Netko kome napamet znamo raspored madeža i bora po licu. Nekog čiji bi obris usana znali nacrtati bez gledanja. Čijeg se mirisa sjećamo i još je u nosnicama kao da je jučer bilo, a prošle godine, desetljeća. Netko s kim nekad, kao sa starim drugom s kojim se nismo vidjeli dugo – pričamo u tišini. Na čiju pomisao izraste onaj čudni osmijeh na licu, koji se ne može svrstati u neku kategoriju, nedefiniran. Svi imamo nekog tko je nama bio sreća i nije to bio. Za koga smo htjeli da nam bude, a nije bilo suđeno. I nema to veze s onim da je dobro što je tako, što je realnost totalno drugačija i što postoji razlog što to nije bilo „to“, nema veze to s racionalnošću. Zato i jest tako. Netko zauvijek tuđi, a Naš…
Nekog za kim se u priči djeci o nekim bivšim ljubavima izmami uzdah paperjaste boje. Iako smo sretni s nekim drugim, s njim imamo dom. On je taj. Ali taj neko tamo… on je bio neko tko smo željeli da bude „taj“. I bili spremi na sve, ne znajući da kad je to to onda i ne treba sve, onda ne treba ništa – samo se poklope duše i bude jedno srce koje diše.
Nekog čija se slika čuva bez razloga iako u su u glavi čitavi albumi. Netko za čiji osmijeh se prodavala duša đavolu. Čiji su dodiri palili kožu kao vatra. Od čijih riječi je rasla duša i prelijevala se preko rubova. Tko nas je bolio, a da to možda i nije znao, a nije ni trebao znati, a nije ni mogao. A možda je i znao, kao da je to bitno, ništa to ne mijenja. Ostaje samo taj netko kog nemamo, a možda nismo nikad ni imali. Ali je nama bio početak i neki kraj, neko tko je razdjevičio nevinu dušu i srce i čiji pogledi su zauvijek ostali urezani u uglovima očiju.
Nekom kom smo pisali pisma, a nikad ih nismo slali. Nekom s kim smo u mislima proživjeli jedan čitav život. I sve nam bilo lako. Eto samo onako jer smo mi to htjeli.
Svi imamo nekog koga nemamo… I na to podsjeti običan jesenski dan, glas prolaznika ili pjesma na radiju. Pa zastane misao, zastane vrijeme. Pa opet nazad, na staro, u svoj život.
Autor: Maja Despot /preuzeto sa:atma.hr
Nema komentara:
Objavi komentar