Za mnoge od nas, biti sebičan je gore od bilo čega drugog. Strah da drugi o nama razmišljaju kao o sebičnoj osobi često uzrokuje zanemarivanje naših važnih potreba i dubokih želja koje imamo.
Kada su naši životi oblikovani oko slutnje da bi nas drugi mogli smatrati sebičnima, ne samo da potiskujemo naš izričaj, već i zanemarujemo ono što nam donosi najviše sreće u životu.
Možemo zapeti u zamci poslova i dugoročnih odnosa nakon što im je “prošao rok trajanja”, jednostavno jer smo uplašeni da naši izbori ne bi bili smatrani egoističnima.
Na duhovnom putu, pa čak i na putu moralnosti, često su nas učili kako je razmišljanje o drugima važnije nego o nama samima. Možda su nam još i dok smo bili djeca ukazivali kako je loše biti sebičan i bili bi smo kažnjeni ako bi prvo razmišljali o sebi.
Teoretski, zvuči lijepo postaviti tuđe potrebe ispred naših, ali ako uvijek postavljamo sebe na zadnje mjesto bez razmišljanja, ostat ćemo zapostavljeni bez razloga.
Provela sam prve dvadeset i tri godine svog života udovoljavajući drugima. Što god bi me upitali, uvijek bih rekla “da”.
Ovo može zvučati lijepo, ali tu postoji jedan veliki problem. Svaki put kada bih pristala ispuniti želje drugih, nesvjesno sam govorila “ne” sebi i svojim željama i potrebama. Izgledalo mi je kao da je cijeli svijet važniji od mene. Ali tada nisam znala bolje od toga. To je bio način na koji sam odgojena, ali cijena je bila velika. Neograničeno ugađanje drugima mi je donijelo veliki emocionali trošak na račun vlastitog blagostanja.
Iskreno, toliko sam bila prestravljena da bi me mogli smatrati sebičnom da sam se izmicala u životu drugima kako im ne bih bila smetnja ni u kom pogledu. Ali, život tako ne funkcionira. Koliko god bih učinila za druge, čak i ako bih pomislila prvo na sebe ili ponekad rekla “ne”, nazvali bi me sebičnom. I kada bih pokušala popraviti stvari kako bi im dokazala da su u krivu, iznutra bi osjećala otpor koji je sve više rastao.
Piše: Nanice Ellis
Zbog čega sebe ne stavljamo na prvo mjesto?
Postoje tri glavna razloga zbog čega sebe izbjegavamo staviti na prvo mjesto:
Ne osjećamo se vrijednima
Kada su nam usađeni i nametnuti stavovi kako su drugi važniji od nas, to također vuče za sobom shvaćanje kako naše potrebe i želje nisu važne koliko i potrebe drugih. To prirodno povlači za sobom sumnju u vlastitu vrijednost.
To je opasan krug, jer kada ne poznajemo vlastitu vrijednost, degradiramo se i negiramo vlastite potrebe i povećavamo osjećaj bezvrijednosti. To donosi mnoge probleme u životu, poput depresije, straha, nedostatka intuicije, problematičnih odnosa, nedostatka energije pa čak i tjelesnih izazova.
Kada postavimo druge ispred sebe jer se osjećamo bezvrijedno, prije ili kasnije ćemo postati nesretni jer se sprema svojim potrebama ne odnosimo na pravilan način i tako ostajemo prazni i neispunjeni u srcu.
Ako vjerujemo kako nismo dovoljno vrijedni, postajemo nepovezani s unutarnjom snagom i našim pravim sposobnostima kreiranja našeg života onako kako mi želimo. Ako se naviknete ne slušati i zanemarivati svoje potrebe i potpuno ih ne ispuniti, kako možete ikada razumjeti što su želje vašeg bića i koji je smisao vašeg života ovdje na zemlji?
Biti duhovan znači biti nesebičan
Naučeni smo kako je nesebičnost odlika duhovnosti i ako slijedimo neki duhovni put, trebali bi prihvatiti ideju i učiti se kako biti nesebičan, no sama nesebičnost nas ne čini duhovnim osobama. Nesebičnost je rezultat duhovnog buđenja, ali ne napredujemo duhovno samo ako smo nesebični. Činjenica je kako nas umjetna nesebičnost često drži zarobljenima jer nas zapostavljanje nas samih odvaja od stvarnosti i to nas ne oslobađa od zarobljeništva nad materijom.
