OSHO-Individualnost...

Osho, kako mogu biti svoj?

To bi trebalo biti najjednostavnija stvar na svijetu, ali nije tako.

Da bi bio svoj, pojedinac ne treba ništa da uradi; on je već to.

Kako može biti drugačije? Kako možeš biti neko drugi? Ali ja shvatam vaš problem. Taj problem se javlja jer društvo kvari svakoga. Društvo je sve do sada bilo samo jedan veliki izrabljivač. Ono ti izrabljuje i kvari um, biće. Ono postavlja stvari onako kako ono želi i tako ti gubiš kontakt sa samim sobom. Ono pokušava da od tebe napravi nešto drugo no što si ti. Ono te izbacuje iz tvog središta. Udaljava te od tvoje biti. Oni te uče da budeš kao Hrist, ili da budeš nalik Budi, ili nekom sasvim drugom; nikada ti ne govore da budeš ono što jesi, da budeš samo svoj. Nikada ti ne dopuštaju slobodu da budeš u njoj. Oni ti nameću neke strane zamisli. Tako se problem stvara.

U najboljem slučaju ti se možeš pretvarati da si sretan, a kada se pretvaraš nikada ne možeš biti zadovoljan. Uvijek želiš da budeš svoj – to je prirodno – a društvo ti to ne dopušta. Oni žele da ti budeš neko drugi, žele da budeš izvještačen, lažan. Oni uopšte ne žele da budeš stvaran jer znaju da su takvi ljudi opasni za njihove interese; stvarni ljudi su buntovni. Takvi ljudi ne mogu lako biti kontrolisani, stvarni ljudi ne mogu biti ustrojeni. Pravi ljudi će živjeti svoju stvarnost na svoj način – oni će raditi ono što žele; oni se neće brinuti o drugim stvarima. Takve ljude ne možete žrtvovati u ime religije, u ime države, nacije ili rase, vi njih ne možete žrtvovati. Nemoguće je da njih iskoristite kao žrtve. Pravi ljudi su uvijek samo za svoju sreću. Njihova sreća je nešto vrhovno: oni nijesu spremni da to žrtvuju za bilo što. U tome je problem.

Tako društvo diktira život svakom djetetu: uče djecu da budu neko drugi. Tako, malo po malo, djeca nauče da se pretvaraju i da lažu, nauče se licemjerju. Tako jednoga dana, a to je ironija, društvo počinje da ti govori sljedeće: „Šta je sa tobom? Zašto nijesi sretan? Zašto izgledaš tako jadno? Zašto si tužan?“

Tada dođu i svještenici. Prvo ti oni nametnu takav život da te odvoje od tebe samog, od tvog puta sreće – jer postoji samo jedan način sreće, a to je da si svoj – a onda ti dođu sa pitanjem: „Što si nesretan? Što si ojađen?“ Onda ti, naravno, ponude način kako da budeš sretan. Prvo te načine bolesnim, a onda ti prodaju ljekove. To je jedna velika zavjera.

Čuo sam jednu priću…

Jedna sićušna stara Jevrejka je sjela u avion pored krupnog Norvežanina. Odmah je počela da neprestano bulji u njega. Na kraju mu se obratila riječima: „Izvinite, da li ste vi Jevrej?“

On je na to odgovorio: „Ne“.

Posle nekoliko minuta ona je ponovo pogledala u njega i upitala: „Morate mi reći – vi ste Jevrej, zar ne“.

On joj odgovori: „Definitivno, ne“.

Ona ga potom poče osmatrati i nešto malo zatim ponovo reče: „Moram reći da ste Jevrej“.

U namjeri da prekine sa tim mučenjem, on joj odgovori: „U redu, ja sam Jevrejin“.

Ona ga tada pogleda i odmahnu glavom govoreći: „Ne izgledate mi baš tako“.

Tako stoje stvari. Ti me pitaš kako da budeš svoj? Samo odbaci pretvaranja, odbaci namjeru da budeš neko drugi, odbaci želju da izgledaš kao Hrist, Buda, Mahavir ili Krišna, da izgledaš kao tvoj susjed. Odbaci rivalisanje i upoređenja, i odmah ćeš biti svoj. Upoređivanje je otrov. Ti si uvijek mislio na način kako to drugi rade. Oni imaju veliku kuću i dobro auto, a ti si siromašan. Ti si siromah, a on ima prelijepu ženu. On se penje ljestvicama moći i politike, a ti si siromašan. Uporedi se, i počećeš oponašati druge. Ako budeš uporedjivao sebe sa bogatim ljudima, ti ćeš početi juriti u istom pravcu. Ako upoređuješ sebe sa učenim ljudima, ti ćeš početi juriti u istom pravcu. Ako upoređuješ sebe sa učenim ljudima, ti ćeš tada početi sakupljati znanje. Ako upoređuješ sebe sa takozvanim svetim ljudima, počećeš da gajiš vrline – a tako ćeš samo imitirati druge. Biti imitator je isto što i gubiti svaku mogućnost da budeš svoj.

