ponedjeljak, 10. srpnja 2017.

KREŠIMIR MIŠAK: Tko je doveo Mjesec – tvorevinu izvanzemaljske inteligencije – i zašto?!

Nevjerojatna je geometrijska usklađenost sustava Zemlja-Sunce-Mjesec: Mjesec je točno 400 puta manji od Sunca i 400 puta bliže Zemlji, zbog čega su im veličine diskova, kad se gledaju sa Zemlje, iste veličine. Ljeti na nebu Mjesec točno slijedi zimsku putanju Sunca, a zimi točno putuje ljetnom putanjom Sunca. Mjesec je umjetno izdubljeno šuplje tijelo na kojem se odvija vrlo živa aktivnost... Da krenemo u tom smjeru? 

Svake nedjelje u osam sati odlučio sam se prikovati uz televiziju i konačno jednom u cjelini pogledati serijal "Zvjezdani ratovi". Tijekom cijelog mog života on je kapao pomalo i s velikim pauzama pa sam se prilikom svakog dijela uvijek trebao oslanjati na nešto tako nepouzadno kao što je memorija. Osim toga, ne gledaš stvari istim očima kad imaš osam, dvadeset osam, trideset osam ili sto i osam godina. Prvi "Star Wars" (danas četvrti) bili su za tadašnje klince, među kojima sam bio i ja, nešto apsolutno čarobno i napeto. Nastavci koji su uslijedili - "Carstvo uzvraća udarac" tj. "Imperija uzvraća udarac", kako je tada prevedeno, i "Povratak džedaja" - bili su još i bolji. Imali su fantastičnu mračnu atmosferu. Han Solo je bio zatočen i zaleđen u kamenu u mračnoj krijumčarskoj rupi. Prvi put smo sreli zlog imperatora s kapuljačom, pravog vladara Carstva. Ta dva nastavka zapravo su bili jedna cjelovita priča na kraju koje je dolazilo do fantastičnih obrata kroz spoznaje da je Darth Vader otac Leie i Luke Skywalkera te da su oni brat i sestra. Da ne zaboravim nevjerojatno mistični močvarni planet na koji Luke Skywalker dolazi u potrazi za učiteljem Jodom i čuda s kojima se tamo susreće. I tako dalje... Neki od tih obrata danas više nemaju smisla jer gledatelji mlađih naraštaja neke od ovih stvari saznaju u tri epizode koje su snimljene naknadno, ali im se radnja zbiva u vremenima koja prethode vremenu radnje onih davno snimljenih triju filmova.

Metode manipulacije vidiš tek kad progledaš
Nešto izgubiš, nešto dobiješ! Zato je bilo zanimljivo gledati Dartha Vadera kao klinca i događaje koji su doveli do pada Republike i rađanja sjemena otpora u vidu Anakin-Darth Vaderove djece Leie i Lukea. Ispalo je da pod ovo "dobiješ" ima toga i znatno više, barem kad sam zbivanja gledao ovim novijim naočalama kroz koje danas vidim svijet, a kroz koje su dosta jasno vidljivi mehanizmi manipulacije događajima i ljudskom perpcepcijom s nakanom stvaranja svjetske totalitarne države - Carstva ili Imperija, ako je želite tako nazvati. Ispalo je da su Zvjezdani ratovi vrlo poučni - preslik današnjih zbivanja, s time što (zbog sabijenosti zbivanja u nešto manje od dva sata) omogućavaju da se neki mehanizmi i vide, dok mi često - u našim životima podijeljenima u tjedne, dane i sate, i zbog toliko toga što nam stalno krade pažnju, misli i emocije - ne vidimo širu sliku.


