MOJA PORUKA
Moja poruka je jednostavna. Moja poruka je novi čovjek, homo novus.
Stari koncept čovjeka je bio ili/ili; materijalista ili spiritualista, moral ili nemoral, griješnik ili svetac. To je bilo bazirano na podjelama, raskolu. To je stvorilo šizofreno čovječanstvo. Čitava prošlost čovječanstva je bila bolesna, nezdrava, suluda. Za tri hiljade godina je bilo pet hiljada ratova. To je krajnje suludo; to je nevjerovatno. To je glupo, neinteligentno, nehumano.
Kada jednom čovjeka podijelite na dvoje, vi stvorite patnju i pakao u njemu. On nikada ne može biti zdrav i ne može biti cjelovit, ona druga strana koja je odbačena će nastojati da se osveti. Ona će nastojati da nađe načine i sredstva da nadvlada dio koji ste nametnuli sebi. Vi ćete postati bojno polje, građanski rat. To je bio slučaj u prošlosti. U prošlosti nijesmo bili sposobni da stvorimo istinsko humano biće već humanoide. Humanoid je neko ko izgleda kao ljudsko biće ali je krajnje obogaljen, paralizovan. Njemu nije bilo dopušteno da se rascvjeta u svojoj potpunosti. On je polovičan, a pošto je polovičan, on je uvijek u patnji i napetosti; on ne može slaviti. Samo cjelovit čovjek može slaviti. Slavlje je miris cjelovitog bića.
Samo drvo koje je potpuno živjelo će procvjetati. Čovjek još nije procvjetao. Prošlost je bila veoma mračna i sumorna. To je bila mračna noć duše. A pošto je to bilo potiskivano, to je postalo agresivno. Ako se nešto potiskuje čovjek postaje agresivan, on gubi sve njegove nježne kvalitete. To je sve do sada uvijek bilo tako. Mi smo došli do tačke kada se staro treba odbaciti a novo pozvati.
Novi čovjek neće biti ili/ili; on će biti oboje. Novi čovjek će biti prizeman i duhovan, svjetovan i onostran. Novi čovjek će prihvatiti svoju cjelovitost i živjeće bez unutrašnjih podjela, on neće biti u raskolu. Njegov bog se neće suprotstavljati đavolu, njegova moralnost neće biti u suprotnosti sa nemoralnošću; on neće poznavati suprotnosti. On će prevazići dvojnost, on neće biti šizofren. Sa novim čovjekom će doći i novi svijet jer će novi čovjek shvatati stvari na sasvim drugačiji način i živjeće sasvim drugačiji život koji se još nije živio. On će biti mistik, pjesnik, naučnik, sve to zajedno. On neće birati: on će kao takav biti neizbirljiv.
To je ono čemu vas učim: homo novus, novi čovjek, a ne humanoid. Humanoid nije prirodan fenomen. Humanoid je stvoren od strane društva – od svještenika, političara, pedagoga. Humanoid je stvoren, on je proizveden. Svako dijete dolazi kao ljudsko biće: potpuno, cijelo, živo, bez ikakvog raskola. Društvo odmah počinje da ga guši, davi, da ga sjecka na djelove, govori mu što da radi a što da ne radi, što da bude a što da ne bude. Njegova cjelina se ubrzo gubi. On počinje osjećati krivicu za svoje čitavo biće. On odbacuje više nego što je prirodno, i u tom odbacivanju on postaje nekreativan. Tada će biti samo djelimičan, a djelimičnost ne može da pleše, dio ne može da pjeva, i dio je uvijek pogibeljan jer ne zna što je život. Humanoid ne može imati svoju volju. Drugi odlučuju za njega – njegovi roditelji, učitelji, vođe, svještenici; svi oni mu oduzimaju svu njegovu volju. Oni odlučuju, oni naređuju, a on samo slijedi. Humanoid je rob.
Ja vas učim slobodi. Sada čovjek treba da uništi sve vrste robovanja i da izađe iz svih zatvora – nema više ropstva. Čovjek treba da postane individualan. On treba da postane buntovan. A uvijek kada je čovjek postao buntovan... Ponekada bi neki ljudi pobjegli od tiranije prošlosti, ali tek ponekada – ponegdje Isus, ponegdje Buda. Oni su izuzeci. A čak ni ti ljudi, Buda i Isus, nijesu mogli živjeti potpuno. Oni su pokušali ali je čitavo društvo bilo protiv njih.
