četvrtak, 28. rujna 2017.

Džidu Krišnamurti-Mudre misli...

Džidu Krišnamurti (1895 – 1986) je bio poznati filozof i pisac, indijskog porekla. Govorio je o duhovnosti, meditaciji, ljudskim odnosa i pozitivnoj promeni u globalnom društvu.                                                                                                                   1. Učenje je kretanje od trenutka do trenutka.


2. Sloboda od želje za odgovorom je preko potrebna za razumevanje problema.
3. Okončanje patnje je početak mudrosti. Znanje uvek leži u senci gluposti. Meditacija je oslobođenje od misli i kretanje ka ekstazi istine. Meditacija je eksplozija inteligencije.
4. Važno je učenje. Ko je učitelj nije važno.
5. Sloboda i ljubav idu zajedno. Ljubav nije reakcija. Ako te volim zato što ti voliš mene, to je onda trgovina, stvar koja se kupuje na pijaci; to nije ljubav.


6. Sve ideologije su idiotske, bilo da su verske ili političke, jer to je konceptualno razmišljanje, konceptualna reč, koja je nažalost tako duboko podelila ljude.
7. Svi mi želimo postati poznati ljudi, ali onoga trenutka kada želimo postati nešto – mi više nismo slobodni.
8. Biti dobro prilagođen duboko bolesnom društvu nije mera zdravlja.
9. Smatram da ne postoji put do istine, njoj ne možete prići nijednim putem, nijednom religijom, nijednom sektom. To je moja tačka gledišta, kojoj sam potpuno i bezuslovno dosledan. Istina, budući neograničena, neuslovljena, nepristupačna nijednim postojećim putem, ne može biti organizovana; niti ijedna organizacija treba biti osnovana da vodi ili prisiljava ljude uz bilo koji poseban put. Ako to shvatite, tada ćete uvideti kako je nemoguće organizovati veru. Vera je čisto lična stvar, i ne trebate i ne smete je organizovati. Ako to učinite, postaje mrtva, kristalizovana. Postaje religija, sekta, verovanje koje se izlaže drugima. To je ono što svi širom sveta pokušavaju da učine. Istinu ne možete spustiti dole, već pojedinci moraju učiniti napor da je dostignu. Ne možete spustiti planinski vrh u dolinu.


10. Opis nije opisano; ja mogu opisati planinu, ali opis nije planina, i ako se uhvatiš u opis, kao što većina ljudi radi, onda nikada nećeš videti planinu.
11. Kada neko izgubi duboko intiman odnos sa prirodom, tada hramovi, džamije i crkve postaju važni.
12. Ako želite tražiti Istinu, morate ići van, daleko izvan ograničenja ljudskog uma i srca i tamo je pronaći – ta istina je u vama samima. Nije li jednostavnije da sebi za cilj postavite život sam, umesto da imate posrednike, gurue, koji Istinu neizbežno moraju prizemljiti i tako je izneveriti.
13. U tebi se nalazi celi svet i ako znaš kako gledati i učiti, vrata su ti tamo, ključ ti je u ruci. Niko na svetu ne može ti dati ključ niti otvoriti vrata… niko osim tebe.
14. Na pitanje postoji li ili ne postoji Bog ili istina ili stvarnost, ili kako god to volite nazivati, nikada ne mogu odgovoriti knjige, sveštenici, filozofi ili spasitelji. Niko i ništa ne može odgovoriti na to pitanje osim tebe samog i eto zašto moraš upoznati sebe. Nesavršenost leži samo u potpunom nepoznavanju sebe. Razumeti sebe je početak mudrosti.
15. Morate razumeti celinu života, ne samo jedan mali deo. Zbog toga morate čitati, zato morate gledati nebo, zato morate pevati i plesati, i pisati pesme i patiti i razumevati, jer sve je to život.
16. Desio se spoljašnji napredak od volovske zaprege do mlaznog aviona, ali psihološki, pojedinac se nije nimalo promenio, a društvene strukture širom sveta stvaraju pojedinci. Spoljašnja društvena struktura je rezultat unutrašnje psihološke strukture naših međuljudskih odnosa, jer je pojedinac rezultat sveopšteg iskustva, znanja i ponašanja čoveka. Svako od nas je skladište prošlosti. Pojedinac je čovek koji je čitavo čovečanstvo.


17. Ako zaista možemo da razumemo problem, odgovor će se pojaviti, jer on nije odvojen od problema.
18. Tokom verske istorije bili smo uveravani od verskih vođa da ako izvodimo određene obrede, ponavljamo izvesne molitve ili mantre, potčinimo se izvesnim obrascima, suzbijemo naše želje, kontrolišemo naše misli, potisnemo naše strasti, ograničimo naše apetite i uzdržimo se od popuštanja polu, mi ćemo, nakon dovoljno mučenja uma i tela, pronaći nešto iza ovog malog života. I to je ono što su milioni takozvanih religioznih ljudi činili vekovima, bilo u osamljenosti, otišavši u pustinju, planinu ili pećinu ili lutajući od sela do sela sa prosjačkom posudom, ili u grupu, pridruživši se manastiru, sileći svoje umove da se potčine utvrđenom obrascu. Ali mučen um, slomljen um, um koji hoće da pobegne od čitave zbrke, koji je porekao spoljašnji svet i otupio od discipline i potčinjavanja – takav um, koliko god dugo tragao, naći će samo ono što je u skladu sa njegovom iskrivljenošću.
19. Kao ljudska bića koja žive u ovom stravično ružnom svetu, zapitajmo se, može li se ovo društvo, zasnovano na takmičenju, okrutnosti i strahu, okončati? Ja mislim, to se jedino može desiti ako svako od nas prepozna ključnu činjenicu da mi, kao pojedinci, kao ljudska bića, u kom god delu sveta živeli i kojoj god kulturi pripadali, smo potpuno odgovorni za celokupno stanje sveta. Svako od nas je odgovoran za svaki rat zbog agresivnosti naših sopstvenih života, zbog našeg nacionalizma, naše sebičnosti, naših bogova, naših predrasuda, naših ideala, svega onoga što nas deli.
20. Nasilje nije samo ubiti nekoga. Nasilje je kada koristimo oštre reči, kada činimo gestove da oteramo drugu osobu, kada se pokoravamo iz straha. Tako da nasilje nije samo organizovano klanje u ime Boga, u ime društva ili države. Nasilje je mnogo suptilnije, mnogo dublje, a mi smo uronjeni u bezdane dubine tog nasilja.
21. Kada sebe nazivate Indijcem ili Muslimanom ili Hrišćaninom ili Evropljaninom, ili bilo čim drugim, vi vršite nasilje. Shvatate li zašto je to nasilno? Zato što delite sebe od ostatka čovečanstva.


Nema komentara:

Objavi komentar