Mi smo duhovna bića projicirana u materijalni svijet, a naša su tijela mape unutarnjih realnosti
Mnoge metode su preživjele milenije zato što daju rezultate kod onih koji su uporni
Dakle, postoje brojne teorije zašto jogiji zure za vrijeme meditacije u vrh svog nosa, od toga da im tako pogled postaje paralelan pa do toga da im to jača sabranost. Ta točka na vrhu nosa koju trebate znati locirati precizno bitna je za stjecanje moći koja se zove varta siddhi. Praktikant koji kontinuirano osjeća tu točku razvija moć koja se zove divya gandh, “božanski miris”. Poznato je da budisti liječe mirisima i da se ta disciplina zove olfaktorička medicina. No, miris svih mirisa praktikant može iskusiti i tako postići maksimalan utjecaj na zdravlje samo tako da aktivira tu točku. Ako stavite sasvim lagano kažiprst na to mjesto i posve nježno ga povlačite po koži u smjeru korijena nosa i malo više, do mjesta gdje zamišljate da postoji tzv. “treće oko”, osjetiti ćete, ako to učinite ispravno, nevjerojatno blaženstvo, usred užurbanosti, briga i nestrpljivosti. To je samo naznaka važnosti te lokacije na tijelu, važnosti njene buduće funkcije.
Slijedeća je važna lokacije vršak jezika. Postoji točan postupak kako sabrati pažnju na živce smještene na vrhu jezika i kako neprekinutom pažnjom steći nadnaravnu moć okusa, asvadan. Božanski okus poznat u mnogim kulturama kao nektar, supstanca je koja se luči točno u trenutku aktiviranja te zone jezika. Grčki su bogovi živjeli vječno zahvaljujući tom nektaru čija priroda nikada nije racionalno protumačena. Neki je zovu i soma, a uloga joj je da vrati u ravnotežu sve sustave u tijelu, bez obzira na dob i bolest od koje čovjek pati. Dakako, to nije jednostavno jer je uz poznavanje detalja prakse potrebna i upornost. Ponekad se igrom raznih slučajnosti soma pojavi u tijelu bolesne osobe i tada dolazi do neobjašnjivog, trenutnog izlječenja od najtežih bolesti u zadnjem stadiju. To dokazuje da je, u još uvijek nejasnim okolnostima, moguće djelovati na gene i onda kada se doima da su oni odlučili o sudbini čovjekova tijela i duha. Stvari dakako nisu sasvim jednostavne jer je prvobitna ideja da se koncentracijom na vršak jezika stvaraju svi mogući okusi koje naš mozak poznaje, a u osobitim okolnostima može birati koji će to biti. To ne treba raditi već treba prepustiti stvarima da se odvijaju same od sebe i da proizvod bude spomenuti nektar.
Baratanjem dahom u korijenu jezika prema grlu bavi se i Yoga Darshana Upanishad, obećavajući na taj način nastajanje nektara slatka okusa. Da bi se to postiglo potrebno je poznavati dodatnu tehniku i to je vrhunaravna tajna samo onih najposvećenijih. Taoisti vjeruju da se ustvari radi o slini za koju tvrde da sadrži pet eliksira. Koji kontroliraju pet tjelesnih sustava. Postoje tehnike manipuliranja slinom koje navodno znatno produljuju vijek, a poznato je da ne postoji prirodna hrana koju tijelo može razgraditi bez sline. Patanjali je znao da djelovanjem na područje unutar usta i vrh nosa možemo rekreirati sve osjete i doživljaje koji postoje, imati iskustvo svega što postoji izvan nas makar to bilo izvan našeg tijela. Na drastičan sam način shvatio što mi jogi govori kada sam prakticirajući tog ranog jutra ono što mi je pokazao osjetio nešto što nije opisano u spisima, fenomen sinestezije. Po definiciji sinestezija je neuropsihološki fenomen koji se opisuje kao “ujedinjenje osjetila”, a javlja se kod nekih ljudi spontano s time da danas čak postoji shvaćanje da bi za to trebala postojati genetska predispozicija. Manje je poznato da se može manifestirati kao posljedica meditativnog napora, ali izgleda i kod osoba određenih metafizičkih sposobnosti. Zgodan je primjer Nikola Tesla, koji je bio sinestet. Prvo sam na trenutke vidio zvukove i čuo boje, ma kako suludo to zvučilo, a zatim primjetio da cjelokupni vanjski pejsaž mogu percipirati na razini tjelesnog osjećaja, čak okusa! Otvorenih sam očiju na neobjašnjiv način u tijelu osjećao sveukupnost cijelog pojavnog svijeta oko sebe. Kao da je vanjski svijet bio projekcija mojih osjećaja ili ja, moje tijelo, projekcija vanjskog svijeta. U nezamislivo kratkom dijeliću vremena sam na neverbalnom nivou spoznao da je stvarnost nešto posve drugo od onog što mislimo i da ništa, ama baš ništa, u ovoj našoj projekciji zvanoj realnost nije vrijedno…
autor:Drago Plečko,izvor:facebook.com/dragopleckoofficial /prenosi i preuzeto sa:atma.hr
Nema komentara:
Objavi komentar