OSHO-Vrijeme...

Zapad je i dalje opsjednut vremenom. Postoje razlozi za to. Zašto je na Zapadu vrijeme postalo pravolinijsko? Zato što koncept ponovnog rođenja nikada nije preovladao. Pitagora je to uveo, ali potom se to izgubilo; Isus je to nagovijestio, on je indirektno govorio o tome. On nije nikada o tome govorio direktno, samo je ukazivao na to. Ali se to nije shvatilo.

Koncept ponovnog rađanja je razlog zašto je Istok zainteresovan za istoriju kružne dimenzije. Ako se rađate iznova i iznova tada će biti rođenje i smrt – tako će rođenje to ponovo slijediti, i onda će doći smrt. To će biti ponavljanje. Ali ako samo postoji život – rođenje koje prati smrt, ali smrt ne prati rođenje – tada rođenje postaje nezavisno, smrt postaje nezavisna. Nijedno više neće ponovo doći. Zato je vrijeme postalo veoma važno na Zapadu, i tako je Zapad postao opsjednut vremenom.

Sve su to povezane stvari: istorija, vrijeme, napetost. Zašto je Zapad postao tako napet zbog vremena? Nijedan trenutak se ne smije izgubiti jer kada se jednom izgubi, vi ga više ne možete ponovo naći; ne može se povratiti. Istok je opušten. Ništa se ne gubi, sve se može povratiti. Vi to ne možete izgubiti čak i ako to pokušate. Sve se vraća. Smrt će ponovo pratiti život, ponovo ćete biti mladi. Sve će se vratiti, sve će se samo povratiti. To izgleda prirodnije. Svaki trenutak je kružni – to može biti atomska čestica ili može biti velika zvijezda. Sve se kreće u krugu; ne postoji linearno kretanje. Ajnštajn je govorio o beskonačnom kružnom kretanju. Čak je i prostor kružni. Ne samo da se stvari kreću u krug, već i ništavnost, sami vakum se kreće u krug. Čak je i kretanje vakuma kružno. Zapravo, to što nije kružno se ne može kretati: kretanje je kružno. Čitava priroda se kreće u krugu. Ljeto ponovo dolazi u istom smjeru; svako godišnje doba dolazi i odlazi i slijedi u ponavljajućem toku. Vrijeme ne može biti drugačije. Vrijeme nije ništa drugo do posrednik kretanja. Vi bivate svjesni vremena zbog kretanja. Mi ne možemo zamisliti vrijeme bez kretanja. Vrijeme znači redosled događaja koji se kreću: nešto slijedi nešto drugo. Taj prolaz se događa u vremenu. Pošto se sve kreće u krugu, prolaz vremena ne može biti ne-kružni.

Istorija je svijest o vremenu: njeni događaji i njena pozicija u određenom poretku – poretku linearnog kretanja. Ljudi na Istoku su postali svjesni linearnog vremena i istorije samo onda kada je Istok došao u kontakt sa Zapadom. Tada je Istok osjetio da nešto nedostaje. Mi nijesmo uopšte imali istoriju; ne možemo stvoriti nikakvu istoriju. Bilo ko može reći da je Buda mit, i mi to ne možemo dokazati da on nije. Svako može reći da je Rama samo priča, mit. Mi ne možemo reće da to nije tako jer mi nijesmo vodili nikakve zabilješke kada je on bio živ. Gdje je dokaz?

Mi nijesmo bili svjesni da je ikakav dokaz bio potereban. Postali smo tog svjesni tek kada smo došli u kontakt sa Zapadom. Mi smo saznali da su oni sve zapisivali; oni imaju tačne dokaze. Tek je tada Indija počela da piše svoju istoriju. Ali i dalja ne postoji nekog istorijskog duha. Ne može ni biti, jer sa konceptom kruženja vremena istorija ne može postojati. Sa beskonačnom otvorenošću prema budućnosti, sa beskonačnom mogućnošću za ponavljanje, istorijski duh ne može postojati. Sa načelom da je smrt samo trenutačna – samo faza a ne kraj – istorija ne može postojati. Istorija može postojati samo sa načelom potpune smrti. Tada svaki trenutak biva značajan. Vi treba da ga proživite, inače će biti izgubljeni – onda napetost slijedi; ne možete biti opušteni. Zapad nikada ne može biti opušten dok se ne promijeni njegov koncept vremena. Kako se možete opustiti kada trenutak prolazi, odlazi, i nikada se više neće vratiti? A paradoks je u tome: što ste više opsjednuti vremeno, to ste napetiji i manje možete živjeti svaki trenutak.

Što ste više opsjednuti vremenom, to ćete više pisati istoriju a manje živjeti. Istorija, kakva postoji – a ne može biti drugačija – ova istorija, ovaj istorijski pristup nikada se ne može susresti sa fenomenom koji je izvan vremena. Čak je i život izvan vremena. On prolazi kroz vrijeme ali je uvijek izvan. On je nalik lotosovoj latici: uvijek u vodi ali ipak iznad vode, netaknut. Život je takav. I što je život dublji, to je više nalik lotosovoj latici. Uvijek nešto negdje dodiruje ali nikada ne biva dirnut. Uvijek je u dodiru sa vremenom ali uvijek izvan vremena: nedodirljiv, čedan.

Osho

The Book of Wisdom

Tekst: © Osho International Foundation
Izvor: OSHO Informativni centar Montenegro/preuzeto sa:mudrac.com