Primjerice, prve tri epizode Star Warsa koje opisuju propast Republike nude školske primjere nekoliko najbitnijih načina manipulacije. Prvi je: metoda malih koraka. Nikome ne kažeš kuda stremiš, iza kulisa spletkariš i stvaraš događaje koje kasnije predstavljaš kao da su se zbivali spontano, a pritom se pobrineš da su međusobno dovoljno vremenski razdvojeni da nitko ne uvidi slijed. Tu je metodu u filmovima koristio senator Palpatine, budući car. Sve malo pomalo - prvo je stvorio jednu krizu, pa drugu, pa treću, a nakon svake je nudio rješenje koje je uvijek bilo: okrupnjivanje moći u njegovim rukama, navodno radi mira i stabilnosti. Svemirska verzija Pax Romana - zavadi pa pokori - i imat ćeš mir. Palpatine je pritom u svakoj od tih situacija spasitelj. To je upravo što se kroz nadnacionalne strukture već dugo radi u našem svijetu, konstruiranjem događaja koje u povijesti učimo kao posljedicu neke prirođene povijesne logike, a ne manipulacije. No, iza svakog svakog pojedinog rata, revolucije i krize danas već možemo uočiti isti modus operandi. Pogledajmo i što im je svima zajedničko - transfer bogatstva i moći u ruke sve manje i manje manjine. To je jedina konstanta. Zar je toliko neprihvatljivo obratiti pažnju baš na tu činjenicu? Pogotovo kad se jednom uvidi da se iza raznih strana i događaja stalno pojavljuju iste grupacije, društva, obitelji, pojedinci...

Sam stvaraš trajnu krizu i sebe stavljaš u ulogu spasitelja

Druga bitna taktika, također prikazana u Zvjezdanim ratovima, djelomično je već opisana: problem-reakcija-rješenje. Senator Palpatine stvara krizu potičući Trgovački savez na pobunu. Također ih potiče da stvore vojsku. U isto vrijeme u potaji stvara vojsku Republike. Potom, na temelju krize koju je sam stvorio, od Senata dobiva diktatorske ovlasti kako bi uveo mir. Navodno, samo do kraja krize. Ali on zna da kriza nikad neće nestati, jer je sam stvara. Pritom ga ne zanima pobjednik - on pobjeđuje u svakom slučaju jer stoji iza svih strana. Kad postane jasno da separatisti imaju svoju vojsku, postaje potpuno opravdana da vojska klonova koja pripada Republici izađe i iz tajnosti i na bojno polje te pobijedi neprijatelja. U žaru rata tek se malobrojni pitaju tko je i zašto stvarao vojsku klonova u tajnosti. Kao što se u Americi malo tko pita tko je i zašto imao pripremljen Zakon o domovinskoj sigurnosti, koji je suspendirao Ustav, a koji je uveden nakon 9/11, događaja jednako izrežiranog kao ovi događaji u Star Warsima.

Nakon što Palpatineu njegov pomoćnik dolazi zabrinuto priopćiti da gube rat (znajući samo da je Palpatine moć u sjeni iza separatista i Trgovačkog saveza, ali ne znajući da on stoji i iza vojske Republike), Palpatine mu samo kaže da je sve odlično. Kako i ne bi išlo kad je zbog ratne situacije koju je stvorio dobio svu izvršnu vlast u Senatu? Ne namjerava je vratiti, ali zato, kao što se vidi u kasnijim zbivanjima, namjerava postupno raspustiti Senat. U tri filma tako pratimo postupnu centralizaciju moći u senatorovim rukama. Pritom ga svi doživljavaju kao dobričinu i poštenjačinu (osim nekih nešto mudrijih jedija). Kao i u stvarnosti, tek rijetki mogu svoj pogled na stvari uzdignuti iznad uzburkanih emocija. Recimo glavni jedi, Yoda. Kad mu oduševljeni kolega-jedi dolazi priopćiti kako je vojska Republike pobijedila vojsku separatista, on je jedini koji u tome ne vidi nikakvu pobjedu. Kako je rekao, plašt tamne strane sile je pao na sve. Doista, u ratovima nema pobjednika. Svi ljudi gube, sve strane gube, a pobjeđuju samo gospodari kaosa iz sjene.

Sloboda često umire uz pljesak, i uz osmijeh
Poučna je i rečenica Padme Amidale (buduće majke Lukea i Leie, koja inače također ispočetka vjeruje Palaptineu, koji je s njenog planeta, ako sam dobro zapamtio taj detalj) dok promatra kako Senat oduševljeno, uz ovacije, svoju vlast prenosi na Palpatinea, koji tvrdi da mu ona treba da bi vratio mir u Republiku, koja je svom suradniku rekla sljedeće: "Evo kako umire sloboda. Uz pljesak."