Moj koncept novog čovjeka je taj da će on biti Grk Zorba i da će biti Gautama Buda, takođe: novi čovjek će biti Zorba Buda. On će biti osjećajan i duhovan; fizički, krajnje fizički u tijelu, u čulima, uživajući u tijelu i svemu što tijelo može dati, a, isto tako, biće i velika svijest, biće veliki svjedok. On će biti Hrist i Epikur zajedno. Ideja starog čovjeka je bila odricanje; ideja novog čovjeka će biti radovanje. A takav novi čovjek dolazi svakog dana, on stiže svakog dana. Ljudi još nijesu postali svjesni njega. Zapravo, on je već nastao. Stari umire, stari je na svojoj samrtnoj postelji. Ja ne tugujem zbog toga, i kažem, molim vas, ne tugujte za tim. Dobro je da on umire jer iz njegove smrti će se novo ukazati. Smrt starog će biti početak novog. Novo može doći samo kada staro bude sasvim mrtvo.
Pomozite starom da umre, a pomozite i novom da se rodi! I zapamtite, staro ima svo poštovanje, cijela prošlost će mu biti podrška; a novo će biti jedan sasvim čudan fenomen. Novo će biti toliko novo da neće biti poštovano. Svaki napor će biti učinjen da se uništi novo. Novo ne može biti poštovano ali u novom je budućnost čitavog čovječanstva. Novo treba uvesti.
Moj posao se sastoji od toga da stvorim polje Bude, jedno energetsko polje u kojem će se moći roditi novo. Ja sam samo primalja koja pomaže da novo dođe u svijet koji to još ne prihvata. Novo će trebati mnogo podrške onih koji to razumiju, od onih koji žele da se takva revolucija dogodi. A vrijeme je sazrelo, ono nikada prije nije bilo tako zrelo. Pravo je vrijeme, nikada prije nije bilo tako pravo vrijeme. Novo će se ukazati, prodor je sada moguć. Staro je toliko propalo da čak i sa najvećom podrškom ne može opstati; ono je osuđeno na propast! Mi to možemo odlagati, možemo uvažavati staro; to će biti samo proces odlaganja. Novo treba da dođe: najviše što možemo je da mu pomognemo da dođe ranije; ili to možemo ometati i odlagati njegov dolazak. Dobro bi bilo da mu pomognemo. Ako dođe ranije, čovječanstvo će još imati budućnost, i to veliku budućnost: budućnost slobode, budućnost ljubavi, budućnost radosti.
Ja vas učim novoj religiji. Ova religija neće biti hrišćanstvo, neće biti ni judaizam, neće biti ni hinduizam. Ova religija neće imati nikakav pridjev. Ova religija će biti čisti religiozni kvalitet cjelovitog bića. Moji sanijasini treba da budu prvi zraci sunca koje se ukazuje na horizontu. To je ogroman zadatak, to je skoro nemoguć zadatak ali pošto je nemoguć, to će privući one kod kojih je ostalo još malo duše. To će stvoriti veliku žudnju kod svih onih ljudi koji imaju još smjelosti skrivene u njihovim bićima, koji su hrabri, vrli, jer zaista to treba da stvori vrli novi svijet.
Ja govorim o Budi, ja govorim o Hristu, ja govorim o Krišni, ja govorim o Zaratustri tako da sve što je bilo najbolje i sve što je bilo dobro u prošlosti može biti sačuvano. Ali to su samo nekoliko izuzetaka. Čitavo čovječanstvo je živjelo u velikom ropstvu, u lancima, u raskolu, u ludilu.
Ja kažem da je moja poruka jednostavna ali će biti veoma teška, naporna da bi se ostvarila. Ali što je teža, više neostvariva, veći je izazov. A vrijeme je pravo zato jer je Istok promašio, a i Zapad je promašio. Neka veća sinteza je potrebna u kojoj se mogu Istok i Zapad sresti, gdje se mogu sresti religija i nauka. Religija je propala je je ona bila onostrana i zanemarivala je ovaj svijet. A vi ne možete zanemariti ovaj svijet; zanemariti ovaj svijet znači zanemariti i svoje korijene. Nauka je promašila jer je zapostavila drugi svijet, unutrašnji, a vi ne možete zapostaviti cvijeće. Kada jednom zapostavite cvijeće, vaše najdublje biće, život tada gubi svaki smisao. Drvo treba korijene, tako i čovjek treba korijene, a korijeni mogu biti samo u zemlji. Drvo treba otvoreno nebo da bi moglo da raste, da dođe do velikog lišća i da ima hiljade cvjetova. Samo tada je drvo ispunjeno, samo tada drvo može osjetiti značaj i smisao, a život postati bitan.
