih “temeljem mudrosti”. I uopće, što biste rekli zlatnoj ribici – biste li radije bili mudri ili bogati?
Prije nego što odgovorite – zamislite jednog doista bogatog čovjeka. Što vidite? Vile, sportske aute, jahte na čijim palubama prelijepe djevojke ispijaju koktele i zavodljivo njišu bokovima dok prolaze ispred Prijestolja na kojem sjedi On, beskrupulozni diktator u najboljim godinama, ugodno preplanuo i smrtonosno šarmantan? Ova će slika varirati ovisno o vašim inklinacijama i snovima, ali zanimljivo je primijetiti kako je u vašoj glavi već sada prilično jasna i dobro definirana.
Sad zamislite jednog doista mudrog čovjeka. Ovdje stvari nisu sasvim čiste, zar ne? Možda ste vizualizirali nekakvog oronulog starca koji obitava u trošnom prostoru niskih higijenskih standarda i živi od različitih sitnih milodara (komad kruha i dvije šake riže) koje mu donesu ljudi kao zahvalu za kvazi-mudre, a zapravo enigmatske i praktično neupotrebljive bedastoće tipa “pogledaj u svoje srce”. I koja bi onda budala odabrala mudrost umjesto bogatstva?
Naravno, obje su slike značajno iskrivljene. Niti je mudrac uvijek starac koji u općem siromaštvu živi od milostinje, niti je bogataš nužno sretan dok mu se nabacuju školske kolegice vlastite mu kćerke. I jedno i drugo je samo popularna slika koju nam prikazuju filmovi. Ljubitelji teorija zavjere rado bi dodali da to nije nimalo slučajno, kako nas Zle Sile tendenciozno kondicioniraju da sustavno stavljamo bogatstvo ispred mudrosti jer je tako s nama daleko lakše upravljati. I ma koliko se mi s takvim pogledom na svijet slagali ili ne, stoji činjenica da je granica mudrosti i bogatstva prije samo dvije ili tri stotine godina bila daleko jasnija. Trgovci su bili bogati, ali nitko ih nije smatrao mudrima. A mudraci ni tada tipično nisu plivali u bogatstvu, ali su svejedno uživali kudikamo viši status od onih s parama.
I mogli bismo mi sada napuniti još osam stranica ovog lepršavog ljetnog izdanja omiljenog vam magazina debatirajući o suptilnim nijansama jednog i drugog, ali sretna je okolnost što – ne moramo. Jer čak i ako ne znate razliku između vještine, znanja, bogatstva ili moći s jedne strane, i istinske mudrosti s druge, nalazite se na pragu godišnjeg odmora te ste samim time u idealnoj prilici da se prisjetite. Da, “prisjetite” – jer pravu mudrost već nosite u sebi. Poklonjena vam je rođenjem. Osjećate je u kostima. Samo ste je zapustili i zaboravili. Što je strahovita šteta jer mudrost nam je danas potrebnija nego ikada.

Da biste probudili pravu mudrost, sve što treba jest – zaustaviti se na trenutak. Na godišnjem ste odmoru, ljeto je, toplo je i bez poznavanja detalja oko zahtjevnog procesa izdvajanja poslovanja Plinacroa od INA-e, voće samo pada sa stabla, telefon šuti, klijenti ne gnjave, šefovi su također privremeno izvan domašaja, pa sada – barem na trenutak – probleme prošlosti i izazove budućnosti odložite sa strane. Prošlost je prošlost, ne možete je promijeniti, a budućnost, ili barem onaj njezin dio od kojeg inače zazirete, još se neko vrijeme neće dogoditi, pa vi stoga sjednite uz more i – slušajte ptičice.
I cvrčke.                                                                                                                            

Stani. Slušaj. Osjećaj.

Okrenite leđa suncu i osjetite kako vas ugodno grije. Gurnite noge u more, malo ih drmnite naprijed-natrag, uočite kako ta akcija proizvodi prekrasan zvuk i fantastično pravilne kružne valove na površini mora. Promatrajte galebove. Budite sretni. Ali doista sretni, ne zadovoljni, ne opušteniji, ne ponosni, nego… jednostavno sretni. Sretni, jer je sve u redu. Zadržite to stanje dvije minute. Pet minuta. Što više možete. Primijetite kako vam se na lice vraća smiješak. Sada pogledajte ponovno onog galeba na nebu i zamislite samo kako je njemu dobro. Raširi ruke, klizi nebom, a kad mu postane prevruće – sjuri se u more. Zakon. Budite taj galeb. Makar na minutu. Letite s njime.
Zadržite taj fokus koliko god možete, i kad osjetite da radi, kad osjetite da ste u njega utonuli, potiho se, čisto eksperimenta radi, zapitajte zašto vas je doista napustio onaj važan klijent prije par mjeseci? Zašto vam je tajnica u zadnje vrijeme rastresena, stalno kasni i zaboravlja? Sada je lakše kontrolirati bijes ili strah koji iz tih pitanja proizlaze. Baš zato što je sve u redu.
Zaprepastit ćete se. Odgovore znate. Znate i što vam je raditi (ili ne raditi) po tom pitanju. Znali ste i prije, samo se niste nikad zapravo iskreno zapitali. Ona kasni na posao, prvi impuls: glupa krava, dat ću joj otkaz, ima drugih koji će to raditi. Ali kad se, makar na trenutak, oslobodite stresa, straha, nervoze i bijesa, vraća se empatija. Trava je zelenija, nebo modrije, ptičice pjevaju slađe. Više ne razmišljate strahom nego srcem.

