OSHO-Povjerenje se rađa iz ljubavi...

POVJERENJE

Ljudi koji vjeruju sebi mogu vjerovati i drugima. Ljudi koji ne vjeruju sebi ne mogu vjerovati nikome. Povjerenje se javlja iz samo-povjerenja. Ako ste vi ne-povjerljivi prema sebi, vi ne možete vjerovati ni meni, ne možete vjerovati nikome. Ako nemate povjerenja u sebe, kako možete vjerovati vašem povjerenju? To treba da bude vaše povjerenje. Možda imate povjerenja u mene, ali to je vaše povjerenje: vi imate povjrenja u mene ali nemate u sebe. Zato tu nema pitanja o meni, tu postoji duboko pitanje o vama.

Ko su ljudi koji ne mogu vjerovati sebi? Nešto tu nije u redu. Prvo, to su ljudi koji nemaju baš najbolju sliku o sebi; oni samo-osuđuju sebe. Oni se uvijek osjećaju krivim i uvijek se osjećaju loše. Oni se uvijek brane i uvijek pokušavaju da dokažu da nijesu loši, ali oni duboko u sebi osjećaju da su loši. To su ljudi koji su na neki način izgubili atmosferu ljubavi.

Psiholozi kažu da osoba koja ne može vjerovati sebi ima neki duboko ukorijenjen problem sa majkom. Odnos majka-dijete se negdje nije ostvario kako treba. Pošto je majka prva osoba u iskustvu djeteta, ako majka vjeruje djetetu, ako majka voli dijete, dijete će početi da voli majku i da vjeruje majki. Preko majke dijete postaje svjesno svijeta. Majka je prozor odakle ono gleda na egzistenciju. Ubrzo, ako postoji divan odnos između djeteta i majke, osjetljivost, duboka osjećajnost, duboki prenos energije, protok… tada će i dijete vjerovati drugima, takođe. Zato što ono zna da je prvo iskustvo bilo divno, nema razloga da pomisli da drugo neće biti divno. Postoji svaki razlog da povjeruje da je svijet dobar.

Ako ste u vašem djetinjstvu bili okruženi ljubavlju, vi ćete postati religiozni, povjerenje će se ukazati. Vi ćete vjerovati, povjerenje će postati vaša prirodna osobina. Obično, vi nećete imati ne-povjerenja u nekoga sve dok neko grubo ne pokuša da stvori nepovjerenje u vama; tek tada ćete biti ne-povjerljivi. Ali nepovjerenje će biti izuzetak. Neki čovjek vas obmane i grubo pokuša da uništi vaše povjerenje. Možda je uništeno povjerenje u tog čovjeka, ali vi nećete početi da gubite povjerenje u čitavo čovječanstvo. Vi ćete reći: “Ovo je samo jedan čovjek, a ima na milione ljudi. Samo zbog jednog čovjeka, zašto biti nepovjerljiv prema svima? Ali ako nedostaje osnovno povjerenje, i ako je nešto pošlo loše između vas i vaše majke, tada nepovjerenje postaje vaša osnovna osobina. Tada obično, prirodno, vi ste nepovjerljivi. Nema potrebe da neko to dokazuje. Vi nemate povjerenja prema tom čovjeku, a potom ako neko hoće da mu vjerujete, on će morati na tome da radi uporno, veoma naporno. Pa čak i tada, vi ćete mu vjerovati tek uslovno. Čak i tada, to povjerenje neće biti dovoljno duboko. Ono će biti veoma plitko; ono će biti usmjereno na jednu osobu. To je problem.