Neugodno točno. Primjera možemo u povijesti naći koliko hoćete, najjači vjerojatno stižu iz vremena nacističkog preuzimanja vlasti u Njemačkoj, ali ne moramo ići toliko duboko u prošlost. Čak ni daleko. Sjećam se kad su nas vijesti svih elektronskih i pisanih oblika po prilici obavještavale ovo: "Evo dobre vijesti - Slovenija je pristala ratificirati sporazum pa Hrvatska ulazi u EU za koji mjesec". Gledao sam te razne vijesti i pitao se: kad smo se dogovorili da je to dobra vijest? Čemu toliko oduševljenje, zašto se ne može jednostavno reći gola činjenicu - da je Slovenija ratificirala sporazum i da Hrvatska ulazi u EU? Čemu objašnjenja da je to "dobra vijest"? Zato jer to piše u novinama? Zato jer je dobra predsjedniku? Premijeru? Ministrima? Onima koji su se počeli natjecati za dobro plaćena mjesta fikusa u Europskom parlamentu? Koji su svi uprli sve snage da se to dogodi, više puta pokazavši svoju lojalnost europskoj birokraciji koja je, poput senatora Palpatinea, davno preuzela diktatorske ovlasti?

Doista, sloboda uvijek umire uz pljesak. I uz osmijeh, također. Za razne vijesti tada su snimani neki nasmiješeni građani u automobilima koji su oduševljeno pričali kako je odlično što ulazimo u EU, jer neće više biti granica pa ćemo putovati i biti bez takvih birokratskih ograničenja. Pa, to je više-manje to, po pitanju dobrobiti ulaska u EU. Usput ćemo biti i bez vlastite proizvodnje, šuma, voda, valute i monetarne suverenosti... To je virtualna televizijska stvarnost koju nam predstavljaju ljudi programirani na određenu percepciju stvarnosti. Da nam je Lucas prikazao vijesti na televiziji Republike, vjerojatno bi glasile ovako: "Danas dobre vijesti iz Senata. Senator Palpatine dobio izvršnu vlast da uvede mir u Republici". I onda bi slijedila anketa s nasmiješenim građanima.

Tu je i paralela koje nije bilo u vrijeme izvornog objavljivanja prvih "Zvjezdanih ratova". Dan nakon gledanja filma na Internetu sam gledao neke snimke deložacija u kojima sudjeluju oklopljeni policajci. Pogledajte i sami kako neodoljivo podsjećaju na oklopne jurišnike Carstva, koji su po potrebi vojnici, a po potrebi policajci. Baš kako je, vjerujem, zamišljeno da budu i suvremeni oklopnici. I kad li se to samo dogodilo? Kad su policajci prestali biti ljudi u plavim košuljama s pištoljem i pendrekom? Prije samo dvadeset godina policajci nisu bili oklopnici, a danas svuda po svijetu izgledaju isto, a njihova bezlična pojava s kacigom nalik Sucu Dreddu sve više postaje simbol bezlične moći koju se koristi protiv vlastitih građana, a za potrebe carstva (koje se tako ne naziva).

Osim paralela s političkom (i nadpolitičkom) situacijom iz neke daleke, daleke galaksije, postoje i mističnije paralele. Recimo, tajanstvena energija koju jediji nazivaju Silom. Obi-Wan Kenobi ju je mladom Lukeu opisao kao životnu energiju koja se nalazi oko svih bića i koja drži galaksije na okupu. Opis koji vrlo nalikuje konceptu orgonske energije Wilhelma Reicha ili pak konceptu Ki-ja iz istočnih tradicija ili svepovezujućem nelokalnom polju energije ili vibracija na koje se nailazi kad se prodire u sitnost tvari, koje se ponekad naziva energijom vakuuma. Zahvaljući Sili, neki ljudi u filmu imaju mogućnost izvanosjetilne percepcije i intuitivnog trenutnog pribavljanja informacija ili slika. Nešto slično mora biti i u temelju onoga čemu se suvremeni modeli stvarnosti toliko opiru, čak i usprkos dokazima: postojanju tzv. "paranormalnih" fenomena. Naizgled ih se nema u što i kako ugraditi.