Oslobodi se upoređivanja. Ti si jedinstven. Niko nije sličan tebi, niko neće biti sličan tebi, i niko drugi neće nikada nastojati da bude nalik tebi. Ti si jednostavno jedinstven – a kada to kažem, ja ne mislim da si nešto bolji od drugih, zapamti to. Ja samo kažem da su i oni isto tako jedinstveni. Biti jedinstven je uobičajen kvalitet svakog bića. Biti jedinstven nije za upoređivanje, biti jedinstven je prirodno kao i disanje. Svako diše i svako je jedinstven na svoj način. Samo dok si živ, ti si osoben. Samo su mrtva tjelesa beživotna, neprijem čiva; životne osobe su osobene. One nikada nijesu slične – one ne mogu biti slični. Život se nikada ne ponavlja. Bog se nikada ne ponavlja: on neprestano pjeva, uvijek pjeva novu pjesmu svaki dan, on svakodnevno stvara nešto novo.

Poštuj svoju osobenost, i odbaci upoređivanje. Imitacija je zločin. Kada se jednom uporediš sa nekim, tada si stalno osuđen da praviš istu grešku. Nemoj se upoređivati ni sa kim – on nije ti, ti nijesi on. Ti treba da budeš svoj, a on treba da bude svoj: dopusti mu da bude takav, a ti se opusti u svome biću. Počni da uživaš u onome što si ti. Uživaj u trenutku koji je samo tebi dostupan. Upoređenja donose budućnost, donose ambicije, a donose i nasilje, agresivnost. Ti se počinješ boriti, buniti, postaješ neprijateljski raspoložen. Život nije nešto nalik robi, sreća nije artikal da to drugi mogu imati a ti ne.

„Kako to da imam, drugi su sretni sa time?“ – Sreća nije artikal. Ti to možeš imati onoliko koliko želiš – sve ovisi o tebi. Niko se neće takmičiti sa tobom, niko ti nije rival u tome. Upravo kao što je vrt lijep – ti ga možeš gledati i uživati, i drugi može to gledati i uživati. Ako neko priđe i kaže da je taj vrt lijep, ti ništa sa time nećeš izgubiti; on te ne može iskoristiti. Taj vrt ne može biti manji ako ga on pogleda; taj vrt ne može biti manji ako on zadrhti pred tom ljepotom. Zapravo, vrt će biti još veći – pošto je on uživao u njemu, dao mu je još jednu dimenziju više.

Ljudi koji su sretni samo doprinose svojom srećom čitavoj agzistenciji, daju joj novi kvalitet – sa time što su sretni oni stvaraju poriv sreće svuda oko sebe. Ti samo možeš doprinijeti ovom svijetu ako ljudi budu sretniji. Nemoj razmišljati u smislu rivalisanja. Ne znači da ćeš biti nesretan ako su oni sretni. Ti ne moraš skakati na njih u namjeri da im oduzmeš njihovu sreću, ti se ne moraš takmičiti sa njima. Zapamti, ako su ljudi oko tebe nesretni veoma će biti teško da ti budeš sretan. Sreća je svima dostupna – bilo što da otvori njihova srca, sreća je uvijek dostupna. Tu sreću ja zovem Bog. To ne znači da je već to neko postigao i prisvojio; to nije nalik političkom uspjehu – samo jedna osoba će postati predsjednik zemlje, ne mogu svi sada biti predsjednici zemlje, to je istina. Ako jedna osoba može postati prosvijetljena: to ne spriječava druge da i oni postanu prosvijetljeni – zapravo, to samo može pomoći drugima.

Ako je Buda postao prosvijetljen, to je već bolja mogućnost za tebe da i ti postaneš takav. Pošto je Hrist postao prosvijetljen, sada je lakše da i ti postaneš prosvijetljen. Neko je prošao tom stazom: tragovi su ostali, on je ostavio znake pored puta za tebe; tebi je sada mnogo lakše da prođeš tuda u dubokom povjerenju, sa znatno manje oklijevanja. Čitava zemlja može postati prosvijetljena, i svaki pojedinac može postati prosvijetljen. Ali svi ne mogu biti predsjednici. Ova zemlja ima šesto miliona ljudi – samo jedna osoba može biti predsjednik. Naravno, to je stvar konkurencije. Ali svih šest stotina miliona ljudi može biti prosvijetljeno – za to nema nikakvog problema. Sve što je božansko ne podliježe konkurenciji – a tvoje biće je božansko.

Zato ti samo to ispolji. Društvo ti je zamutilo um; učilo te je na konkurentan način i stav prema životu. Religija nije konkurentan način života. Društvo je ambiciozno, religija nije ambiciozna. Kada si neambiciozan, samo tada možeš biti svoj. To je jasno i jednostavno.

Tekst: © Osho International Foundation
Izvor: OSHO Informativni centar Montenegro/pruzeto sa:mudrac.com