Čovjek je drvo. Religija je propala jer je govorila samo o cvijeću. Ti cvjetovi su ostali filozofični, apastraktni; oni se nikada nijesu materijalizovali. Oni se ne mogu ni materijalizovati jer nijesu podržani od zemlje. A i nauka je promašila jer je brinula samo o korijenima. Korijeni su ružni i oni ne mogu procvjetati. Zapad pati usljed previše nauke; Istok pati zbog previše religije. Sada trebamo novo čovječanstvo u kojem će religija i nauka postati dva aspekta jednog čovjeka. A most treba da bude umjetnost. Zato kažem da će novi čovjek biti mistik, pjesnik i naučnik. Samo umjetnost može biti most između nauke i religije – poezija, muzika, skulptura. Kada jednom uvedemo tog novog čovjeka u egzistenciju, zemlja tada po prvi put može postati ono što treba da bude. Ona će postati raj: ovo naše tijelo - Buda, ova naša zemlja - raj!
Stari koncept čovjeka je bio ili/ili; materijalista ili spiritualista, moral ili nemoral, griješnik ili svetac. To je bilo bazirano na podjelama, raskolu. To je stvorilo šizofreno čovječanstvo. Čitava prošlost čovječanstva je bila bolesna, nezdrava, suluda. Za tri hiljade godina je bilo pet hiljada ratova. To je krajnje suludo; to je nevjerovatno. To je glupo, neinteligentno, nehumano.
Kada jednom čovjeka podijelite na dvoje, vi stvorite patnju i pakao u njemu. On nikada ne može biti zdrav i ne može biti cjelovit, ona druga strana koja je odbačena će nastojati da se osveti. Ona će nastojati da nađe načine i sredstva da nadvlada dio koji ste nametnuli sebi. Vi ćete postati bojno polje, građanski rat. To je bio slučaj u prošlosti. U prošlosti nijesmo bili sposobni da stvorimo istinsko humano biće već humanoide. Humanoid je neko ko izgleda kao ljudsko biće ali je krajnje obogaljen, paralizovan. Njemu nije bilo dopušteno da se rascvjeta u svojoj potpunosti. On je polovičan, a pošto je polovičan, on je uvijek u patnji i napetosti; on ne može slaviti. Samo cjelovit čovjek može slaviti. Slavlje je miris cjelovitog bića.
Samo drvo koje je potpuno živjelo će procvjetati. Čovjek još nije procvjetao. Prošlost je bila veoma mračna i sumorna. To je bila mračna noć duše. A pošto je to bilo potiskivano, to je postalo agresivno. Ako se nešto potiskuje čovjek postaje agresivan, on gubi sve njegove nježne kvalitete. To je sve do sada uvijek bilo tako. Mi smo došli do tačke kada se staro treba odbaciti a novo pozvati.
To je ono čemu vas učim: homo novus, novi čovjek, a ne humanoid. Humanoid nije prirodan fenomen. Humanoid je stvoren od strane društva – od svještenika, političara, pedagoga. Humanoid je stvoren, on je proizveden. Svako dijete dolazi kao ljudsko biće: potpuno, cijelo, živo, bez ikakvog raskola. Društvo odmah počinje da ga guši, davi, da ga sjecka na djelove, govori mu što da radi a što da ne radi, što da bude a što da ne bude. Njegova cjelina se ubrzo gubi. On počinje osjećati krivicu za svoje čitavo biće. On odbacuje više nego što je prirodno, i u tom odbacivanju on postaje nekreativan. Tada će biti samo djelimičan, a djelimičnost ne može da pleše, dio ne može da pjeva, i dio je uvijek pogibeljan jer ne zna što je život. Humanoid ne može imati svoju volju. Drugi odlučuju za njega – njegovi roditelji, učitelji, vođe, svještenici; svi oni mu oduzimaju svu njegovu volju. Oni odlučuju, oni naređuju, a on samo slijedi. Humanoid je rob.