Teško uočljiva duhovna tehnologija
U četvrtoj (nekadašnjoj prvoj) epizodi, gdje je car već preuzeo vlast i raspustio Senat, opet imamo preokret nalik današnjoj situaciji, mada ne toliko vidljiv ako niste informirani o otkrićima iz sfere toga što se nekad nezgrapno zvalo parapsihologijom, još dalje u prošlosti magijom, a ustvari se radi o moći usredotočene namjere, koja je integralni dio i do danas preživjelih ostataka šamanističkih tradicija, kao i vještina kineskih majstora Kija ili bilo kojeg subjekta koji je u desetljećima parapsiholoških istraživanja pokazao da namjerom može utjecati na promjene u biološkim sustavima, utjecati na ishod nasumičnih događaja koje stvaraju REG-ovi ("random event generators", generatori nasumičnih događaja) ili je pak pokazao telepatske sposobnosti. Imperator je Sith, neka vrst jedija koji moć Sile koristi za zle ciljeve. Osim što je on mračni jedi, i njegova desna ruka Darth Vader također je mračni jedi koji koristi Silu. No, usprkos tome što na samom vrhu galaktičkog Imperija sjede "magovi", puk Carstva smatra da je riječ tek o nekoj šupljoj drevnoj religiji i praznovjerju. Spin vrlo nalik današnjem. Danas smo također naučeni da se ismijavamo "urocima", "magiji", "parapsihologiji", mada se baš time koriste krajnosti - ešaloni samog vrha moći na svijetu, kao i babe po selima.

Kad se dublje zaore, sve više postaje vidljivo koliko su najviše razine moći na Zemlji prožete okultnim, kroz simbole, tajna društva, inicijacije, rituale i ceremonije (mada o njima nećete čitati u novinama pa zato mislite da ne postoje), a na tim okupljanjima sudjeluju i neki od ljudi koje inače u odijelima i kravatama na televiziji glume ugledne ljude ili čak šefove država. S druge strane, babe po selima bacaju uroke kojima se svi smiju - osim onih koji su njima pogođeni. Jer stvar radi, makar mi i ne razumijemo u potpunosti kako. Mogli bismo je nazvati "duhovnom tehnologijom", istom ono koju u Zvjezdanim ratovima koriste i jediji i car. U svojoj knjizi "Sve misterije svijeta" Arthur Clarke je u prologu napravio top-listu fenomena koji su obrađeni u knjizi po vjerojatnosti da se doista zbivaju. Stari skeptik Clarke je, recimo, na deveto, predzadnje mjesto stavio reinkarnaciju, koju nije "popušio". Na prvo mjesto stavio je hodanje po žaru i vatri bez opeklina, jer se to jednostavno može vidjeti i doista se zbiva. A na visoko drugo mjesto stavio je uroke, za koje je, na temelju svega što je istražio, rekao da sigurno rade, mada se ne zna kako.

Skriveni centri moći i "crna magija"
I baš kao što Han Solo ili visoki časnik carstva u četvrtoj epizodi sarkastično odbacuju mogućnost postojanja i manipulacije Silom (jedan Darth Vaderu, a drugi Obi Wan Kenobiju) nazvavši to drevnim praznovjerjem i religijom, tako i mi danas teško možemo prihvatiti da se pripadnici skrivenih centara moći našeg svijeta bave nekim djelatnostima koje imaju sličnosti s predodžbom koja se obično kolokvijalno opisuje izrazom "crna magija". No, to su samo riječi, vjerujem da bi se našli i prihvatljiviji ili nešto manje stigmatizirani pojmovi. Za indicije da se sve to zaista zbiva na ovom mjestu u ovom trenutku nema prostora.

