OSHO-Mentalni proces...

MENTALNI PROCES

Pitanje:

„Kontemplacija i koncentracija su mentalni procesi. Kako jedan mentalni proces može pomoći da se dosegne stanje ne-uma?“

To pitanje je zaista značajno. Um pita kako um može dospjeti iza uma? Kako bilo koji mentalni proces može pomoći da se postigne nešto što ne predstavlja um? To djeluje kontradiktorno. Kako tvoj um može pokušati, načiniti napor, da stvori stanje koje nije umne prirode?

Pokušaj da to shvatiš.

Kada je um prisutan, što se tu odvija? Odvija se proces razmišljanja! Kada je ne-um u pitanju, što je onda to? To je proces bez misli. Ako uspiješ da poništiš proces razmišljanja, ako uspiješ da isključiš svoje razmišljanje, malo po malo, ti ćeš dospjeti do stanja ne-uma. Um znači razmišljanje, a ne-um znači ne razmišljanje. Um može biti od pomoći, on ti može pomoći da počiniš samoubistvo. Ti možeš počiniti samoubistvo, ali se nikada ne pitaš kako je moguće da čovjek koji je živ pomogne sebi da bude mrtav. Ti možeš pomoći sebi da budeš mrtav. Svako to pokušava. Ti možeš pomoći sebi da zamreš ali da i dalje budeš živ. Um ti može pomoći da budeš bez uma. Kako um u tome može pomoći?

Ako proces razmišljanja postane sve više napet, ti onda ideš od uma ka stanju gdje ima više uma. Ako proces razmišljanja biva manje napet, ako se smanjuje misaoni proces, ako se stišava, ti tako pomažeš sebi da dospiješ do ne-uma. To zavisi od tebe. Um može biti od pomoći jer je um, zaista, samo ono što ti radiš sa svojom sviješću upravo tog trenutka. Ako napustiš svijest, bez da preduzimaš išta pomoću nje, to će postati meditacija. Zato tu postoje dvije mogućnosti: brzi proces ili spori, postepeni proces, kada se, malo po malo, oslobađaš uma. Ako je jedan procenat uma nestao, ti onda imaš devedeset i devet procenata uma a jedan procenat ne-uma. To je isto kao kada bi pomjerao namještaj u svojoj sobi. Tu bi se oslobodilo nešto prostora. Ako bi izbacio nešto namještaja tada bi još više slobodnog prostora ostalo. Kada bi sav namještaj izbacio iz te sobe onda bi sav prostor bio slobodan.

Međutim, slobodni prostor se ne stvara izbacivanjem pokućstva: taj slobodni prostor je već tu. On je samo zauzet pokućstvom. Kada ti izbaciš namještaj, ništa više prostora ne dobijaš. Taj prostor je tu, samo što je bio zauzet namještajem.Ti si izbacio namještaj i taj slobodni prostor se ponovo vratio, ponovo se uočio. Duboko unutar uma postoji zauzet prostor, ispunjen, pretrpan, opterećen mislima. Ako uspiješ da izbaciš neku misao, slobodan prostor će se tada stvoriti ili ponovo uspostaviti; a ako uspiješ da izguraš misli van, malo po malo ćeš uspjeti da ponovo zadobiješ svoj prostor.

To se može postići postepeno, ali i odmah. Nema potrebe da se to odlaže i vuče u nedogled; nema potrebe premještati namještaj cio život. Kada izneseš nešto namještaja, malo prostora se dobije ali veći prostor ostaje zauzet. Taj veći prostor nastoji da se ponovo popuni jer se tako prazan loše osjeća. Zato ljudi obično nastoje da nadomjeste ispražnjeni prostor novim mislima. Kada ujutro sjedneš da meditiraš, ti usporiš proces svojih misli. Potom odeš u trgovinu i budeš izložen navali novih misli; tvoj slobodni prostor se ponovo ispuni. To se tako ponavlja iz dana u dan: pražnjenje i punjenje.

Ti možeš odmah izbaciti sav namještaj napolje. To je stvar tvoje odluke. To je teško jer si već postao naviknut na taj namještaj. Vi se možete osjećati nelagodno i neudobno bez vašeg namještaja; možda i nećete znati što da činite sa tolikim slobodnim prostorom. Ti se možeš i uplašiti od tog prostora, obično se bojiš od slobodnog prostora. Ti se još nikada nijesi našao u jednoj takvoj slobodi. Um je uslovljavanje. Mi smo tako postali uslovljeni svojim mislima. Da li ste to ikada primijetili – ili ako nijeste, pokušajte da osmotrite – da vi obično svakodnevno stalno ponavljate jedne iste misli. Vi ste nalik magnetofonu, stalno ponavljate jedno isto. Vi stalno ponavljate jedne iste stvari. Zašto? Koja je korist od toga? Samo jedna svrha je u tome – ponavljati stare navike. Ti misliš da sa time nešto postižeš.

