subota, 15. srpnja 2017.

Isus, Osho, Sai Baba, Icke...

Pratimo, odgonetamo, dešifriramo arkonske distorzije, kako u nama samima, u našim mislima, tako i šire, te u onome što imamo kao tzv. društvene i civilizacijske tekovine (a valjda se ta veza podrazumijeva!). - Neki od sljedećih principa arkonskog djelovanja: 1. gušiti, izolirati, suzbijati, itd. dobre (po nas dobre) duhovne ideje, učenja, teorije; 2. kada se na njima izvrši dovoljna mjera distorzije - dozvoliti, čak podržavati masovnu ili masovniju dostupnost, omasovljenje pristalica, sljedbenika; 3. u suvemeno doba, sa kompjuterima i internetom - kada se sve prethodne intervencije možda i ne mogu tako lako izvoditi ili kada se za njih nepoželjno više ne može u potpunosti držati pod kontrolom: potencijalne efekte eliminirati morem informacionog šljama: ljudi će se nagutati svega i svačega, svakakvih duhovnih i pseudoduhovnih ideja, spoznaja, itd, te će im sluh za one prave i uistinu korisne maksimalno otupjeti.

Nećemo ovdje zalaziti u učenja duhovnjaka navedenih u naslovu, već ćemo ih promatrati kroz društvene i civilizacijske kontekste: što se dešavalo sa njihovim učenjima, kakvi su bili širenje i populariziranje, kako je bilo sa sljedbenicima i pristalicama, kakve su bile reakcije užeg i šireg okruženja. A sve idući po tragu uvida iz posljednjih kolumni: presudni arkonski utjecaji na nas i na naše misli, kako ih prepoznati, pratiti, i kod nas individualno, i na širem planu, društvenom i civilizacijskom, te kako ih eskivirati, eliminirati. Prvi, ranije zabilježeni princip je: svaki ili skoro svaki koncept, teorija, model... imaju zdravu inicijalne ideje, postavke, uvide, no, kako su ih autori širili i razvijali - to su potpadali pod arkonske distorzije, masa informacija (ideja, konstatacija, tumačenja...) se progresivno umnožavala po principima širenja fraktala, te se dalje polako ali sigurno udaljavalo od izvorne suštine.
Uzgredna napomena: možda bih pokušao da ustalim nazive "Arkoni" i "arkonski", stare gnostičke nazive koji (valjda) potiču iz Nag Hamadi-spisa; iz jezgrovitog objašnjenja koje je dato evo nekih elementarnih objašnjenja: "Riječ 'arkon', inače, dolazi od grčke riječi arkhōn (ἄρχων, pl. ἄρχοντες), što znači 'vladar' ili 'gospodar'. (...) U tekstovima se govori o bićima izvan ovoga svijeta, po imenu arkoni, koji su istovremeno i vladari i obmanjivači ljudske rase. (...) Arkoni su opisani kao 'psihički uljezi'. Oni ne mogu živjeti u materijalnom svijetu poput ljudskih bića ali ga u kraćem vremenu mogu posjećivati. U ovu stvarnost najviše vole ulaziti kroz ljudski um.  (...) No, u jednom dubljem smislu, možda arkoni služe kao svojevrsni test, da se vidi mogu li ljudi vladati vlastitim umom usprkos tome što arkoni u nama pokušavaju izazvati pomutnju. Izgleda da su oni dio kozmičkog testa, način uklanjanja svijesti koja nije voljna preuzeti odgovornost za vlastite misli i postupke. U tom smislu arkoni bi mogli biti kozmički instrument za pospješivanje ljudske evolucije." - Toliko je naziva za razne varijante i varijacije tamnih "vladara" i "gospodara" ovoga svijeta, i zaista je besmisleno da se bavimo odgonetanjem koji od njih, naziva, su najbolji, tj. koji od njih su pravi, jer za sada nikako to ne možemo ni ustvrditi, to nam je za sada nedodirljivom transcedencijom. Bavimo se radije i po nas praktički korisnije onim posljedicama njihova interveniranja na nama i na našoj civilizaciji, a koje nam češto mogu biti kristalno jasne, neovisno o tajnovitosti naziva, statusa i načina djelovanja onih koji nam te posljedice stvaraju.