U stara vremena ljudi su bili puni povjerenja. Shraddha, povjerenje je bilo uobičajena osobina. Nije bilo potrebe da se to njeguje. Zapravo, ako neko želi da postane veliki skeptik, sumnjičav, tada je bila potrebna velika obuka, veliko pripremanje je bilo potrebno. Ljudi su jednostavno imali povjerenja jer su ljubavne veze bile veoma, veoma duboke. U savremenom svijetu ljubav je iščezla, a povjerenje nije ništa drugo do vrhunac ljubavi, šlag ljubavi. Ljubav je nestala. Djeca su rođena u porodicama gdje se otac i majka ne vole. Djeca su rođena; majka ne brine, nije je briga što se događa sa njima. Zapravo, ona se ljuti jer su oni za nju uznemirenje, uznemiravaju njen život. Žene izbjegavaju rađanje djece, a ako se to dogodi, to izgleda kao incident. I tu postoji neki duboki negativan pristup. Dijete prima taj negativan pristup; ono se time truje još od samog početka. Ono ne može vjerovati majci.                                                                                                           Filozofija nije rođena iz plavetnila neba. Filozofija dolazi iz vašeg bitisanja, iz vašeg životnog iskustva. Ako je dijete bilo u dubokoj ljubavi sa majkom, i ako je majka pokazala svoju ljubav, to je početak svakog povjerenja u budućnosti. Tada će ta osoba stvarati znatno ljubavnije odnose sa ženama, stvaraće mnogo prisnije odnose sa prijateljima, a jednog dana će biti spremna da se preda majstoru i, konačno, biće spremna da se sasvim stopi sa Bogom. Ali ako prvobitna veza nedostaje, tada i temelj nedostaje. Tada vi uporno pokušavate, ali to postaje sve teže i teže. To je ono što ja osjećam prema ovom koji je postavio ovo pitanje.                     “Ja tako snažno trebam povjerenje”… da, jer je povjerenje hrana. Bez povjerenja ostajete gladni, ostajete u patnji. Povjerenje je najfinija hrana života. Ako ne možete vjerovati, vi uistinu ne možete ni živjeti. Vi ste uvijek u strahu; vi ste okruženi smrću a ne životom. Sa dubokim unutarnjim povjerenjem čitav pogled se mijenja. Tada ste u svom domu i nema konflikta. Vi više nijeste stranac u svijetu. Tada vi nijeste tuđinac, vi nijeste stran. Vi pripadate svijetu, svijet pripada vama. Svijet je sretan što vi postojite; svijet vas štiti. Taj osjećaj duboke zaštićenosti vam daje hrabrost, daje vam snagu da se krećete po nepoznatim stazama.

Kada je majka kući dijete je ohrabreno. Da li ste to primijetili? Ono može izaći na ulicu, može se kretati kroz baštu, može raditi hiljadu i jednu stvar. Kada majka nije tu, ono samo sjedi unutar kuće, ono je uplašeno. Ono ne može izaći vani, nema zaštite, zaštitničke aure ne postoji. Atmosfera je sasvim otuđena.

Ako ste proživjeli djetinjstvo ispunjeno dubokom ljubavlju i povjerenjem, vi ste stekli jednu predivnu sliku o sebi. A ako su vaši roditelji bili u zaista dubokoj ljubavi, oni su bili i presretni zbog vas jer ste vi bili vrhunac njihove ljubavi, kulminacija njihove ljubavi, ostvarenje njihove ljubavi; ako su oni bili u dubokoj ljubavi, vi ste onda pjesma koja se rodila iz njihove ljubavi. Vi ste dokaz, pokazatelj da su voljeli jedno drugo. Vi ste njihovo stvralaštvo: oni se osjećaju sretni zbog vas, oni vas prihvataju, i prihvataju vas takve kakvi jeste. Čak i ako pokušaju da vam pomognu, oni vam pomažu na jedan veoma ljubavan način. Čak i ako nekada kažu: „Nemojte to činiti“, vi se nećete osjećati povrijeđeno, nećete se osjećati uvrijeđeno. Zapravo, vi ćete osjetiti da se brinu o vama. Ali kada ljubavi nedostaje, a otac i majka kažu: „Nemoj to činiti“, i , „Radi ovo“, dijete će ubrzo početi da uči: „Ja nijesam prihvaćen ovakav kakav sam. Ako ja radim neke stvari, ja sam voljen. Ako ne radim određene stvari, ja nijesam voljen. Ako radim neke druge stvari, oni me mrze.

Zato on počinje da se povlači u sebe. Njegovo čisto biće nije prihvaćeno i voljeno. Ljubav je uslovljena; povjerenje je izgubljeno. Tako on više nikada neće moći imati lijepu sliku o sebi. Pošto se još od prvog trenutka ogledavate u majčinim očima, ako tu možete vidjeti sreću, blaženstvo, uzbuđenje, veliku ekstazu samo dok vas gleda, vi tada znate da ste vrijedni, vi znate da posjedujete istinsku vrijednost. Tada je veoma lako imati povjerenje, veoma je lako predati se jer nijeste uplašeni. Ali ako znate da ste loši, vi ćete uvjek nastojati da budete ispravni.                                                        Ljudi bivaju skloni polemici. Svi polemični ljudi su ljudi koji nemaju baš lijepu sliku o sebi. Oni su veoma odbrambeni, veoma osjetljivi. Ako postoji neka polemična osoba, i vi kažete: „Ovo ste uradili loše.“ Ona odmah skoči na vas, postane veoma ljuta. Ona čak ne može prihvatiti ni jednu malu prijateljsku kritiku. Ali ako ona ima dobru sliku o sebi, ona je spremna da sasluša, spremna je da uči, spremna je da ispoštuje mišljenje drugih. Možda su oni u pravu, i čak ako su oni u pravu a ona griješi, ona ne brine jer to nema nikakve veze. Ona je i dalje ostala u redu u svojim očima.

