Neki ljudi su skloni kontinuiranom potiskivanju neprijatnih emocija. Ovakav način upravljana emocijama omogućava osobi da se trenutno osjeća bolje, međutim na duže staze počinju se javljati neki simptomi kao posljedica nagomilavanja negativnih osjećaja. Prikazat ćemo nekoliko simptoma koji mogu biti odraz bježanja od onoga što osjećamo.
„Slobodno lebdeća“ anksioznost Anksioznost može biti izazvana mnoštvom faktora. Ponekad je to jednostavno strah od suočavanja s neizvjesnošću. Ponekad je to rezultat predviđanja negativnih ishoda nekih događaja (karakteristično razmišljanje je „što ako…se to i to desi“). Ako anksioznot nije izazvana nekom specifičnom situacijom, već se javlja kao nedefinirana uznemirenost -moguće je da je ona proizvod neizraženih emocija. Svaki osjećaj povlači za sobom određenu energiju. Kada zadržavamo tu energiju u sebi i ne izražavamo je, ona može kreirati stanje napetosti i neodređene anksioznosti.
Depresivno raspoloženje
Kada potiskujemo osjećaje tuge i žalosti uslijed nekog gubitka to može proizvesti depresiju. Plakanje nam obično doprinosi da se osjećamo bolje, tako na najbolji način možemo ožaliti gubitak – smrt bliske osobe, raskid ili razvod. Prirodno je nakon gubitaka osjetiti tugu i sasvim je prirodno tu tugu izraziti. Neko vrijeme će biti teško i bolno, ali ako izražavamo tugu ona će prije nestati nego kada je potiskujemo. Depresija također, može biti rezultat potiskivanja ljutnje. Ako osjećate da ste depresivni bez nekog vidljivog gubitka dobro je pitati sebe povodom čega ste ljuti.
Psihosomatski simptomi
Uobičajeni psihosomatski simptomi kao što su glavobolje, čir na želudcu, povišeni krvni tlak često su rezultat kroničnog neizražavanja emocija. Iako se ovi simptomi mogu javiti uslijed bilo kakve vrste kroničnog stresa, potiskivanje osjećaja više godina je oblik stresa koji se očituje na tjelesnom nivou. Ako naučite identificirati i izraziti jake osjećaje onda to može dovesti do redukcije čak i do oporavka različitih tipova psihosomatskih simptoma.
Mišićna tenzija Stegnutost i ukočenost mišića je jedan od najuobičajenijih simptoma kroničnog zadržavanja emocija. Mi imamo tendenciju stegnuti određene grupe mišića kada želimo potisnuti i zaustaviti ono što osjećamo. Tenzija različitih grupa mišića je zadužena za zadržavanje različitih emocija. Ljutnja i frustracija su obično „zadržani“ u mišićima vrata i ramena. Tuga se zadržava u grudnim mišićima i mišićima oko očiju. Strah u području dijafragme, dok se zadržana seksualna želja odražava na stegnutost karličnih mišića. Ipak, ova korelacija između zadržavanja specifičnih emocija i mišićne tenzije određenih dijelova ne mora se shvatiti doslovno, nisu baš svi prikazani osjećaji vezana za isključivo jedno mišićno područje, ali stegnutost mišića kao takva jest odraz potiskivanja emocija.
Jednom kada uvidite vezu između ovih simptoma i neizražavanja osjećaja, bitno je da pokušate upravo suprotno. Upitajte se: Što osjećam? Koja je moja primarna emocija? Što je ono što želim? Uđite u kontakt sa sobom, pitajte sebe, dozvolite sebi da osjećate i da izrazite ono što osjećate.
Mr Sanja Marjanović
dipl.psiholog
kontakt: 064 64 93 417
vaspsihologsanjamarjanovic@gmail.com
skypename: psihologsanja
dipl.psiholog
kontakt: 064 64 93 417
vaspsihologsanjamarjanovic@gmail.com
skypename: psihologsanja
Izvor: vaspsiholog.com/preuzeto sa:atma.hr
Nema komentara:
Objavi komentar