I odjednom je jasno zašto tajnica u zadnje vrijeme stalno kasni na posao. Sin joj je krenuo u vrtić, jednostavno ne stigne preko cijeloga grada usred najveće gužve doći na vrijeme. Znali ste to i prije, samo niste povezali. Ili ste povezali, ali je to bio “njezin problem”. Možda bi joj pomoglo da joj pomaknete radno vrijeme pola sata kasnije? Službeni mobitel? Ako zbog toga prestane dolaziti na posao pod stresom što je “opet zakasnila”, vjerojatno će se više truditi, ili barem manje griješiti i zaboravljati. Za razliku od slušanja ptičica i cvrčaka, to već spada u domenu menadžera, zar ne?
Sretni sati čine nas mudrima. U modernom dobu sreća je zakopana ispod debelih naslaga krivnje, nervoze, bijesa, ljubomore, zavisti, stresa od neodrađenog, straha od neizvjesnog i cijelog niza drugih negativnih emocija kojima smo prepustili upravljanje nad našim mentalnim prostorom, a samim time i našom svakodnevicom. Zvuči kao nekakvo new-age trabunjanje, ali je činjenica: sreća nije oko nas, nego u nama samima, a pravi izazov nije pronaći je, nego je zadržati – čak i kada se po povratku u kolotečinu privremeno pobijeđene negativne emocije poput lavine nanovo krenu kotrljati u našem smjeru.
No to je problem s kojim ćete se tek morati suočiti. Njegovo vrijeme još nije došlo. Ne dopustite da vam upropasti ‘ljeto’. Usredotočite se na aktualni zadatak, a taj je: pronaći zaboravljenu sreću, prisjetiti se mudrosti i empatije, što je moguće bolje zapamtiti to stanje, sublimirati ga u opipljiv, kruti agregatni oblik te si postaviti kao dugoročni cilj njegovo ustoličenje u trajno stanje. Kamenčić temeljac za mnoge godine istinske mudrosti koje vam slijede.
Trebat će vam.
Uživajte.

Napisao: Srđan Roje
Izvor: manifestiranje.com /preuzeto sa: atma.hr

subota, 27. svibnja 2017.

Coelho: Deklaracija načela – treba pročitati svatko...

1) Sva su ljudska bića različita. I trebaju učiniti sve što je moguće da to tako i ostane.

.
2) Svakom ljudskom biću dodijeljene su dvije mogućnosti: mogućnost djelovanja i mogućnost kontemplacije. Obje mogućnosti dovode do istog ishoda.
.
3) Svakom ljudskom biću dodijeljene su dvije osobine: moć i talent. Moć potiče osobu na susret s vlastitom sudbinom. Talent osobu obavezuje da s drugima dijeli ono što je u njoj dobro. Ljudsko biće treba znati kada koristiti moć, a kada koristiti suosjećanje.
.
4) Svakom ljudskom biću dodijeljena je vrlina: sposobnost odabira. Ta vrlina postaje prokletstvo za osobu koja ju ne koristi – jer uvijek drugi za nju biraju.
.
5) Svako ljudsko biće ima pravo na dva blagoslova, a to su: blagoslov ispravnog postupanja, te blagoslov griješenja. U ovom drugom slučaju uvijek postoji put koji učenjem dovodi do ispravnog postupanja.
.
6) Svako ljudsko biće ima vlastite seksualne sklonosti koje treba iskazivati bez krivnje – pod uvjetom da druge ne prisiljava da ih iskazuju s njim ili s njom.
.
7) Svako ljudsko biće ima vlastitu “osobnu legendu” koju treba ispuniti, i upravo je zbog tog razloga na ovom svijetu. “Osobna legenda” manifestira se kroz entuzijazam za ono što osoba čini.
.
Posebno podnačelo – Moguće je napustiti “osobnu legendu” na određeno vrijeme, pod uvjetom da je osoba ne zaboravi i da joj se vrati što je prije moguće.
.
8) Svaki muškarac ima žensku stranu, a svaka žena ima mušku stranu. Uz disciplinu potrebno je koristiti intuiciju, a intuiciju je potrebno korisiti objektivno.
.
9) Svako ljudsko biće mora razumijeti dva jezika: jezik društva i jezik znakova. Prvi jezik služi za komunikaciju s drugima. Drugi jezik služi za tumačenje božjih poruka.
.
10) Svako ljudsko biće ima pravo težiti radosti, i to takvoj radosti koja njoj ili njemu predstavlja zadovoljstvo, a ne nužno radosti koja drugima predstavlja zadovoljstvo.





