subota, 10. veljače 2018.

Postoji umjetnost u samoći, ali većina ljudi se toga boji: Kako biti sam – a ne biti usamljen

Postoji umjetnost u samoći, ali većina ljudi se toga boji.


Većina ljudi se boji samoće. Oni ne razumiju da postoji blago koje se može naći u samoći, jer samo bivanjem sa samim sobom možete pronaći pravo blaženstvo.                                   Um se stalno stimuliran, zaposlen i uznemiruje dok se vi fokusirate na drame koje se odvijaju, piše Your tango. Dakle, smatramo da je prisutnost u materijalnom svijetu buka i kaos i takvo to mjesto treba biti.
“Dosadno mi je, potrebna mi je buka, ometanje i stimulacija”.
Ego njeguje strah od samoće. Evo nekoliko poruka koje ego šalje (možda ste upoznati s njima):
  • “Što nije u redu s tobom?
  • “Ti si sam, sigurno si nevoljen.”
  • “Ti si gubitnik.”
To su razlozi zbog kojih ljudi izbjegavaju biti sami (“Ne želim ništa propustiti”).
To su poruke ega i uvjeravaju nas da je opasno biti sam (“Mogli biste propustiti nešto”). Da, vjerojatno nervni slom.                                                                                                      Problem je to što smo izgradili identitet – lažan – koji ovisi o materijalnom svijetu. Počinje s vašim imenom i slijede ga vaše okolnosti.
Nazivate se muškom ili ženskom osobom, Hrvatom, Amerikancem, Indijcem, Europljaninom ili bilo kojim drugim potpisom. Imate crvenu kosu, plavu, pripadate toj religijskoj zajednici, itd.
To su vanjske razlike i osmišljene su da vas uvjere da su ti sitni elementi ono što čine vas. Taj cijeli fantazijski identitet će izgledati istinit sve dok dublje ne proučite vašu psihu i ne uronite sami u avanturu samoće.


Učenje kako biti sam bez osjećaja usamljenosti počinje sa sljedećim koracima:

1. Osvijestite trenutak kada postajete zauzeti bez razloga

Prva sklonost je samoću nazvati usamljenošću, a zatim se uhvatiti raditi nešto. Učini nešto. Zašto? Zato što želite pobjeći u strahu i na taj način vas ego odvlači od tog trenutka. Učinite nešto, ali nemojte samo prati prozore, očistiti nešto, sortirati papire ili uputiti telefonski poziv.
Um je indoktriniran u užurbanost i poludi kad tražite od njega da bude miran. Čak može postati depresivan (“Beskoristan si, lijen, nisi dobar ni za što”).
To su strašne misli i one su povezane sa starim programima koji su usađeni u vašem podsvjesnom umu. Svi se odnose na neki identitet koji ste preuzeli u svojoj prošlosti, a koji sada vlada vama.                                                                                                               


2. Povežite se s prirodom

Ako prođete prvu fazu, sljedeće što treba učiniti je povezati se s prirodom. Svijet prirode je uvijek ritmičan i prije svega miran. Otiđite u prirodu, kao što je Isus otišao na planinu ili u pustinju, gdje se nalazi praznina. Tamo se možete osloboditi stresa vašeg materijalnog života i svega što ide s njim.
Nemojte ostati samo sat vremena – ostanite duže. Ostanite u prirodnom svijetu dok vam um ne postane miran, a zatim ostanite još duže. Ostanite dok se vaše tijelo ne opusti, dok ne počne disati, a zatim ostanite još duže.
Budi mirni. Počinjete iskušavati svoj unutarnji svijet. U ritmu je s prirodom.                          

3. Dopustite sebi da ostanete u tišini

U zapadnom svijetu mirnoća je monumentalan uspjeh. Ne toliko u istočnim zemljama u kojima se kultivira tišina. Dajte si dopuštenje. S vremenom, tišina će vas hraniti, možda vas iscijeliti.


Ostanite u tišini tri dana ili tjedan – možda tri mjeseca. Ostanite sve dok ne zaboravite sve uloge koje igrate i načine na koje se prekrivate identitetom. Ostanite u tišini dok ne postanete ništa – samo tiha praznina.                                                                                

4. Budite mirni

Od ove točke možete uroniti u dublju tišinu. Dopustite da um sklizne u osjećaj – duboki osjećaj. Osjetite dah. Primijetite njegovu teksturu, temperaturu i ritam. Osjetite kako organi vašeg tijela djeluju i osjećaju vaš duh. Dopustite da se proširi tako da možete nadići tjelesni ja i osjetiti prostor koji zauzimate, a zatim sav prostor.
Vaš um će početi mijenjati teksturu dok to radite. Postat će mekši, lakši. Ostanite tako. Nema prosuđivanja, ničega, samo bivanje.
Samoća nije isto što i usamljenost. Samoća uvijek traga za nečim. Bolna je i demoralizirajuća. To je ego koji nikada nije dovoljan ili nema dovoljno. Kada kultiviramo samoću, vi ste u miru. To je kao da otpuštate sve značajke svijeta i duboko slušate. Nešto će vam reći. Jeste li stvorili unutarnji prostor za to?                                                                Jeste li otvorili srce sa željom za primanjem? I dalje budite mirni.
Odvojite vrijeme za prakticiranje samoće. Sve će dobiti pravu perspektivu, jer kada ste sami, ništa drugo ne postoji.


To je kao zadovoljstvo bivanja u maternici. Sve je sigurno, sigurni ste i zbrinuti. Nije ni čudo da djeca plaču kad napuste mir maternice. Oni u suštini napuštaju Edenski vrt, gdje postoji ljubav i ne postoji stres.
Kako postajete jači, ludost materijalnog svijeta se rastvara i ono što preostaje je – praznina i mir, poput šume u sumrak ili poput mirnog planinskog jezera. Budite mirni i spoznat ćete sebe.
To je majstorstvo.


izvor:Your tango/ Prevod i preuzeto sa:atma.hr

Nema komentara:

Objavi komentar