Dakle, još neke od principa arkonskih distorzija možemo "iščitavati" u onome što je već definirano kao tema ovog teksta: što se vremenom dešavalo sa velikim ili značajnijim duhovnim (u našem slučaju - duhovnim, a to se može kao princip glatko pratiti u svim domenima našeg zemaljskog postojanja) učenjima ili teorijama, a promatrano na fonu društvenih i civilizacijskih odjeka, utjecaja i reagiranja.
Dakle, pratimo arkonsku logiku distorzičnog djelovanja na velikim ili značajnijim duhovnim učenjima na Zemlji.
Ne ulazeći u ne-osnovanost i kontroverze oko Isusa kao ličnosti, njegovog izvornog učenja i njegovog djelovanja - sama priča koju imamo u Novom zavjetu je u gornjem smislu simptomatična. Od rođenja (Herodov pokolj dječaka, iz straha da mu Isus ne ugrozi prijestolje), pa nadalje pratimo (po Novom zavjetu) pritiske, otpore, nastojanja da se ometa širenje njegova učenja, da se uguši njegovo djelovanje, od strane duhovne i svjetovne vlasti, konačno - i stradanje zbog samog učenja. Od sveg djelovanja - tek dvanaest učenika, kasnije još sedamdeset dvoje... Smetnje u širenju učenja, suzbijanje širenja utjecaja i učenja - na svakom koraku.
Da li je i koliko ova priča o Isusu istinita - ne možemo sa sigurnošću, znati, ali - da u njoj imamo matricu ili logiku arkonskog djelovanja na distorziji pravih ideja, ideja kojima se potkopava njihovo naše zemaljsko Carstvo - skoro da možemo biti sigurni. Jer nam se ta logika potvrđuje i kasnije na x primjera kroz historiju čovječanstva.

Dakle, jedan princip logike arkonske distorzičnosti na ispravnim, pravim duhovnim idejama ili učenjima je: gušiti ih, suzbijati, ne dozvoljavati da dobiju širi... da kažemo suvremenim terminom - publicitet, ne dozvoljavati, povezano sa tim, šire utjecaje.
A u paketu sa njim je drugi princip logike arkonske distorzičnosti, a kojim su nam kroz historiju vješto podmetana kukavičja jaja: kada se izvorno zdrave ideje i teorije podvrgnu dovoljnoj mjeri distorizije - dozvoliti im i širenje i baš pospešivati njihove utjecaje. Neka ostanu u osnovi zdrave ideje, neka ih, iskrivljenim cijelim kontekstom (učenja, teorije...) garantiraju se masovne naopake duhovne posljedice, onakve kakve Arkoni i žele; ako ne baš naopake posljedice, a ono dovoljno je da ne bude po ljude korisnih posljedica.
To možemo pratiti ponajprije sa već navedenim Isusovim učenjem. Kako je na primjeru ovog učenja primjenjen ovaj drugi princip arkonskog iskrivljavanja jednog duhovnog učenja - možemo pratiti tek samo na jednoj, vanjski najuočljivijoj liniji. Prvi hrišćani su bili proganjani, u analizama se pokazuje kako su jedino oni bili nosiocima pravog, izvornog Isusovog učenja. Prvi hrišćani su bili daleko od hramova, okupljali su se, zbog progona, po katakombama. Uostalom, i sam Isus je rekao (citiram po sjećanju, a nisam siguran je li to stoji u nekom od zvaničnih ili u nekom od gnostičkih evanđelja): "Tamo, gdje se dvoje okupe i u moje ime pomole Bogu, pod drvetom, u polju... bilo gdje, tamo je hram Božiji".
No, kada je to učenje dovoljno iskrivljeno, dozvoljeni su mu masovnost i masovni utjecaji. Te danas imamo: a) skupe, velelepne i često ogromne hrišćanske hramove; b) prebacivanje suštine Isusovog učenja na formalnosti, ceremonije i ceremonijalnosti ponajprije po samim hramovima. Zanimljva ilustracija za a: u jednoj od zemalja "na brdovitom Balkanu", koja je čitavo stoljeće u ekonomskim problemima, upravo čitavo stoljeće se izgrađuje "velelepni hram", velik kao stadion; u zemlji u kojoj postoje primerci "crkava brvnara", crkava od dasaka; ali, tobože - vjera se ne može tako uspješno prenosti i vjerski osjećaj vjernika razvijati u tim drvenim crkvicama, kao što će to moći u crkvi velikoj kao stadion (kada bude završena). Arkonskim distorzijama ovdje smo uspješno udaljeni od izvornosti i od suštine!