.
11) Svako ljudsko biće u sebi mora održavati sveti plamen ludila. Istovremeno, mora se ponašati kao normalna osoba.
.
12) Jedine greške koje se smatraju teškima su: nepoštivati prava bližnjeg svoga, dopuštati sebi da nas paralizira strah, osjećati krivnju, misliti da ne zaslužujemo sve dobro i loše što nam se u životu događa, i biti kukavicom.
Prvo podnačelo – svoje neprijatelje trebamo voljeti, ali ne ulaziti u saveze s njima. Na njih nailazimo na svome putu kako bismo kušali svoj mač i oni zaslužuju da ih počastimo borbom.
Drugo podnačelo – mi trebamo birati svoje neprijatelje, a ne oni nas.
.
13) Ovime objavljujemo da zid koji dijeli sveto od profanog ne postoji: ubuduće, sve je sveto.
.
14) Sve što činimo u sadašnjosti utječe na budućnost posljedicama, a na prošlost iskupljenjem.
.
15) Nemoguće je moguće.
.
Paulo Coelho                                                                                                                                                   izvor.alternativainformacije

Opažanje energije u prostoru: Kako otkriti i raspoznati duhove i anđele...

Jeste li ikada ušli u prostor i osjetili dramatičnu promjenu u energiji?                                     Možda niste stvarno bili u mogućnosti odrediti koje su to promjene ili možda niste bili ni svjesni da je došlo do promjene, ali nešto je definitivno bilo drugačije, a vi niste sasvim bili sigurni što.

Svatko tko se bavi energetskim radom ili je osjetljiv na energiju, vjerojatno je to već doživio, piše Forever conscious. Sve u ovom svemiru ima energetsku vibraciju i ta kolektivna vibracija tvori svemir kakav poznajemo.
Niže frekvencije obično se nazivaju negativnim dok više frekvencije obično nazivamo pozitivnim i postoji jasna razlika između ove dvije vrste frekvencija.
Niže frekvencije osjećamo kao ….
  • Okruženi ste teškim zrakom
  • Osjećate pritisak ili težinu oko glave ili ramena
  • Osjećate bockanje na stražnjoj strani vrata
  • Snažne promjene temperature
  • Bolest ili vrtoglavicu
  • Preuzimate emocije koje nisu vaše
  • Neobjašnjiva nervoza ili stres
Niže frekvencije obično se stvaraju od emocionalne boli koja je prisutna u određenom području. Ta emocionalna bol može dolaziti od sukoba, strahova ili određenih trauma koje su se možda dogodile.
Pretrpana mjesta poput velikih gradova, također, mogu imati gušću energiju zbog velikog broja ljudi koji prolaze kroz njih.

Više frekvencije osjećamo kao …
  • Okruženi ste mirom
  • Osjećate lakoću u zraku
  • Osjećate škakljanje na stražnjem dijelu vrata
  • Osjećate topli, blagi povjetarac koji može imati ugodan miris
  • Osjećate val inspiracije ili kreativnosti
  • Osjećate se opušteno
  • Osjećate neobjašnjivu sreću                                                                                      Više frekvencije obično se stvore od pozitivno nabijenih emocija kao što su zahvalnost, obilje i svijest. One se također stvore i nakon iscjeljivanja ili transformacija.
    Hramovi, crkve i priroda obično imaju višu frekvenciju, kao i sveta mjesta, vrtovi i mjesta koja su se energetski čistila.
    Što više vježbate i obraćate pažnju na svoju okolinu, bez osuđivanja, lakše ćete razlikovati mjesta visoke ili niske energije.
    Također, važno je napomenuti da često stvari nisu crno-bijele. Uvijek postoje različite razine energije bez obzira na prostor u kojem se nalazite, trik je da budete otvoreni za interpretaciju i da izbjegnete osuđivanje.
    Vaša sposobnost da osjetite energiju će također ovisiti o vašoj vlastitoj energiji i osjećajima koje doživljavate.
    U nekim prostorima prisutni su i duhovi što može drastično izmijeniti energije.
    Postoji nekoliko jasnih razlika između ljudskog duha, duha, anđela ili zemljanog duha …
    Ljudski duhovi
    Ovisno o njihovoj namjeri, ljudske duhove možete osjetiti kao:
    • Lagani povjetarac koji kao da dolazi niotkuda
    • Pritisak, težinu ili gustoću u zraku
    • Netko ili nešto prolazi mimo vas
    • Utješni osjećaj (pogotovo ako voljena osoba pokušava uspostaviti kontakt)
    • Nagle promjene temperature
    • Prostorija izgleda manja ili tiša
    Duhovi
    Duhovi su ljudski duhovi koji nisu otišli dalje. Neki duhovi su također snažniji, ovisno o emocionalnim vezama koje imaju na Zemlji.
    Duhove možete osjetiti kao …
    • Vrlo tešku energiju ili nečiju prisutnost
    • Vrlo hladan ili gotovo zastrašujući osjećaj
    • Neugodnu vrućinu
    • Jake emocije
    • Oni vam pokušavaju nešto pokazati ili prenijeti poruku
    • Čudan osjećaj u trbuhu
    • Neobjašnjivu nelagodu
    Anđeli
    Anđeli su dobronamjerna bića koja su puna svjetla i mira. Oni vibriraju na vrlo visokoj frekvenciji i možemo ih osjetiti kao …
    • Inspirativni prasak energije
    • Toplinu, trnce
    • Utjehu
    • Okruženi ste zaštitnom, jakom energijom
    • Blistavo, bljeskajuće svjetlo                                                                                   Zemljani duhovi
      To uključuje životinjske duhove, vile, patuljke i druge elementale. Iako su ta bića često bezopasna i nestašna, ponekad žele izazvati nevolje. Susret s energijom Zemljanih duhova možemo osjetiti kao …
      • Naglu promjenu u stavu ili u ponašanju
      • Osjećate razigranost
      • Osjećaj sreće
      • Veći osjećaj svijesti
      Potrebna je praksa kako bi se izvještili u opažanju energije, ali što se više otvorite prema toj ideji, to će vaša intuicija postati jača i jasnije će vam biti s kojim vrstama energije se susrećete.                                                                                            piše: Forever conscious/preuzeto sa:atma.hr

