Na vječno pitanje nastavlja li se život odnosno naša svijest nakon smrti tijela pokušava odgovoriti i kontroverzna knjiga svjetski priznatog znanstvenika Dr. Roberta Lanze, ” Biocentrizam: Kako su život i svijest ključevi za razumijevanje prirode svemira”.
U toj knjizi Dr. Lanza navodi kako život ne završava smrću tijela te da može trajati vječno.
Autor nimalo ne sumnja da je to moguće. Lanza je stručnjak na području regenerativne medicine i znanstveni direktor Advanced Cell Technology Company. Od prije je poznat po svom iscrpnom istraživanju matičnih stanica, te nekoliko uspješnih pokusa kloniranja ugroženih životinjskih vrsta.
Nedavno je ovaj znanstvenik proširio svoj vidokrug djelovanja i interesa na fiziku, kvantnu mehaniku i astrofiziku. Ovaj multidisciplinarni spoj doveo je do rođenja teorije biocentrizma, koju profesor predstavlja u svojim predavanjima i publikacijama.
Biocentrizam podučava da su život i svijest temeljni dio svemira. Svijest je ta koja stvara materijalni svemir, a ne obratno.
Lanza ukazuje na strukturu samog svemira, te da su zakoni, sile i konstante svemira fino naštimane za život, implicirajući da je inteligencija postojala prije materije.
On također tvrdi da prostor i vrijeme nisu objekti ili stvari, već alati za naše životinjsko razumijevanje. Lanza kaže da nosimo prostor i vrijeme sa nama kao što “kornjača nosi svoj oklop”, misleći pritom da kad oklop otpadne, mi još uvijek postojimo.
Ova teorija podrazumijeva da smrt svijesti jednostavno ne postoji. Postoji samo kao misao jer se ljudi poistovjećuju sa tijelom. Vjeruju da će njihovo tijelo prije ili kasnije nestati, misleći da s njime nestaje i svjesnost. Ako tijelo stvara svjesnost, onda svjesnost umire zajedno sa tijelom.
Ali ako tijelo prima svjesnost na jednak način kao što kabelska kutija prima satelitske signale, onda naravno svjesnost ne završava sa smrću fizičkog vozila. U biti, svjesnost postoji izvan okova vremena i prostora. Može biti svugdje: u ljudskom tijelu i izvan njega. Drugim riječima, nije lokalizirano na isti način kao što kvantni objekti nisu lokalizirani.
Lanza također vjeruje da mnogobrojni svemiri mogu postojati istovremeno. U jednom svemiru tijelo može biti mrtvo, a u drugom svemiru nastavlja postojati, upijajući svjesnost koja je prešla u taj svemir. Ovo znači da umrla osoba dok putuje istim tunelom ne završava niti u paklu niti u raju, već u sličnom svijetu u kojem je nekoć obitavala, ali ovaj put živa. I tako, beskonačno. To je kao svemirski efekt ruske lutke poslije života. Ova nadom ispunjena, ali i kontroverzna teorija ima svoje nezvane pristaše ne samo među običnim smrtnicima koji bi željeli živjeti vječno, već i među nekim vrlo poznatim znanstvenicima.
To su fizičari i astrofizičari koji se slažu da postoje paralelni svjetovi i koji nagoviješćuju mogućnost postojanja mnogobrojnih svemira. Vjeruju da ne postoje fizički zakoni koji bi branili mogućnost postojanja paralelnih svjetova te brane teoriju mnogobrojnih svemira.
Među prvima koji su nagovijestili mogućnost paralelnih svjetova bio je poznati znastveno-fantastični pisac H.G. Wells u svojoj priči iz 1895. godine “The Door in the Wall” (“Vrata u zidu”).
Nakon 62 godine, ova ideja je razvijena od strane Dr. Hugh Everetta u njegovom diplomskom radu na Princeton Sveučilištu. U svom radu on postavlja teoriju da se u svakom trenutku svemir dijeli u nebrojen broj sličnih primjeraka, te u sljedećem trenutku, ovi “novorođeni” svemiri se dijele na sličan način.