Osjećamo se odgovornim za druge
Možda su nam drugi ljudi važniji jer vjerujemo kako smo odgovorni za druge i moramo njegovati potrebe i emocionalna stanja onih koje volimo. Ali mi nismo odgovorni. Da, naravno, ukoliko imate vrlo malenu djecu, oni su važniji, ali u kojoj dobi opet počinjete sebi biti važniji – ako bi ikada to i pokušali? Odakle nam uopće ta ideja da se naši prijatelji i obitelj ne mogu pobrinuti sami za sebe? Pažljivim promatranjem ćemo možda čak i vidjeti kako naše uplitanje ostavlja one koje volimo bez njihove osobne slobode i snage. Kada se oslobodimo te težnje preuzimanja odgovornosti nad drugima, odnosi počinju zacjeljivati. Možda je vrijeme za razmotriti tu ideju nesebičnosti. Možda su nas krivo učili. Ako je nesebičnost pravi put, ne bi li već svi bili puno sretniji?
Emocinalna sloboda
Nakon godina udovoljavanja drugima, odjednom sam se trgla. Patila sam od velikog i kroničnog umora i postala sam učestalo bolesna i depresivna. Znala sam da tako više neću moći živjeti i hrabro sam i po prvi put u svom životu odlučila reći “ne”. Rekla sam “ne” svemu što nisam željela činiti i što nisam osjećala da je dio mene.
Znate li što se dogodilo? Prozvali su me sebičnom, ali zbog toga što sam odlučila sebi biti najvažnija, nije me to pogađalo. Sjećam se kako su i moja mama i moj momak zajedno razgovarali o tome kako sam postala sebična. Ali, koliko god su me puta nazvali sebičnom, nisam se bunila i to nije utjecalo na mene.
Bila sam odlučna i imala vjeru po prvi put u životu i počela sam se osjećati bolje. Vratila mi se energija i moj pogled na život je postao jasniji. Kako sam se brinula za sebe, počela sam se sjećati tko sam i osjećala sam se tako dobro biti opet svoja. “Ne” je postala moja mantra i moj ključ ka emocionalnoj slobodi. Kada sebe ostavljamo kao zadnju osobu na listi, postajemo emocionalno i možda čak i tjelesno istrošeni.
Ova bol je naša unutarnja vodilja koja nam govori kako nešto nije uredu i da treba nešto treba promijeniti, kako bi se izliječili.
Ako nastavimo ignorirati svoje potrebe i želje, naše tjelesno i emocionalno tijelo mogu kolapsirati, ukazujući nam tako na ozbiljnu situaciju i potrebu da se izliječimo. Ali, nije nam potrebna bolest kao izlika da bi se pobrinuli za sebe. Ne treba nam izlika bolesti ili emocionalne uznemirenosti kako bi svoje potrebe postavili na prvo mjesto.
Nakon nekoliko mjeseci govoreći “ne” i ozbiljno stajući iza toga, svi su me prestali zvati sebičnom. Vjerovatno jer me to više nije vuklo ka njihovim željama. Međutim, tada se dogodilo nešto vrlo neočekivano. Zbog toga što sam se dobro brinula za sebe, imala sam više energije i dobrih osjećaja. Ta energija i dobra volja su prirodno izlazili iz mene i počela mi se javljati želja reći “da” – želja pomoći gdje god je moja pomoć bila potrebna, na koji god način je trebalo.
U jednom trenutku sam spoznala kako radim iste stvari za ljude u svom životu koje sam radila i ranije, ali sada je to dolazilo s potpuno drugog nivoa. Bio je to moj izbor. Nisam pristajala pomoći jer nisam mogla reći “ne”. Govorila sam “da” jer sam bila inspirirana pomoći i imala sam prirodnu energiju koja me je podržavala u tom izboru. Umjesto obaveze i osjećaja krivnje u srcu, ljubav je postala snaga koja me je vodila. Zaključila sam kako je ljubav beskrajno bolji i samoodrživi pokretač nego osjećaj obaveze ili krivnje. To sada nazivam “sveta sebičnost”.
Prihvaćanje “Svete sebičnosti”
Sveta sebičnost znači poštivati sebe. Vi ste duhovno biće u privremenom tjelesnom obliku i zaslužujete na svim nivoima ljubav, poštovanje i svu ljubaznost. Kako bi prihvatili “svetu sebičnost” potrebno je otpustiti negativne ideje o sebičnosti. Trebate se prestati hraniti idejama koje vas odvajaju od poštovanja prema sebi i zbog kojih ste zabrinuti što svijet misli o vama.
