Neal D. Walsch: Anđeli i vodiči...

Prije neki dan sam dobio pitanje čitatelja koje se tiče anđela. Jesu li anđeli duhovi koji su nekada živjeli na zemlji? Imamo li anđela čuvara? Jesu li neke duše vezane za zemlju? Treba li im pomoć da “pređu na drugu stranu”? Postoje ljudi koji su imali iskustvo bliske smrti i tvrde da su pričali s visoko duhovnim bićima. Jesu li to anđeli?

Postoji veliki interes za temu anđela trenutno. Knjiga 3 dotiče ovu tematiku. Reći ću vam koje je moje razumijevanje.

Da, anđeli postoje. Upravo su to: anđeli. Predivna bića ljubavi koja pomažu svaki trenutak u našoj realnosti. Postali su vrlo vezani za nas i na taj način nam jesu zaštitnici. “Lebde” iznad nas i rukovode donekle opasnostima u fizičkom svijetu oko nas.

Primjeri? Vozač koji ide pravo k nama, ali skreće u posljednjem trenutku. Rupa u ulici koju u posljednjem trenutku zaobilazimo. Posuda s bojom koja pada s petog kata zgrade, ali nas promaši za nekoliko metara. Čak i emotivne kolizije. Osjećaj “ugristi se za jezik” koji nas preplavi u posljednjem trenutku, čuvajući nas izgovaranja nečega što zapravo ne mislimo i što bi nanijelo bol.

Ti osjećaji, ti manevri fizičke forme, manifestacije anđela, koji hodaju delikatnom linijom, čuvajući nas od boli života bez prevelikog miješanja jesu njihove intervencije.

Jesu oni “anđeoska stvorenja” koja nikada nisu imali ljudsku formu ili su duhovna bića koja su nekada živjela na zemlji? To je veoma dobro pitanje. Neki bi rekli da su oba. Razumijem da imamo dvije vrste pomagača. Postoje “vodiči”: to su duhovi inkarniranih bića. I postoje “anđeli”: duhovi koji nikada nisu inkarnirani – “Prsti Boga”, koji nas potapšu po ramenu, da nas upozore na opasnost, podržavaju nas u trenucima tuge, plešu s nama u trenucima radosti.

Prethodno inkarnirane duše koje biraju da nam budu „vodiči“ rade to iz ljubavi prema nama. To mogu biti bića koja su nam za života bila jako bliska ili su sudlelovali u našem životu na neki način. Odabrali su da nam budu blizu jednostavno zato što su nam bliski (osjećaju povezanost s nama) i drago im je da nas vode s vremena na vrijeme.Vodiči, za razliku od anđela, nisu s nama stalno. Imaju druge stvari kojima se bave, druge avanture, izazove i „odrastanja“ u iskustvu nečega što zovemo „život poslije smrti“. Ali, dolaze k nama čim osjete da su nam potrebni ili kada ih pozovemo. Jer su dijelili s nama poseban odnos za života i mi ih često možemo „osjetiti“ u našem svakodnevnom životu.

Prisustvo anđela je eteričnije iskustvo, ako ga uopće i osjetimo. Ipak, njihova moć je veća od vodiča, ako se mogu tako izraziti. Ne radi se o „moći“ , ali ljudske riječi nas izdaju u ovakvim opisima viših realnosti. Možda bi riječ svrha bila prikladnija. Ili neka nova, kombinacija te dvije. Njihovo instant posredovanje može promijeniti kurs i pravac fizičkih i emotivnih dogadđaja. Vodiči nemaju ovu „moć“.

Ljudi su vezani za zemlju jer tako biraju. Postoje duhovi koji im pomažu da „pređu na drugu stranu“, ali nijedan anđeo, niti biće bilo kog nivoa, čak ni Bog ne mogu da se umiješaju u našu slobodnu volju. Nikada.

Uopćeno govoreći, duhovi s kojima ljudi tvrde da su imali razgovore i interakciju su vodiči (uglavnom, voljeni koji nisu više s nama) ili oni drevni (duše jednom inkarniranih bića) a ne ona bića koja nazivamo anđelima. Imao sam takvu interakciju 1980-te godine koja je duboko promijenila moj život.

Kada napustimo tijelo, posao anđela je završen, da tako kažemo. Anđeli su doslovno „prsti Boga“. Oni su Božiji duh, koji se kreće k formi (ipak, eteričnoj). To je Sveti Duh koji se spominje u tako mnogo duhovne literature. On je dio jedine duše koju poznaje. Njegova osnovna funkcija je da informira o fizičkom. Kada opet postanemo nefizička bića, mi već znamo čemu nas Sveti Duh informira.

Ukratko, Sveti Duh je naša veza između duhovnog i fizičkog. Kada napustimo naša tijela i postanemo slobodni ponovo imamo iskustvo vrhunske stvarnosti i to što nas povezuje s tim nije više potrebno. Mi smo ta veza. Uistinu, mi i vrhunska stvarnost smo jedno.

To je istina i za to Tko Smo Zapravo u fizičkim tijelima. Samo toga nismo potpuno svjesni.
I Sveti Duh je dio našeg prisjećanja i donosi nam informaciju iz druge oblasti o apsolutnosti našeg fizičkog iskustva u ovom tijelu.
Aspekt „Sveti Duh“ radi kroz mene upravo sada dok ovo pišem. To je moj „anđeo čuvar“ ovog trenutka!

S ljubavlju…

Neale

izvor:Živikaobog.com/preuzeto sa:alternativainformacije.com