Nije sreća ono što nosi rješenje vaših problemima; to je vaša bol.
Vaša bol, vaša tama, vaši najveći strahovi i sjene su vrata prema vašem prosvjetljenju.
Iza granica vaše najdublje boli, nalazi se ključ svega što tražite. Naša uvjetovanost šapće nam da možemo pronaći sreću kad poboljšamo ovaj mali dio sebe, promijenimo tu osobu, odemo na to mjesto, dobijemo taj posao, dođemo do tog doba, postignemo taj stupanj … i tako dalje i dalje, ad infinitum.
I postoji određena ovisnost u igranju igre sreće. Uvijek postoji novo uzbuđenje koje nas tjera da nastavimo, nova drama koja će se odigrati, nova stvar koju treba dobiti.
Jednostavno, težnja za srećom vas tjera da nešto napravite, tako da se osjećate kao da svoje vrijeme smisleno trošite, piše
Zapravo, većina našeg ponašanja potaknuto je traženjem sreće. Tražimo “idealan” odnos jer osjećamo da će nas upotpuniti. Trudimo se naći bolje plaćen posao i zaraditi više novca, jer vjerujemo da će nam to donijeti veću udobnost i sigurnost za koju vjerujemo da će nam dati sreću.
U bogatim zemljama kupujemo stvari koje nam ne trebaju, za koje vjerujemo da će nas usrećiti.
Ali kada dobijemo ono što smo htjeli, što se događa? Koliko dugo ostajemo sretni? Ponekad se osjećamo sretni tjedan, mjesec dana, ili čak jedan trenutak. No tada osjećaj prolazi, a opet smo na traci za trčanje, mahnito tragajući za sljedećim “izvorom” sreće.
I tužno je da to često činimo potpuno nesvjesno i impulzivno.
Da, potraga za srećom najčešća je i patološka ovisnost koju svi dijelimo, i doista, postoji od početka ljudske rase.
Lijek za bol je bol
„Lijek za bol je – bol.“ – Rumi
Najveća bol s kojom se borimo nije bijes ili tuga, već strah. Pokušavala sam ga izbjeći cijelog svog života, na dnevnoj bazi.
Dokle god mi sjećanje seže, strah je postojao u mom životu. Strah od Boga, strah od mojih roditelja, strah od mojih učitelja, strah od drugih ljudi, i naposljetku, strah od sebe.
Isprobala sam beskrajne prakse za rješavanje ove boli. Isprobala sam lijekove, biljke, kognitivnu bihevioralnu terapiju, NLP, hipnozu, afirmacije, beskrajne knjige za samopomoć i još mnogo toga. I dok su ove prakse pomagale neko vrijeme, uvijek sam osjećala da je to samo način izbjegavanja, minimiziranja ili kontrole onoga što osjećam.
Na kraju sam otkrila da bez obzira na to koliko trčite od boli ili se pretvarate da ne postoji, uvijek se mota oko vaših nogu, poput sjene.
I s ovim otkrićem naučila sam nešto važno i želim da svi ljudi na zemlji to mogu otkriti: lijek za bol je u boli.
Što to znači?
Kao što je mistični Rumi tako rječito istaknuo, bol nudi samo vrata za ozdravljenje. Vaša bol je glasnik, znak i mogućnost da se ponovno vratite u cjelinu.
Bol je u osnovi šamar po licu koji viče: “Hej! Probudi se! Ti se odupireš nečemu. “
Pa što možemo učiniti kad se konačno probudimo?
Kako možemo nadjačati kroničnu emocionalnu i psihološku patnju
Kad govorim o prevladavanju kronične emocionalne i psihičke patnje, ne govorim o brzom, vječnom iscjeljenju u boli. Oprostite. To jednostavno ne funkcionira na taj način.
Ono što mogu podijeliti s vama je alat kojim ne pokušavate izbjeći, minimizirati ili kontrolirati ono što osjećate, već umjesto toga vi te osjećaje tim alatom susrećete, poštujete i dopuštate da vas poučava.
Ono o čemu govorim je nešto što se zove pozornost. A iz onoga što sam iskusila, ovo je jedini alat za kojeg znam da vam može pomoći da se upoznate i nadvladate bol.
Svjesnost je najsnažniji alat za rad na duši s kojim sam radila, jer vam pomaže da izravno pristupite svojoj unutarnjoj višoj prirodi. Ono što ja nazivam Višom prirodom ovdje je zapravo samo fantastičan pojam za prostor unutar sebe koji je otvoren, beskonačan, bezličan i pun ljubavi – i mi svi posjedujemo ovaj bezuvjetno mirni prostor.
Evo nekoliko načina koji će vam pomoći da nadjačate kroničnu patnju:
1. Budite voljni susresti se s vašom tamom
Da biste nadvladali kroničnu patnju koju ste doživjeli, zaista morate biti spremni pretražiti tminu. Morate biti spremni suočiti se s onim s čim se još niste suočili ili ste izbjegavali u sebi, potencijalno mnogo godina.