Uveče ležiš na krevet i čekaš da zaspeš: zašto to činiš svakog dana? Ista stvar se ponavlja. To ti pomaže na neki način. Stare navike pomažu kao preduslovi. Djetetu je potrebna igračka da bi se umirilo. Ako mu se da igračka, ono će odmah zaspati; a onda mu možeš uzeti igračku. Ali ako dijete nema igračke, ono neće moći zaspati. To je uslov. Onog trenutka kada mu date igračku, to pokrene nešto u njegovom umu. Tada je ono spremno za san. Isto se događa i sa tobom. Igračka može biti drugačija. Neke osobe ne mogu zaspati prije nega ponove molitvu „Ram – Ram – Ram“. To je igračka za njih. Ako počnu pjevušiti tu mantru, igračka im se daje; tada oni tek mogu zaspati.

Ti se osjećaš nelagodno i teško možeš zaspati u novoj sobi. Ako si običavao da spavaš u određenoj odjeći, onda ćeš trebati tu odjeću svakog dana. Psiholozi kažu, ako obično spavate u spavaćici, a ako vam se ona ne obezbijedi, teško ćete moći zaspati. Zašto? Ako nikada nijeste spavali goli, a ako traži okolnost da spavate goli, loše ćete se osjećati. Zašto? Kakve ima veze nagost i spavanje? Ali za tebe to ima veze, to je tvoja stara navika. Sa starim navikama ljudi se osjećaju bolje, lagodno, komotno. Način razmišlanja je takođe navika. Ti se tako osjećaš komotno – iste misli svaki dan, iste navike, ista rutina. Tada osjećaš da je sve u redu.

Uložio si investicije u svoje misli: to je tvoj problem. Tvoje pokućstvo nije samo obično smeće koje treba izbaciti; ti si mnogo u to uložio, mnogo toga je u tome. Sav taj nepotrebni namještaj se može odmah izbacuti: to se može uraditi! Postoje brzi metodi o kojima ćemo govoriti. Postoje efikasni brzi metodi! Upravo ovog trenutka ti možeš biti oslobođen od čitavog tvog mentalnog pokućstva, ali tada bi iznenada postao prazan, ispražnjen, i ne bi znao ko si. Sada ti više ne znaš što da radiš jer sada po prvi put ostaješ bez svih starih navika. Šok može biti iznenadan. Zbog toga možeš poludjeti ili čak i umrijeti.

To je razlog zbog čega se iznenadni metodi nijesu koristili. Sve dok pojedinac nije spreman, takvi metodi se ne mogu koristiti. Osoba može iznenada poludjeti jer tako gubi sve svoje stare navike, povezanost sa životom, sve veze tako bivaju prekinute. Prošlost tako iznenada otpada – a kada se to dogodi, ti se ne možeš više brinuti o budućnosti jer je ona uvijek povezana sa prošlošću. Samo sadašnjost tada ostaje, a ti nikada prije nijesi bio u sadašnjosti. Ti si boravio samo u prošlosti ili u budućnosti, nikada u sadašnjosti. Kada ti se po prvi put dogodi da budeš u sadašnjosti, ti ćeš se nenormalno osjećati, mislićeš da si poludio. Zbog toga se iznenadni metodi ne preporučuju prije no što počneš o tome učiti, prije no se predaš nekom učitelju, prije no što uđeš u meditaciju, prije no što posvetiš sav svoj život meditiranju.

Zbog toga su postepeni metodi pogodni. Oni traže više vremena ali se pomoću njih postepeno, malo po malo, uvodiš u taj prostor. Ti postepeno počinješ da osješaš taj prostor i da se uvjeravaš u njegovu ljepotu, u blaženstvo koje je u njemu, a tada se tvoje nepotrebno pokućstvo, malo po malo, samo uklanja. Zato je dobro da prvo iz običnog razmišljanja uđete u kontemplativno: to je postepeni metod. Od kontemplacije treba ići ka koncentraciji: i to je postepeno. Na kraju, iz koncentracije treba skočiti u meditaciju. Tako se ti krećeš sporo, imaš mogućnosti da osjetiš tlo pod nogama; i kada se stvarno utemeljiš u tu fazu, u svaki naredni korak, ti onda možeš preduzeti sljedeći korak. To nije skok: to je jedan postepeni razvoj. Zato treba zapamtiti te četiri stvari: obično razmišljanje, kontemplacija, koncentracija i meditacija – to su četiri stepena.

KNJIGA TAJNI

Povratak

Tekst: © Osho International Foundation
Izvor: OSHO Informativni centar Montenegro/preuzeto sa:mudrac.com