Ja vas učim slobodi. Sada čovjek treba da uništi sve vrste robovanja i da izađe iz svih zatvora – nema više ropstva. Čovjek treba da postane individualan. On treba da postane buntovan. A uvijek kada je čovjek postao buntovan... Ponekada bi neki ljudi pobjegli od tiranije prošlosti, ali tek ponekada – ponegdje Isus, ponegdje Buda. Oni su izuzeci. A čak ni ti ljudi, Buda i Isus, nijesu mogli živjeti potpuno. Oni su pokušali ali je čitavo društvo bilo protiv njih.
Moj koncept novog čovjeka je taj da će on biti Grk Zorba i da će biti Gautama Buda, takođe: novi čovjek će biti Zorba Buda. On će biti osjećajan i duhovan; fizički, krajnje fizički u tijelu, u čulima, uživajući u tijelu i svemu što tijelo može dati, a, isto tako, biće i velika svijest, biće veliki svjedok. On će biti Hrist i Epikur zajedno. Ideja starog čovjeka je bila odricanje; ideja novog čovjeka će biti radovanje. A takav novi čovjek dolazi svakog dana, on stiže svakog dana. Ljudi još nijesu postali svjesni njega. Zapravo, on je već nastao. Stari umire, stari je na svojoj samrtnoj postelji. Ja ne tugujem zbog toga, i kažem, molim vas, ne tugujte za tim. Dobro je da on umire jer iz njegove smrti će se novo ukazati. Smrt starog će biti početak novog. Novo može doći samo kada staro bude sasvim mrtvo.
Pomozite starom da umre, a pomozite i novom da se rodi! I zapamtite, staro ima svo poštovanje, cijela prošlost će mu biti podrška; a novo će biti jedan sasvim čudan fenomen. Novo će biti toliko novo da neće biti poštovano. Svaki napor će biti učinjen da se uništi novo. Novo ne može biti poštovano ali u novom je budućnost čitavog čovječanstva. Novo treba uvesti.
Moj posao se sastoji od toga da stvorim polje Bude, jedno energetsko polje u kojem će se moći roditi novo. Ja sam samo primalja koja pomaže da novo dođe u svijet koji to još ne prihvata. Novo će trebati mnogo podrške onih koji to razumiju, od onih koji žele da se takva revolucija dogodi. A vrijeme je sazrelo, ono nikada prije nije bilo tako zrelo. Pravo je vrijeme, nikada prije nije bilo tako pravo vrijeme. Novo će se ukazati, prodor je sada moguć. Staro je toliko propalo da čak i sa najvećom podrškom ne može opstati; ono je osuđeno na propast! Mi to možemo odlagati, možemo uvažavati staro; to će biti samo proces odlaganja. Novo treba da dođe: najviše što možemo je da mu pomognemo da dođe ranije; ili to možemo ometati i odlagati njegov dolazak. Dobro bi bilo da mu pomognemo. Ako dođe ranije, čovječanstvo će još imati budućnost, i to veliku budućnost: budućnost slobode, budućnost ljubavi, budućnost radosti.
Ja vas učim novoj religiji. Ova religija neće biti hrišćanstvo, neće biti ni judaizam, neće biti ni hinduizam. Ova religija neće imati nikakav pridjev. Ova religija će biti čisti religiozni kvalitet cjelovitog bića. Moji sanijasini treba da budu prvi zraci sunca koje se ukazuje na horizontu. To je ogroman zadatak, to je skoro nemoguć zadatak ali pošto je nemoguć, to će privući one kod kojih je ostalo još malo duše. To će stvoriti veliku žudnju kod svih onih ljudi koji imaju još smjelosti skrivene u njihovim bićima, koji su hrabri, vrli, jer zaista to treba da stvori vrli novi svijet.
Ja govorim o Budi, ja govorim o Hristu, ja govorim o Krišni, ja govorim o Zaratustri tako da sve što je bilo najbolje i sve što je bilo dobro u prošlosti može biti sačuvano. Ali to su samo nekoliko izuzetaka. Čitavo čovječanstvo je živjelo u velikom ropstvu, u lancima, u raskolu, u ludilu.