Ljudi su osjetljivi. Oni ne vole kritiku, oni ne vole da im neko kaže što da rade; oni ne vole da im neko kaže da to ne rade. Takvi ljudi misle da se ne mogu predati jer su veoma moćni. Oni su samo bolesni, neurotični. Samo se moćan čovjek ili moćna žena može predati – slabići, nikada. Oni misle da će njihovu slabost znati čitav svijet. Oni znaju da su slabići, oni znaju svoj kompleks inferiornosti zato se i ne mogu pokloniti. To je teško za njih jer pokloniti se znači da prihvataju svoju inferiornost. Samo se superiorna osoba može pokloniti; inferiorne osobe se nikada ne mogu pokloniti. One nikoga ne mogu poštovati jer ne poštuju ni sebe. One ne znaju što je poštovanje, i uvijek se plaše da se predaju jer predaja znači njihovu slabost. Zato ako osjećate teškoću da imate povjerenje, vi onda morate da se vratite unazad. Vi treba da kopate duboko u vaše sjećanje. Vi treba da uđete u prošlost. Treba da očistite svoj um od uticaja prošlosti. Vi mora da imate veliku gomilu smeća iz vaše prošlosti; rasteretite se toga. Ovo je ključ za to: nastojte da se vratiti ne samo u sjećanje već nastojte da to i proživite.                                                                                                             Napravite od toga meditaciju. Svakog dana, noću, na jedan sat se vratite u prošlost. Pokušajte da otrkrijete sve što se događalo u vašem djetinjstvu. Što dublje možete ući, to je bolje – zato što mi sakrivamo mnoge stvari koje su nam se dogodile ali ne dopuštamo da ključaju u našoj svijesti. Dopustite im da se ispolje. Ulazite svakog dana, sve dublje i dublje. Prvo ćete se sjetiti kada ste imali četiri ili pet godina, i nećete moći da idete dalje. Iznenada ćete se suočiti sa Kineskim zidom. Ali idite. Ibrzo ćete uočiti da idete dublje: tri godine, dvije godine.

Ljudi su dospijevali čak i do mjesta kada su rođeni. Postoje ljudi koji su dospjeli do sjećanja iz maternice, a postoje i neki koji su otišli i dalje od toga, u prijašnji život kada su umrli. Ali ako možete dospjeti do mjesta gdje ste rođeni, i ako možete oživjeti taj trenutak, to će biti ispunjeno dubokom agonijom, bolom. Vi ćete skoro osjetiti kao da ste ponovo rođeni. Možete vrištati kao što vrišti dijete po prvi put. Vi ćete osjetiti gušenje kao kada dijete osjeti gušenje kada izađe iz utrobe – jer ono na nekoliko sekundi ne može da udahne. Tada se dogodilo veliko gušenje: tada je ono vrisnulo i udahnulo, disajni prolaz se otvorio, njegova pluća su počela da djeluju. Vi se možete kretati do te tačke.!–nextpage–>

Odatle se vraćate. Idite ponovo, vratite se – svake noći. Za to će vam biti potrebno tri do devet mjeseci, i svakog dana ćete se osjetiti rasterećeni, sve više i više rasterećeni, i povjerenje će se uporedo javljati, sa strane. Kada je jednom prošlost jasna, i kada vi vidite sve što se dogodilo, vi ste oslobođeni toga. To je ključ: ako postanete svjesni nečega iz vaše prošlosti, vi se oslobađate toga. Svjesnost vas oslobađa, nesvjesnost stvara ropstvo. Tada će povjerenje biti moguće.