Lazarev: Ovo je glavna stvar za zdravlje već milijunima godina!


Govorio sam što je zdravlje, to je energija. Osnovna energija dolazi iz ljubavi.

Mi dobivamo dva oblika energije: vanjsku – preko hrane (prane), i unutarnju – preko ljubavi; to je osnovna energija koja hrani našu dušu. Ona u principu hrani i našu svijest i naše tijelo. Ako te glavne energije nema – tijelo umire, što god da jedemo, čime god da se hranimo – naše tijelo će umrijeti. To je sve. Znači osnovni problem je dobivanje te najviše energije.
Kada je umro akademik Lihačev u 94 godini, novinari su pitali njegove kćeri: “Recite nam u čemu je tajna dugovječnosti vašeg oca?”
On je više od deset godina živio u konc-logorima. Prošao je kroz jezovite životne uvjete, u kojima je većina ljudi pomrlo. Zatim represija, rat,…uvjeti u kojima je živio su bili izuzetno teški, a on u principu nije ni bolovao. Kako je to moguće?
I kćeri su otkrile jednostavnu stvar. One su rekle da se otac nije bavio sportom, nije držao dijete, jeo je uobičajenu hranu i jedino čime se od drugih razlikovao je bila – svakodnevna dvosatna šetnja. To je sve.
Što više hodajte, jer nikakve tablete, nikakvi lijekovi vašu energiju ne mogu podići i natjerati je da djeluje. A kada hodate, energija se pokrenula. Pokrenula se energija, krenulo je čišćenje, obnavljanje organizma.

Potrebno je razumjeti još jednu jednostavnu stvar. Koliko dugo ljudi žive na Zemlji? Milijun godina, sto milijuna… Što su naši preci stotine milijuna godina radili? Čime su se bavili čitav život? Glavna stvar ?
KRE-TA-NJE!
I pogledajte sada. Ako smo se stotine milijuna godina kretali i davali (trošili) fizičku energiju hodajući – kakav zaključak možemo izvesti?
Zaključak je jednostavan. Svi naši organi počinju normalno raditi i uključuju se tijekom hodanja. Znači, ako hodanje isključimo, dolazi do gašenja funkcije svih organa. Živčani sustav, periferni, počinje postupno slabljenje rada bubrega, počinje slabljenje rada jetre, organizam skuplja toksine, truje se, sastav krvi se mijenja itd. Nastaju kronične bolesti koje se pokušavaju prilagoditi niskoj energiji organizma. Prema tome, sve u svemu, čovjek koji se trudi da daje više energije, on sebi stvara veliku rezervu zdravlja. Zato je hodanje – neophodno.

Sada se postavlja sljedeće pitanje. Po čemu se hodanje razlikuje od vježbanja u sportskim dvoranama? Jučer sam govorio da je najkorisniji rad, rad koji vas liječi – to je rad koji nema nikakav cilj. Tada je vaša radost – radost davanja energije. Ako više radite i zato imate veću plaću, tada se ne radujete energiji koju dajete, već novcu koji dobivate. I tada se vi ne povezujete s glavnim principom Univerzuma, već sa sporednim (djelomičnim) materijalnim. I to već predstavlja smanjenje vaš energije, interesa. Zato rad koji polazi samo iz osjećaja radosti, bez nagrade, taj rad predstavlja zadovoljstvo.
I ja sam shvatio: nikada ne gledaj katove po kojima se penješ. Idi i raduj se. Ako radosti nema – prestani.
Isto je tako i s hodanjem. Ako ste uključili štopericu i rekli: Dobro, danas ću hodati dva kilometra, a sutra dva i sto metara – cijelo zadovoljstvo je nestalo.
S.N. Lazarev

izvor:altertv.org/preuzeto sa.atma.hr

Prestani slamati vlastito srce...

Prestanite pokušavati promijeniti nekoga tko se ne želi promijeniti.

Prestanite davati šansu nekome tko zloupotrebljava vaš oprost.
Prestanite se vraćati na mjesto s kojeg vam je srce pobjeglo.
Prestanite vjerovati u njihove riječi i ignorirati njihove postupke.
Prestanite davati cijeloga sebe nekome tko nimalo ne uzvraća.
Prestanite se boriti za odnos u kojem se borite sami.

Prestanite slamati svoje vlastito srce.
Trent Shelton

Poznajete li ljude koji se rijetko naljute? Razlog je OVO pravilo – promijenit će vam život!