Ja kažem da je moja poruka jednostavna ali će biti veoma teška, naporna da bi se ostvarila. Ali što je teža, više neostvariva, veći je izazov. A vrijeme je pravo zato jer je Istok promašio, a i Zapad je promašio. Neka veća sinteza je potrebna u kojoj se mogu Istok i Zapad sresti, gdje se mogu sresti religija i nauka. Religija je propala je je ona bila onostrana i zanemarivala je ovaj svijet. A vi ne možete zanemariti ovaj svijet; zanemariti ovaj svijet znači zanemariti i svoje korijene. Nauka je promašila jer je zapostavila drugi svijet, unutrašnji, a vi ne možete zapostaviti cvijeće. Kada jednom zapostavite cvijeće, vaše najdublje biće, život tada gubi svaki smisao. Drvo treba korijene, tako i čovjek treba korijene, a korijeni mogu biti samo u zemlji. Drvo treba otvoreno nebo da bi moglo da raste, da dođe do velikog lišća i da ima hiljade cvjetova. Samo tada je drvo ispunjeno, samo tada drvo može osjetiti značaj i smisao, a život postati bitan.
Čovjek je drvo. Religija je propala jer je govorila samo o cvijeću. Ti cvjetovi su ostali filozofični, apastraktni; oni se nikada nijesu materijalizovali. Oni se ne mogu ni materijalizovati jer nijesu podržani od zemlje. A i nauka je promašila jer je brinula samo o korijenima. Korijeni su ružni i oni ne mogu procvjetati. Zapad pati usljed previše nauke; Istok pati zbog previše religije. Sada trebamo novo čovječanstvo u kojem će religija i nauka postati dva aspekta jednog čovjeka. A most treba da bude umjetnost. Zato kažem da će novi čovjek biti mistik, pjesnik i naučnik. Samo umjetnost može biti most između nauke i religije – poezija, muzika, skulptura. Kada jednom uvedemo tog novog čovjeka u egzistenciju, zemlja tada po prvi put može postati ono što treba da bude. Ona će postati raj: ovo naše tijelo - Buda, ova naša zemlja - raj!
Živite sada snažno i potpuno jer naredni trenutak će biti rođen iz ovog trenutka; a ako živite potpuno i radosno, vi ćete moći biti sasvim sigurni da će naredni trenutak donijeti još više blaženstva, više radosti.
Za one koji žele da žive, ne da razmišljaju o tome; da vole, ne da razmišljaju o tome; da bitišu, ne da filozofiraju o tome – ne postoji alternativa. Ispijte sok sadašnjeg trenutka, sasvim ga iscijedite jer se on neće više vratiti. Kada jednom ode, on ode zauvijek.
Kada hiljade i hiljade ljudi u svijetu slave, pjevaju, plešu u ekstazi, opijeni božanskim, tada više nema mogućnosti za bilo kakvo sveopšte samoubistvo. Sa takvim slavljem, sa takvim smijehom, sa takvim ushićenjem i zdravljem, sa takvom prirodnošću i spontanošću, kako može biti rata? Život vam je dat da stvarate, i da se veselite i da slavite. Kada plačete i tugujete, kada ste očajni, vi ste sami. Kada slavite, čitava egzistencija učestvuje sa vama.
Za one koji žele da žive, ne da razmišljaju o tome; da vole, ne da razmišljaju o tome; da bitišu, ne da filozofiraju o tome – ne postoji alternativa. Ispijte sok sadašnjeg trenutka, sasvim ga iscijedite jer se on neće više vratiti. Kada jednom ode, on ode zauvijek.
Kada hiljade i hiljade ljudi u svijetu slave, pjevaju, plešu u ekstazi, opijeni božanskim, tada više nema mogućnosti za bilo kakvo sveopšte samoubistvo. Sa takvim slavljem, sa takvim smijehom, sa takvim ushićenjem i zdravljem, sa takvom prirodnošću i spontanošću, kako može biti rata? Život vam je dat da stvarate, i da se veselite i da slavite. Kada plačete i tugujete, kada ste očajni, vi ste sami. Kada slavite, čitava egzistencija učestvuje sa vama.
Samo u slavlju se susrećemo sa najvišim, vječnim. Samo u slavlju izlazimo iz kruga rađanja i umiranja. izvor i preuzeto sa:http://duhovnaizgradnja.com
Nema komentara:
Objavi komentar