S paralelama bi se moglo zakoračiti i u još fantastičnije sfere koje do krajnjih granica naprežu naše mogućnosti prihvaćanja. Recimo, Planet smrti, umjetna kuglasta divovska bojna postaji koja je trebala biti jedna od glavnih poluga moći Carstva, jer može uništavati cijele planete. U više knjiga i na više mjesta sam čitao razmišljanja o tome da je naš Mjesec umjetno izdubljeno šuplje tijelo na kojem se odvija vrlo živa aktivnost. Koliko god ova rečenica zvučala bizarno na prvi pogled, indicije su obrađene u knjizi "Who Built the Moon" (za nekoliko mjeseci bit će objavljena i na hrvatskom), koja je i sama tek zagrebla po površini, ali se do detalja pozabavila nevjerojatnim geometrijskim usklađenostima sustava Zemlja-Sunce-Mjesec, od kojih je tek najmanja da je nekom nevjerojatnom podudarnošću Mjesec točno 400 puta manji od Sunca i 400 puta bliže Zemlji, zbog čega su im veličine diskova kad se gleda sa Zemlje iste veličine, zbog čega se možemo diviti savršenim pomrčinama; da ljeti na nebu Mjesec točno slijedi zimsku putanju Sunca, dok zimi točno putuje ljetnom putanjom Sunca; da je sa svojom veličinom četvrtine Zemlje relativno govoreći najveći satelit u Sunčevu sustavu...

A još 1970. godine su znanstvenici Mikhail Vasin i Aleksandar Ščerbakov, članovi Sovjetske akademije znanosti, iznijeli tezu da je Mjesec divovski svemirski brod, koju su objavili u sovjetskom časopisu Sputnik pod naslovom „Je li Mjesec tvorevina neke izvanzemaljske inteligencije?", argumentirajući tezu mnogobrojnim anomalijama Mjesečeve građe.

Kao što je još daleke 1871. engleski astronom Birt načinio je elaborat svojih promatranja, koji se danas čuva u britanskom Kraljevskom astronomskom društvu. Mnoga promatranja još su uvijek zagonetka - Birt je na Mjesecu, u krateru Platon, promatrao tijela pravilnog geometrijskog oblika u pokretu i nerazumljive svjetlosne signale. Sličan posao, samo puno temeljitiji, u srpnju 1968. završila je NASA, izdavši detaljan katalog mjesečevih anomalija, tj. TLP-a (Transient Lunar Phenomena), "fenomena koji prelaze preko Mjesečeve površine". Katalog je zapravo tehničko izvješće evidentirano pod brojem TR R-277. Naslovljeno je "Chronological catalogue of reported lunar events" (Kronološki katalog izvješća o događajima na Mjesecu), a danas je u cijelosti dostupan na Internetu. Njegovi autori su američki znanstvenici Barbara M. Middlehurss (sveučilište Arizona), Jaylee M. Burley (Goddard Space Flight Center), Patrick Moore (planetarij Armagh) te Barbara L. Welther (astrofizička zvjezdarnica Smithsonian). Katalog obuhvaća promatranja Mjeseca od 26. studenog 1540. do 19. listopada 1967. godine. Po desetljećima i astronomima sortirane su, skupljene, nabrojane i opisane neobične pojave koje su astronomi četiri stoljeća zapažali na Mjesecu. Svaka je opisana s nekoliko riječi ili čak rečenica, za svaku je rečeno koji ju astronom i kada vidio i na kojem mjestu na Mjesecu. 579 primjera obuhvaćenih katalogom sadrže: pokretne svijetleće objekte tj. brza pokretna svjetla; geometrijske oblike; kratere koji nestaju; rovove u boji koji nastaju brzinom od 6 km/h; nastajanje i nestajanje nekakvih "zidova"; divovske kupole koje mijenjaju boju; snažne svjetlosne bljeskove i "munje"; svjetleće oblake koji se kreću manjom ili većom brzinom; nepoznate objekte koji brzo prelijeću preko površine Mjeseca.

Ako se iz svega navedenog ukazuje neka slika, odmah bi slijedilo pitanje: tko je doveo Mjesec i zašto? Domino-učinak pitanja tu bi tek počinjao. Ali ne idimo u tom smjeru. Zadržimo se kod toga da normalnim smatramo samo ono što su nas naučili smatrati normalnim, pa često ne vidimo stvari koje su nam pred očima. Bez obzira živjeli u onoj ili ovoj galaksiji...

Nek' Sila bude s vama!

  • Autor: Krešimir Mišak / 7Dnevno / 23. siječnja 2015.

http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/143044-kresimir-misak-tko-je-doveo-mjesec-tvorevinu-izvanzemaljske-inteligencije-i-zasto.html

1 komentar:

  1. od kada se mjesec udaljio nod Zemlje toliko da će od sadakada mjesec bude ispred Suunca biti potpuna pomrčina će

    OdgovoriIzbriši