Poznajete li nekoga čiji odgovori uvijek bivaju doneseni na najbolji odgovarajući način u svakoj situaciji, čak i kada emocije bujaju?


Velika je mogućnost ta osoba ima visoku razinu emocionalne inteligencije koja se odnosi na sposobnost pojedinca da točno pročita i upravlja vlastitim emocijama ali i emocijama ljudi oko sebe.
Emocionalno inteligentni ljudi često i dalje ostaju mirni čak i u najžešćim situacijama i zbog toga su njihovi odnosi skladni. Evo jedne tehnike kojom se uobičajeno koriste ovi društveno pametni pojedinci.                                                                                                             Kad god ste u situaciji koja uzrokuje ekstremni emocionalni odgovor, podarite sebi 24 sata prije nego što donesete i iznesete svoje mišljenje i osjećaje. Kada ste pod pritiskom, vaš živčani sustav luduje i vaše tijelo preplavljuje adrenalinom, kortizolom i drugim kemikalijama koje vas sprječavaju da djelujete na racionalan način.
Emocionalno inteligentni ljudi znaju da čak i oni koji obično ostaju mirni i staloženi, nastoje kontrolirati svoje osjećaje kada ih se izaziva i djeluju u skladu s tim. Oni znaju da je vrijeme vrijedan alat za rješavanje problema.


Uzimanje vremena za obradu vaših emocija i promatranje šire slike na neku situaciju, sprječava vas da se izbacite iz kontrole, da pokažete frustraciju, ljutnju ili žalost. Bilo koji nagon prema nekoj reakciji, raspršit će se u roku od nekoliko sati pa možete pažljivo razmisliti o tome kako dalje nastaviti.                                                                                Ovakav pristup sukobu i rješavanju problema, ima dugotrajnu zaštitu na vaše najvažnije odnose od nepotrebnih sporova. Uzimanjem vremena od osobe koja vas je povrijedila ili naljutila, pokazujete poštovanje i za njene osjećaje i za težinu situacije.
Dakle, sljedeći put kada vas netko uznemiri, jednostavno se maknite od te osobe na 24 sata. Pokušajte, ako je moguće misliti na nešto drugo, nešto što vam je ugodnije. Tako će se vaše emocije stišati, ostavljajući vam prostor da osmislite racionalan odgovor na bilo koju vrstu problema.


izvor:zdravaisretna/preuzeto sa:atma.hr

Hvala što si od mene napravio ženu kakva sam danas!


Hvala ti. Hvala što si me naučio razliku između onog što je ispravno i onog što je pogrešno.
Hvala što si mi pokazao kako je biti odbačen.

Hvala što si me naučio što je okrutnost.
Hvala što si me naučio što je slomljeno srce.
Hvala što si vikao na mene. Hvala na svim ružnim riječima. Hvala što si me prisilio da postanem snažna.
Hvala što si mi pokazao što ne zaslužujem.
Hvala na svim noćima u kojima sam plakala zbog tebe. Hvala na svim pogreškama koje sam učinila dok sam te pokušavala voljeti. Na lekcijama koje sam naučila iz njih.
Hvala što si mi pokazao da oprost nije uvijek rješenje. Hvala što si me ismijavao zato što mi je bilo stalo do tebe. Hvala što me nisi poštovao. Što nikad nisi cijenio ništa što sam radila za tebe. Zahvaljujući tebi sada znam kad trebam prekinuti vezu.

Zahvaljujući tebi znam kako je kad te netko izda.
Hvala što si mi pokazao što ne želim. Hvala što si bio sebičan. Hvala što sam shvatila što zaslužujem. Hvala što ti nije bilo stalo. Što si me ostavio. Što si pustio da počnem ispočetka. Hvala što više nisam dio ove priče. Hvala za sve grozne stvari koje si govorio. Za sve trenutke kad sam se osjećala poniženo i iskorišteno. Hvala što si učinio da se osjećam kao da sam dosegla dno. Hvala što si me natjerao da krenem ispočetka. Hvala na svoj boli i uništenju.
Hvala što si od mene napravio ženu kakva sam danas. Zahvaljujući tebi sam jača. Zahvaljujući tebi sam mudrija. I zahvaljujući tebi, više nikad neću pasti na tebe.

izvor:zdravaisretna.hr /preuzeto sa:atma.hr

4 podsjetnika prošlih života: Četvrti naplaćuje karmičke dugove...

Je li vam se dogodilo da nekog pogledate u oči po prvi put, ali imate osjećaj da se zapravo poznajete dugo? Zanimljive odgovore o prošlim životima daje doktor Brian Weiss, autor knjige “Čuda se događaju”.