Sveta sebičnost može značiti govoriti istinu, pobrinuti se za svoje emocionalne i tjelesne potrebe ili okončati neki odnos ili put koji ne funkcionira za vas, unatoč činjenici da drugi to ne žele otpustiti.
Sveta sebičnost može značiti slijediti svoje srce, provesti vrijeme sami i učiniti stvari samo kada ih želite učiniti. Može značiti otpustiti stavove “moram”, “trebam” i emocionalni teret poput krivnje, žaljenja i dužnosti. Tada, kada postavite granice i naučite druge kakav odnos možete imati, iskusit ćete svetu sebičnost i ispunjenost.
Sveta sebičnost znači dozvoliti sebi pobrinuti se za sebe!
Istina je kako trebate biti odgovorni za svoj život. Rođeni ste dobivši sveto tijelo i lijep život. I što mislite, tko bi se trebao brinuti za njega? Vaša prva odgovornost je prema vama samima. Sjetivši se kako ste vi čuvar vašeg tijela i vašeg života, razmislite kako možete bolje živjeti.
Jednom kada prihvatite odgovornost, tada možete pridonijeti svijetu. Ne možete davati nikome ništa ukoliko ste iznutra prazni. Davanje dolazi samo kada imate nešto za dati, kada imate višak blagostanja. To blagostanje je rezultat odgovornosti prema sebi. I kada ste ispunjeni, prirodno imate obilje koje možete dati ne oduzimajući ništa od sebe. I neizmjerni bunar davanja se pojavljuje kada ste vi ispunjeni. To je važno za razumjeti.
Sveta Sebičnost znači izabrati Sebe
Mnogi od nas prolaze kroz život ostavljajući sebe na zadnjem mjestu jer nismo nikada izabrali sebe glavnom ulogom u našim životima. Bezbrižno smo predali tu ulogu drugima – partnerima, roditeljima, djeci, prijateljima, suradnicima, svima osim sebi. Ali ako ne odaberete sebe kao glavnu ulogu u svom životu, ni nitko drugi neće.
Život traži od vas takav izbor. Ne da bi se cjenkali sa sobom, postavili se na drugo mjesto ili zanemarili se zbog bilo kojeg drugog razloga ikada, već kako bi izabrali sebe – ne samo jednom i onda završili s tim, već iznova i iznova. Pogotovo ne trebate čekati nekog da vas odabere, jer to neće funkcionirati.
Ukoliko sami ne odaberete sebe kao glavnu i najvažniju ulogu, kako vas netko drugi može? Ali, kada se tako postavite, postajete opunomoćeni i ispunjeni i onda se sve preokrene i čini vam se kako vas cijeli svijet više cijeni. A to i je ono što se događa.
Jednom kada odaberete sebe bezbrojni broj puta, to će postati navika i više nećete trebati vršiti odabir. Osjećat ćete kako vam nešto duboko unutar vas daje sve što vam treba kako bi bili ono što i jeste, u vašoj punoj snazi i ljepoti.
Osjetit ćete kako sve životne drame nestaju i kako ste potpuno čisti i sretni.
Postati Nesebičan
U isto vrijeme, događa se vrlo neočekivana stvar. Budući da ste ispunjeni i ne trebate o nikome i o ničemu ovisiti, vi evoluirate u nesebičnost. To je prirodni korak u nesebičnosti o kojem nam mistici govore i koji žele da mi dostignemo.
Kako bi postali ispunjeni, moramo proći kroz put svete sebičnosti.
Ukoliko preskočimo naše potrebe i ostavimo sebe kao zadnju osobu na svijetu kako bi bili nesebični, postavljamo kola ispred konja tj ne brinemo se za ono što je važnije.
Sveta sebičnost nam dopušta razviti se u cjelini, iskusiti prirodnu ljubav i vrednovati sebe u potpunosti. Rezultat će biti neograničena energija i entuzijazam. Imat ćemo sve što nam treba, jer nećemo ovisiti ni o čemu.
U zaključku, ukoliko želite biti sve što možete, morate se poštovati na svaki način. I kako budete prihvaćali svoju vrijednost, prirodno ćete brinuti za vaše tijelo i vaš sveti život. To je put do prave nesebičnosti.
atma.hr / wakeup-world.com
Nema komentara:
Objavi komentar