Dakle, svuda, u svim učenjima u kojima imamo masovnost, u kojima, u vezi s kojima imamo nesmetano širenje samog učenja, nesmetano okupljanje pristalica, održavanje raznih formi podučavanja u tom učenju, te pravo institucionaliziranje - imamo i debele arkonske distorzije, dakle suštinski - imamo njihov utjecaj na mase u čovječanstvu. To ne znači, kao što je naznačeno u vezi s Isusovim učenjem - kako je svako takvo učenje sasvim pogrešno, kako ljude navodi na zlo, kako ima jasne negativne posljedice po ljude, ali čim imamo momenat nesmetane masovnosti - imamo razloga za preispitivanje pravih dubljih efekata po svijest ljudi. Jesu li to uistinu probuđujući, evolutivni, razvijajući efekti, ili se makar preko nekih detalja preko kojih je cjelina koncepta, učenja, teorije iskriviljena - dobiva baš efekat kakav Arkoni i žele. U smislu: "Imate iluziju bavljenja duhovnošću i razvoja svijesti, bavite se time i razvijajte dok vam je um zarobljen tim iluzijama, nama to ne da ne smeta, nego nam ide u prilog, te ćemo to i dozvoliti i pospešivati!".
U kratkom tekstu u kojem se bavimo samo principima arkonskih distorzija naravno da nema mjesta za uočavanja, točnije za razlučivanje: a) onoga što je zdrava inicijalna baza, ono što su dobre i zdrave duhovne ideje; b) i onoga što su naknadne distorzije - a u slučajevima koji su u naslovu, u jednom slučajnom odabiru, navedeni: Osho, Sai Baba, Icke... Njih sam tim posve slučajnim odabirom naveo jer spadaju u duhovnjake čiji su utjecaji u suvremeno doba bili i jesu još uvijek najznačajniji ili među značajanijima, u civilizacijskim razmjerama. Za neke od njih su i zdrave ideje i distorzije već bile temama u nekim ranijim kolumnama, bit će možda još drugih prilika za takva ukazivanja i razlučivanja.
A u suvremeno doba, doba kompjutera i interneta, te sveopće dostupnosti informacija - imamo na djelu treći princip arkonske distorzije. Oni kao da, i sigurno je to više od "kao da", na svako novo dešavanje u čovječanstvu imaju svoj novi kreativni odgovor... A možda su im u ovom slučaju dosjetke usmjerene na to da - ono što ne mogu više kontrolirati: vješto izvrgnu u sopstvenu korist. Sa kompjuterima i internetom širenje informacija se više ne može lako kontrolirati kao, na primjer, u Isusovo vrijeme, niti lako iskrivljavati kao u neka kasnija vremena, osobito do nekog modernijeg doba. Sada na velika vrata može u opticaj ući i masa dobrih ideja, duhovnih koncepata, teorija. Ali - ONI SU PUŠTENI U OPTICAJ U MORU INFORMACIONOG ŠLJAMA! Ljudi, zaniteresirani za duhovnost, zatrpani su, što iskrivljenim infomacijama, što zdravim informacijama, a pogotovu su zatrpani, zatrpavani "beskrajnim" varijacijama koje su negdje između dobrih i loših ideja, ili mješavina jednog i drugog, te - sa svim tim što im prostruji kroz um dođu kao sluđeni... Dobivaju iluziju sve bolje obaviještenosti, a ne uočavaju gubljenje često i osnovnih orijentira u cijeloj toj "obaviještenosti".

Sve u svemu, vještina koja nam se možda sada više nego ikada ranije pokazuje kao ključna za naše duhovno snalaženje je: uočavanje, praćenje, "čitanje" arkonskih distorzija, kako u nama samima, u našim mislima, tako i šire, društveno i civilizacijski, u svemu što imamo kao tzv. društvene i civilizacijske tekovine. Za početak to, a onda i... onda ili paralelno sa tim: tragamo za praktičkim načinima za eskiviranje, eliminiranje tih utjecaja.                                                                                               izvor i preuzeto sa:.4dportal.com

Nema komentara:

Objavi komentar