Moderna znanost ima svoje teorije o ovim fenomenima, ali dr Brian Weiss, poznati američki psihijatar i ekspert za regresiju koji je nedavno gostovao i u emisiji Oprah Winfrey, ima drugačije tumačenje sljedećih slučajeva koji nas često zbunjuju…

1. Imate neracionalan strah ili osjećaj da vam je nešto nevjerojatno poznato, ali ne možete objasniti zašto

“Na primjer, jedna moja pacijentica se počela osjećati jako tjeskobno tijekom medenog mjeseca u Grčkoj, bez nekog očitog razloga. Kada su ona i njezin suprug krenuli dalje za Rim, ona se potpuno smirila.
Kada je došla kod mene, radili smo na njenom prošlom životu i saznali da je zapravo bila ubijena u jednom od prošlih života kad je živjela u Grčkoj. Sada nije imala pojma što joj je, ali tjeskoba se probudila i to iz tako dalekog vremena “, kaže doktor Weiss.
Tijekom regresije ili prisjećanja prošlog života je moguće izlječenje, moguće je oporaviti um, duh i tijelo, kao i ojačati sadašnjicu. Najčešće se znaci prošlog života pojavljuju kao nelogičan veliki strah od nečega ili déjà vu (senzacija koju osjećate, kao da ste nekoga već prije upoznali, ili kao da ste nešto već vidjeli prije).
Moderna znanost deja vu smatra psihološkim fenomenom koji se javlja kod zdravih ljudi ponekad spontano ili u stanju iscrpljenosti ili kod otrovanih (osobito neurotoksinima kao alkoholom ili halucinogenim drogama) ili kao posljedica neuroze, psihoze ili organskog poremećaja mozga, osobito temporalnog režnja.

Doživljaj je izuzetno teško provocirati, te i istraživati u laboratorijskim uslovima. Trenutna istraživanja prvenstveno se fokusiraju na studije anomalija pamćenja, a fenomen “već viđenog” , znanost smatra rezultatom preklapanja neuroloških sistema za kratkotrajno i za dugotrajno pamćenje. No, dr Weiss drži da su to bljeskovi sjećanja iz prošlih života.               

2. Sanjate snove koji su toliko realni i detaljni

“Imate li snove koji su toliko jasni i idu i do najsitnijih detalja ili snove koje često sanjate, konstantno iste iz ovog života nepoznate pejzaže?
To također može biti sjećanje na prošli život. Kao što sam napisao u svojoj knjizi, sjećanja na prošli život nisu obavezno sjećanja, već to mogu biti i neki simboli, nešto što treba biti interpretirano tako da mi sada možemo razumjeti kao jasnu poruku.” Također treba uzeti u obzir astralne projekcije i lucidno sanjanje o čemu smo već ovdje pisali.

3. Neki ljudi ili kulture privlače vas na neki poseban način

“Talenti, kapaciteti, stvari koje vam se sviđaju, stvari koje vam se ne sviđaju, privlačnost ili odbojnost … sve to mogu biti tragovi prošlog života. Ako vas neki ljudi ili kulture privlače na neki poseban način, a nisu vam poznati, sve je to trag.

Ukoliko ste sposobni za nešto, a učite znatno manje od ostalih oko sebe, promislite o tome, jer ste možda bili upravo tu ili govorili baš taj strani jezik.” Veliki talenti na nekom polju djelovanja, fenomeni čuda od djeteta i sl. su samo logički nastavak izražavanja talenta “iskovanog” iz mnogih prošlih života. No, to nas ne sprječava da u ovom životu započnemo nešto novo!                                                                                                                       

4. Osjećate da je netko vaša “srodna duša”

“Često se događa da putujemo kroz mnogo različitih života s potpuno istom grupom duša, ali u različitim odnosima. Ja ih nazivam grupom srodnih duša. Možda se veze mijenjaju iz života u život, ali duše su iste, na primjer: duša iz tijela vaše prabake može kasnije dobiti tijelo vaše unuke ili unuka. Promatrajući stvari na ovaj način, mi nikako ne gubimo one koji su nam dragi, već se s njima sretnemo prije ili kasnije ali u drugom tijelu (dok smo u samsari – krugu reinkarnacije).
U nedavnom slučaju jedne pacijentice, čija je majka umrla kada je ona bila mala, otkrili smo da su njih dvije bile zajedno još od prije srednjeg vijeka.” 
S bliskim, starim dušama oko nas ne moramo nužno biti u harmoničnim odnosima. Često se kaže da je tanka crta između ljubavi i mržnje, uvijek treba uzeti u obzir vraćanje karmičkih dugova. A tko nas može bolje usrećiti ili povrijediti (“škola teških udaraca”) – nego bliska osoba?

prenosi:lovesensa.rs/preuzeto sa: atma.hr

petak, 26. svibnja 2017.

Priča o čovjeku koji je Sokratu rekao da je loša osoba, ružna i opeterećena problemima...

Jednom je Sokrat s mnoštvom svojih poštovatelja pošao jednom čovjeku koji je gledao u dlan.

Ovaj je pogledao Sokratov dlan i rekao: “Ti si vrlo loša osoba, ružna i opterećena ozbiljnim problemima. Tvoj život je do kraja iskvaren.”
Sokratovi poštovatelji su bili zaprepašteni. Željeli su istući hiromanta. Kako se drznuo da kaže takve stvari o Sokratu koji je bio istinski pobožan čovjek, svetac!
Ali, Sokrat je kazao: “Sačekajte. Prvo ga pitajte je li nam je sve rekao.”
Onda je hiromant nastavio: “Ne, nisam rekao sve, želim reći još nešto. Ovaj čovjek, bez sumnje, posjeduje sve ove nebožanske osobine, ali ne izražava nijednu od njih. One su sve pod njegovom kontrolom!


