Razumijevanje DAROVA samoće, vremena i izolacije tijekom duhovnih pomaka – OVO sebi moramo priuštiti!

U redu je što ste na mjestu na kojem jeste, u redu je što trebate prostor i što trebate sebi priuštiti ono što vam je potrebno.

Samoća je nešto što nesumnjivo moramo sami sebi priuštiti na našem duhovnom putu – čak i kad smo s ljudima – moramo se stalno brinuti za naše osobne i emocionalne potrebe.        To pruža potencijal za naš kontinuirani rast u neograničene mogućnosti višedimenzionalnih iskustava. Moramo darovati sebi podršku – vrijeme i samoću, piše Zoe Davenport za in5d.

Povremeno nam je potrebno vrijeme da se uistinu prilagodimo potrebama naše duše kako bi se održali u prostoru koji je potrebno razvijati. Može djelovati zastrašujuće koliko ljudi očajnički trebaju podršku drugih. Ali, ako odvojimo ove trenutke, možemo stvoriti svoju stvarnost i unaprijediti naše odnose.

Samoća podržava:

• Našu autentičnost dok se vraćamo u vlastitu energiju kako bismo napredovali.
• Ponovno punjene baterija, procesuiranje naših misli i emocija.
• Duhovni darovi počinju se pojačavati.
• Rasplićemo i rješavamo se niti koje nas povezuju s emocijama drugih ljudi, s njihovim mislima, očekivanjima, egom, dramom i niskom vibracijom.
• Podsjeća nas na to što smo zapravo ispod svih tih slojeva, slobodni od vanjskih energija.                                                                                                               Tijekom naših prijelaza bit će mnogo uspona i padova, jer stvari koje smo nekoć voljeli činiti više se ne uklapaju u naše duše. Promijenit će se odnosi, poslovi, ukus će se promijeniti kad u našim srcima bude više ljubavi i svjetlosti. Naše vrijeme provedeno u samoći je imperativ dok radimo i dok se iscjeljujemo i stječemo svijest o životu.
  Kad krenemo na duhovno putovanje, događa se toliko mnogo promjena i otkrića da se možemo osjećati vrlo izolirano. Kako se s vremenom sve više mijenjamo i otkrivamo stvari o sebi i svijetu oko nas, veze koje smo nekada imali s ljudima često pucaju. Ti trenuci osjećaja nepovezanosti su trenuci kada se možemo osjećati jako izolirani.
  Još nismo usavršili sve naše nauke, istine i autentičnost u praksi. U nama se pojavljuje slatko mjesto. Znamo da se ne možemo vratiti na naše stare priče, strahove i ograničenja koja nam pružaju udobnost. Znamo da se razvijamo, ali nismo još sasvim razradili kako se trebamo pojaviti u svijetu.
  Ova slatka točka, ta praznina, nemir i neizvjesnost, savršeno je vrijeme da budemo prisutni. Savršeno je vrijeme da prigrlimo slobodu, potencijal i prilike koje nam još nisu otkrivene i da prihvatimo samoću.                                                                                  Ovo je trenutak kad trebamo zaviriti unutar sebe, kada zaista trebamo raditi na ozdravljenju, otpustiti i nastaviti otvarati i širiti srce.
  Da bismo razumjeli tko smo mi, moramo se ponovno zabaviti. Već znamo da se stvari događaju kako bi došlo do iscjeljenja. Već znamo da nismo naše priče. Već znamo da nismo ograničenja naših strahova. Predajmo se sadašnjem trenutku.
  • Predajte se radosti
  • Predajte se zabavi
  • Predajte se igri
  • Predajte se ljubavi
  • Predajte se svjetlu
  Zabavno je osjećati se živo, osjećati se budnim, osjećati jedinstvo s onim što jesmo.  Zabavno je provesti vrijeme u vlastitim energijama. Zabavno je ne živjeti u prošlosti.
  Podsjetimo se na dijete koje smo nekad bili. Prigrlimo vrijeme da započnemo nove kreativne projekte, pridružimo se novim skupinama koje njeguju interese kao i mi sami, otiđimo u duže šetnje u prirodi i plešimo kao da nitko ne gleda. Biti sam tijekom tih prijelaza je nešto što će zapaliti plamen duboko iznutra tako da možemo početi dobivati snagu u našoj autentičnosti.                                                                                           Provedimo vrijeme u samoći i otpustimo, urlajmo, plačimo kako bismo se oslobodili emocionalne traume koje nosimo iz svih života. Prigrlimo samoću i vozimo se na valovima emocija koje nemaju smisla, ali pronađimo snagu, jer će imati smisla našim dušama.
  Ovo je stvarno vrijeme da se pustimo, da promatramo, da jednostavno dopustimo da postojimo u svakom trenutku, da prihvatimo suze, strahove, neizvjesnost.
  Ne moramo forsirati naše iskustvo. Ne moramo se osjećati kao da se ne razvijamo. Ne moramo se osjećati kao da se moramo sada promijeniti. Ljubav prema sebi obuhvaća sve naše emocije. Prigrlimo ovo vrijeme da budemo sami i odmaramo se, iscijelimo, isplačemo, da samo jednostavno postojimo.
  Budite nježni, budite ljubazni, ne prisiljavajte se na ništa, ne zadržavajte emocije koje trebate otpustiti, jednostavno udahnite, opustite se i nemojte raditi ništa. Ništa ne čini za naš duhovni rast i autentičnost više od bivanja u sadašnjem trenutku.                              To će očistiti našu unutarnju emocionalnu oluju, donijeti nam sunčevu svjetlost i podsjetiti nas da ćemo još jednom igrati, plesati i smijati se s onim što jesmo. Prihvaćanje tih izazova donijet će najveće uvide, jasnoću, ideje i promjene koje smo ikad mogli sanjati.
  Doista ćemo se upoznati – bit ćemo podrška samima sebi i istinski ćemo se moći prikazati na način koji smo uvijek željeli onima oko nas, u radosti i ljubavi.
  Prigrlite svoju samoću – dopustite sebi da znate tko ste i poklonite ono što vam zaista treba.
  Toliko ste voljeni i podržavani od strane Svemira – božanskim tijekom ljubavi u srži vašeg bića.
  Udahnite i sve će biti dobro.
  izvor: in5d
•  Preveod i preuzeto sa:atma.hr