Vaša tama bi mogla biti, fizički govoreći, veličine nokta koja povremeno pulsira u prsima. Ili vaša tama može biti poput dubokog ponora koji naizgled nema kraja. Tama unutar nas uvijek varira od osobe do osobe i nastala je iz naših ranih rana života, kao i iz naučenih obrazaca i uvjerenja.
2. Naučite biti svjesni okidača i boli kada se pojave
Ova točka može biti teška i za nju je potrebna praksa. Često zaglavimo u navici da odmah reagiramo na bilo koju bol koja se pojavljuje unutar nas. Postali smo poput robota koji automatski uključuju način “samozaštite”. Mi se štitimo povlačenjem, suzbijanjem, potiskivanjem, izbjegavanjem ili ljutnjom i obranom.
Ako želite postati svjesni okidača i boli kad se pojavi, trebate prakticirati meditaciju. Također možete postati svjesni svojih unutarnjih osjećaja kroz redovitu praksu promišljanja. Zapravo, svjesnost i meditacija idu zajedno i preporučujem vam oboje.
Da biste vježbali ovu vještinu, morat ćete se obvezati na to svakodnevno. Ali jamčim vam, vrijeme koje ćete potrošiti na to vrijedno je toga.
3. Kada se pojavi bol, prihvatite ga i držite ga u svijesti
Uvjetovani smo da izbjegnemo ono što uzrokuje bol u životu. Ono što vas molim da radite ovdje se može činiti temeljito kontraproduktivnim. Ali izazivam vas da to učinite i da uvidite utječe li to na vaš život.
Najvažniji dio prihvaćanja vaše boli u svjesnosti je neosuđivanje. Kada počnete prosuđivati svoje osjećaje i prosuđivati sebe, stvarate dodatni grč i napetost unutar vašeg uma i tijela. Očito, to ne dovodi do bilo kojeg oblika rješavanja – samo donosi više boli!
Neosuđivanje prirodno proizlazi iz prakse promišljanja i meditacije; to nije nešto što morate “učiniti” koliko je to nešto što morate “dopustiti”. Ima li to smisla?
Ovdje je primjer zadržavanja boli u svjesnosti i kako može izgledati ulazak u nju:
Izlazite iz vašeg automobila, a noć je. Dok hodate ispod zvijezda, počnete osjećati strah kako puzi kroz vaše tijelo. Zvuk krckanja grančica tjera vas da se date u bijeg, a misli o otmičarima i ubojicama počinju prolaziti kroz vaš mozak. Odjednom, postajete svjesni tih misli i osjeta u vašem tijelu. Umjesto da se borite protiv njih ili da dramatizirate, jednostavno im dopustite da budu tamo. Umjesto da se zatvorite, otvorite se strahu i otkrit ćete da jednom kad se potpuno otvorite, on se brzo raspršuje.
Evo još jedan primjer:
Vaša je kći upravo rekla nešto što vas je povrijedilo. Odmah primjećujete osjećaj stezanja u prsima i u vašem umu nastaju ljute misli. Duboko udahnite, promatrajte kako osjećaji i misli kao vodopad prolaze kroz vas, a zatim ponovno nestaju.
4. Shvatite da misli i osjećaji nisu „vi“
Većina nas ima neizgovorenu pretpostavku da smo mi naše misli i osjećaji. Einstein je to nazvao “optičkom iluzijom” svijesti. Pretražujući tamu i dopuštajući vašoj boli da se pojavi je priznanje da su sve misli i osjećaji prolazni. Sve vaše misli i osjećaji nisu vi, već su spontani valovi energije. Kada biste stvarno mogli kontrolirati svoje misli i osjećaje, ne biste li uvijek odabrali biti sretni i puni ljubavi?
Činjenica je da ne možemo kontrolirati misli u našim glavama. Ako vidimo neosobnu prirodu misli i osjećaja, to nam pomaže da postanemo svjedoci, a ne lutke našeg unutarnjeg krajolika. Ako razumijete da nemate kontrolu nad mislima, to ne znači da živite u poricanju, već da ste preuzeli odgovornost za svoju sreću tako što ćete naučiti kako stvoriti više unutarnjeg prostora. Ovaj unutarnji prostor će vam otkriti vašu istinsku prirodu izvan misli i oblika.
***
Pretražujte svoju tamu i ponovno ćete otkriti svoje svjetlo. Pretražujte svoju tamu, prihvatite je, držite je u svjesnosti i vidjet ćete da bol nije problem, već je to odupiranje i reakcija na nju.
“Suočit ću se sa strahom. Dopustit ću da prođe preko mene i kroz mene. A kad prođe, uključit ću unutarnje oko da vidim njegov put. Tamo gdje je strah otišao, tamo neće biti ničeg. Samo ću ja ostati.” – F. Herbert (roman Dune)
izvor; Prevod i preuzeto sa: atma.hr
Great article, I hope that you will going to post another one.
OdgovoriIzbrišihttps://sound-pharmacy.com/