Autor:  Šri Činmoj, iz knjige “Božanski heroj”
Preuzeto sa: spiritualni-centar.org /novasvest.com

Sri Nisargadatta Maharaj: Ti si izvan prostora i vremena...

Upamti, nikada se nisi rodio i nikada nećeš umrijeti. Razlog zašto vjeruješ u rođenje i smrt proizlazi iz činjenice da nikada nisi doveo u pitanje svoje uvjerenje da si tijelo koje je očito rođeno i, zato mora i umrijeti.Tijelo se rađa i umire, ne ti.

Dok je tijelo živo ono privlači pozornost i toliko snažno opčinjava da pojedinac veoma rijetko može percipirati svoju pravu prirodu. Čini se da on percipira samo površinu oceana, a da u potpunosti zaboravlja na beskraj koji se nalazi ispod nje. Svijet je samo površina uma, a um je beskonačan. Ono što zovemo mislima samo su mreškanja u umu. Miran um odražava stvarnost. Ona je toliko konkretna i stvarna , toliko opipljivija od uma i materije, da je u usporedbi s njom čak i dijamant mekan poput maslaca. Njezina sveobuhvatna prisutnost čini svijet nalik snu, maglovitim i beznačajnim.
Shvati, osoba kojom se smatraš dio je svijeta koji percipiraš unutar svojega uma. Promatraj svoj um izvana jer ti nisi um. Naposljetku, tvoj jedini problem jest gorljivo poistovjećivanje sa svime što percipiraš.
Dokle god postoji tijelo i osjećaj istovjetnosti s njime, frustracija je neminovna. Jedino kad sebe spoznaš kao onoga tko je potpuno odvojen i različit od tijela moći ćeš predahnuti od mješavine straha i želja. Puko ublažavanje strahova i zadovoljavanje želja neće ukloniti osjećaj praznine od kojega pokušavaš pobjeći. Pomoći ti može jedino znanje o sebstvu, pod tim pojmom mislim na potpuno poznavanje onoga što nisi, zbog toga se neprestano prisjećaj da nisi ono što se može percipirati. Upotrijebi svoju moć budne odvojenosti. Vidi samoga sebe u svemu što živi i tvoje će ponašanje izraziti tu viziju. Kada jednom shvatiš da na ovome svijetu nema ničega što bi mogao nazvati svojim, gledati ćeš ga izvana kao što promatraš predstavu na pozornici ili sliku na platnu, čudeći se i uživajući, ali zapravo nedirnut. Sve dok zamišljaš da si nešto opipljivo i čvrsto, jedna od mnogih stvari koja postoji u vremenu i prostoru, da si kratkoga vijeka i ranjiv (tijelo-osoba), prirodno je da ćeš se tjeskobno brinuti za svoj opstanak i rast. Ali kada jednom budeš spoznao sebe kao onoga koji se nalazi izvan prostora i vremena i koji je s njim u dodiru samo u točci koja postoji OVDJE i SADA, no inače je sveprožimajući i svesadržavajući, nepristupačan, nedostupan i neranjiv – nećeš više biti uplašen.Spoznaj sebe kakav jesi – protiv straha nema drugoga lijeka.Moraš naučiti misliti i osjećati na takav način ili ćeš neizbježno ostati na osobnoj razini želje i straha, gubitka i dobitak, rasta i zastoja. Osobni problem ne može se riješiti na razini osobe. Sama želja za životom glasnik je smrti, kao što je čežnja za srećom jezgra patnje. Svijet je ocean boli i straha, tjeskobe i očaja. Užici su poput riba, dolaze u malenom broju i hitro. Rijetko se pojavljuju i brzo nestaju. Čovjek niske inteligencije vjeruje, usprkost svim iskustvima i dokazima, da je on iznimka i da ga je svijet dužan usrećiti. Ali svijet mu ne može dati ono što ni sam nema. U svojoj je srži nestvaran pa mu za postizanje stvarne sreće nije ni od kakve koristi. Ne može biti drukčije. Tragamo za stvarnim zato što smo nesretni s nestvarnim. Budući da je sreća naša stvarna priroda, ne možemo se smiriti dok je ne nađemo. Ali rijetko znamo gdje je treba tražiti. Kad jednom budeš razumio da svijet nije ništa drugo do pogrešan pogled na stvarnost i da nije onakav kakvim se pojavljuje, oslobodit ćeš se njegovih opsesija. Jedino te ono što je u skladu s tvojim stvarnim bitkom može usrećiti, ali svijet kakav ti percipiraš izravno je nijekanje stvarnoga.
Budi veoma miran i promatraj sve što dolazi na površinu tvojega uma. Odbaci znano, dočekaj s dobrodošlicom daleko i neznano, a na kraju, kad na to dođe red, odbaci i njega. Tako ćeš doči u stanje u kojem nema znanja, u kojem postoji samo bitak, u stanje u kojem je bitak sam po sebi znanje. Znati bitkom neposredno je znanje. Ono se temelji na istovjetnosti onoga koji promatra i objekta promatranja. Posredno znanje temelji se na osjetima i pamćenju, na blizini onoga koji percipira i objekta percepcije, a ograničeno je njihovom suprotnošći. Isti je slučaj sa srećom. Moraš biti tužan da bih znao što je radost i radostan da bih znao što je tuga. Istinska sreća nema uzroka i ne može iščeznuti zbog nedostatka poticaja. Ona nije suprotnost tuzi, već uključuje svu tugu i patnju.
Unutarnja sreća se ne može prekinuti. Ona je neodoljivo stvarna. Kao i sunce na nebu, može biti zaklonjena oblacima, ali nikada nije odsutna.