Psiholozi su se susreli sa time – da je ljubav hrana. Upravo prije dvadeset godina, ukoliko bi neko rekao da je ljubav suptilna životna snaga, naučnici bi se smijali. Oni bi pomislili: “Vi ste pjesnik, vi živite u mašti i snovima. Ljubav i hrana – same gluposti.” Ali sada naučna istraživanja kažu: “Ljubav JESTE hrana.” Kada se djetetu daje hrana, to hrani njegovo tijelo; a ako se ljubav ne daje, onda se njegova duša ne hrani. Njegova duša ostaje nezrela. Sada postoje načini da se izmjeri da li je dijete bilo voljeno ili ne, da li mu je potrebna toplina bila data ili ne. Vi djetetu možete dati svu potrebnu njegu, svu liječničku brigu koju treba u bolnici. Samo ga odvojite od majka; dajte mu mlijeko, ljekove, njegu, sve, ali ga nemojte zagrliti, poljubiti, dotaknuti. Mnogi takvi eksperimenti su bili rađeni. Dijete bi se ubrzo povuklo u sebe. Ono bi se razboljelo, a u najveći broj slučajeva i umrlo bez ikakvih vidljivih razloga. Ili, ako bi preživjelo, ono bi živjelo na minimumu: ono bi postalo maloumno, idiot. Ono bi živjelo, ali bi živjelo samo na ivici života. Ono nikada ne bi bilo duboko u životu; ono za to nema energije. Zagrliti dijete, dati mu vašu tjelesnu toplinu je hrana za njega, veoma suptilna hrana. To će se uskoro otkriti.

Dopustite da napravim jedno predviđanje: psiholozi će za dvadeset ili trideset godina otkriti da je povjerenje čak viša hrana, veća snaga – više je i od ljubavi… nalik je molitvi. Povjerenje je molitvenost, ali veoma suptilna. Vi to možete osjetiti. Ako imate povjerenje, vi ćete odmah uočiti da sa mnom idete na veliku avanturu, i da se vaš život iznenada počinje mijenjati. Ako nemate povjerenja, vi ćete ostati tamo. Ja govorim, ja vas vučem; vi ste nadmeni – na neki način me gubite. Neka se ukaže vaše povjerenje. To povjerenje će biti most između mene i vas. Tada će i obične riječi postati blistave, tada će moje samo prisustvo moći postati maternica, i vi ćete se moći preporoditi.

Ljudi koji imaju povjerenja iy straha, jer žele da imaju nekoga ko će ih vući, gurati, oni su uplašeni i trebaju nečiju ruku, oni gledaju prema nebu i mole se Bogu samo da bi se oslobodili straha. Da li ste to primijetili? Kada ponekada prolazite mračnom ulicom, vi počinjete da ziviždućete, ili počinjete da pjevušite – to neće pomoći. Ali ipak može pomoći na neki način. Pjevajući, vi postajete raspoloženiji, pjevajući, vi postajete zaokupljeni; strah se potiskuje. Kada zviždite osjećate se dobro. Vi zaboravljate da je noć i da je opasno, ali to neće napraviti nikakvu promjenu u stvarnosti. Ako postoji strah i opasnost, oni će i dalje biti prisutni. Zapravo, to će biti pojačano jer osoba koja je zauzeta pjevanjem može mnogo lakše biti pokradena jer je manje obazriva. Ona će biti manje oprezna dok zvižduće. Ona pomoću zviždanja stvara iluziju oko sebe. Ako se vaše povjerenje javi zbog straha, onda je bolje da nemate takvo povjerenje. Ono je lažno.

Ja sam čuo…

Mula Nasrudin uskoči u brijačku stolicu i reče: “Gdje je brijač koji radi na toj drugoj stolici?”

“Ah, to je tužan slučaj”, reče brijač. “On je postao veoma nervozan i očajan zbog slabog poslovanja tako da je jednog dana, kada je mušterija rekao da ne želi masažu, sasvim izludio i odsjekao mu uho britvom. On je sada u ludnici. Ali, uzgred, da li vi želite masažu?”

“Apsolutno!” reče Mula Nasrudin.

Vi iz straha možete reći “apsolutno”, ali to neće biti povjerenje. Povjerenje se rađa iz ljubavi. Ako otkrijete da ne možete imati povjerenje, tada morate naporno raditi na tome. Vi imate veoma opterećenu prošlost, loše opterećenu. Vi treba da to raščistite, da se pročistite.

Osho

The Beloved, Vol.2

Tekst: © Osho International Foundation
Izvor: OSHO Informativni centar Montenegro/prenosi i preuzeto sa:mudrac.com