Sve dok vjerujemo da nam je potrebno nešto što će nas usrećiti, moramo vjerovati da ćemo biti nesretni ako to izgubimo. Um se uvijek oblikuje u skladu sa svojim uvjerenjima. Zbog toga je veoma važno steći uvjerenje da za sreću ne trebaju nikakvi razlozi, a da je užitak samo nepažnja i smetnja zato što isključivo povećava lažno uvjerenje da trebamo imati ili činiti nešto kako bismo bili sretni. U stvarnosti je upravo suprotno. Užitak uvijek o nečemu ovisi, a sreća ne.
Ako ćemo uopće govoriti o sreći, o njoj misliš samo kad si nesretan. Čovjek koji tvrdi “Sada sam sretan” nalazi se između dvije patnje, prošle i buduće. Njegova sreća samo je uzbuđenje koje je uzrokovano prestankom boli. Stvarna sreća nije uopće svjesna sebe. Ona se najbolje izražava niječnim poimanjem: Sa mnom se trenutno ne događa ništa loše, ne trebam se ni zbog čega brinuti. Naposljetku, krajnji je cilj dosegnuti točku u kojoj se to uvjerenje temelji na stvarnom i uvijek prisutnom iskustvu, a nije samo verbalno. Iskustvu da si prazan, neopterećen sjećanjima i očekivanjima. To je sreća otvorenoga prostora, mladosti, obilja, vremena i energije da radiš ono što voliš, da otkrivaš, da krećeš u pustolovinu.
Potrebno je otkriti svemir koji je izvan nas i beskraj koji je u nama, i to onakve kakvi su u stvarnosti, u velikom srcu i umu Boga. Otkriti treba smisao i svrhu postojanja, tajnu patnje i način izbavljenja života iz kandži neznanja.
Postoji samo vrhovna stvarnost. Kad se kreće ona poprima svojstva, a kad je nepokretna, tada je bez svojstva. No, samo je um taj koji se kreće i ne kreće. Stvarnost je iznad toga, ti si iznad toga. Kad jednom shvatiš da ništa od onoga što možeš percipirati ili zamisliti ne možeš biti ti, bit ćeš slobodan od svih zamišljanja. Za postizanje samoostvarenja nužno je sve sagledati kao zamišljanje koje se rađa iz želje. Zbog nedostatka pozornosti propuštamo stvarnost pa neumjernim zamišljanjem kreiramo nestvarno.Cijelo svoje srce i um moraš posvetiti tim pitanjima i uvijek iznova duboko razmišljati o njima.

“Da bih mogao biti slobodan u svijetu, moraš biti slobodan od svijeta.”
“Uzdigni se iznad ideje da si tijelo i shvatit ćeš da su prostor i vrijeme u tebi, a ne ti u njima. Kamo god išao, cijelo vrijeme nosiš sa sobom osjećaj prisutnosti ovdje i sada. To znači da si nezavisan od prostora i vremena, da su oni u tebi, a ne ti u njima. No, tvoje poistovjećivanje s tijelom koje je, naravno, ograničeno prostorom i vremenom, daje ti osjećaj konačnosti. U stvarnosti si beskrajan i vječan.”
Tijelo i um ograničeni su i zbog toga ranjivi. Potrebna im je zaštita koja stvara strah. Sve dok se poistovjećuješ sa tijelom i umom, morat ćeš patiti. Shvati da nisi ovisan o njima i postani sretan. Kažem ti, to je tajna sreće. Uvjerenje da tvoja sreća ovisi o stvarima i ljudima nastalo je kao posljedica neznanja o tvojoj pravoj prirodi.
Mudrost je spoznaja da ti za sreću nije potrebno ništa drugo osim znanja o sebstvu.
I vjera i razum govore ti da nisi ni tijelo ni njegove želje i strahovi, da nisi um s njegovim zamišljanjima i idejama, da nisi uloga koju pod pritiskom društva moraš igrati, a ni osoba kojom se smatraš.
Odbaci lažno i istina će doći na vidjelo. Ti si to što jesi, ne možeš biti ništa drugo do onoga što jesi. Ti ne možeš biti živ, ti jesi sam život. Osoba je ta koja pati a kojom se smatraš, a ne ti. Postani svjestan te osobe i time je uništi. Ona je samo hrpa sjećanja i navika. Između svjesnosti o nestvarnom i svijesti koja je tvoja prava priroda nalazi se provalija koju ćeš lako prijeći kad jednom svladaš umijeće bivanja u čistoj svijesti.
Spoznati da nisi ni u tijelu ni u umu, iako jesi svjestan i jednog i drugog, znanje je o sebstvu.

Pobuni se protiv robovanja umu, shvati da si svoje granice stvorio ti sam.                                                                                izvor i preuzeto sa:http://2012-transformacijasvijesti.com/