U nekim od ovih svjetova možeš biti prisutan: u jednom čitajući ovaj članak, a u drugom gledajući TV. Aktivirajući faktor za ove mnogobrojne svjetove su naše akcije, objašnjavao je Everett. Ako donesemo neke odluke, odmah se jedan svemir dijeli u dvije različite verzije ishoda.
1980-ih, Andrei Linde, znanstvenik sa Lebedev Instituta za fiziku, razvio je teoriju mnogobrojnih svemira. On je danas profesor na Stanford sveučilištu. Linde objašnjava: “Prostor se sastoji od mnogo napuhanih sfera, koje dovode do sličnih sfera, a te onda stvaraju sfere u još većim brojevima, i tako dalje u beskonačnost. U svemiru, one su odvojene. Nisu svjesne postojanja onih drugih. Ali predstavljaju dijelove istog fizičkog svemira.”
Činjenica da naš svemir nije usamljen je potvrđena podacima dobivenim od Planckovog svemirskog teleskopa. Koristeći podatke, znanstvenici su stvorili najtočniju mapu mikrovalne pozadine, takozvani svemirski ostatak mikrovalne radijacije, koji je prisutan od začetaka svemira. Također su otkrili da svemir ima mnogo tamnih udubljenja predstavljenih nekim rupama i širokim prazninama.
Teoretičarka fizike Laura Mersini-Houghton sa North Carolina sveučilišta sa svojim kolegama tvrdi: anomalije u mikrovalnoj pozadini postoje zbog činjenice da je naš svemir pod utjecajem drugih obližnjih svemira. I rupe i praznine su direktna posljedica napada na nas od strane susjednih svemira.
Dakle, postoji obilje mjesta ili drugih svemira gdje naša duša može otići nakon smrti, prema teoriji biocentrizma. Ali postoji li znanstvena teorija svjesnosti koja dokazuje postojanje duše?
Prema Dr. Stuart Hameroffu, iskustva blizu smrti se događaju kada kvantna informacija koja nastanjuje živčani sistem napusti tijelo i rasprši se u svemiru. Za razliku od materijalističkih opisa svjesnosti, Dr. Hameroff nudi alternativno objašnjenje svjesnosti koje će se možda svidjeti i racionalnom znanstvenom umu i osobnim intuicijama.
Svjesnost nastanjuje, prema Stuartu i britanskom fizičaru Sir Roger Penroseu, mikrotubule moždanih stanica, što su primarna mjesta kvantne obrade. Nakon smrti, ova informacija je otpuštena iz vašeg tijela, što znači da svjesnost ide s njom. Oni tvrde da je naše iskustvo svjesnosti neposredni rezultat kvantnog efekta gravitacije u ovim mikrotubulama, teorija koju su prozvali orkestrirana ciljna redukcija (orchestrated objective reduction ili Orch-OR). Svjesnost ili proto-svijest je teoretizirana kao osnovna značajka svemira, prisutna čak i u prvim trenucima svemira tijekom Velikog Praska (Big Bang). “U jednoj od takvih shema proto-svjesno iskustvo je osnovna značajka fizičke realnosti dostupna kvantnom procesu povezanom sa moždanom aktivnošću”.
Naše duše su zapravo satkane od samog tkiva svemira te su, moguće, postojale od početaka vremena. Naši mozgovi su samo primatelji i pojačivači proto-svjesnosti koja je svojstvena tkivu vremena-prostora. Dakle, postoji li stvarno dio naše svjesnosti koji je nematerijalan i koji nastavlja živjeti nakon smrti našeg fizičkog tijela?
Dr. Hameroff je rekao u dokumentarnom filmu “Kroz crvotočinu”: “Recimo da srce prestane kucati, krv prestane teči, mikrotubule izgube svoje kvantno stanje. Kvantna informacija unutar mirkotubula nije uništena, ne može biti uništena, samo se distribuira i rasipa slobodno u svemiru”. Robert Lanza bi još ovdje dodao da ne samo da postoji u svemiru, već moguće i u drugom svemiru.
Ako je pacijent vraćen, oživljen, ove kvantne informacije se mogu vratiti u mikrotubule i pacijent kaže da je doživio “iskustvo blizu smrti”.
On dodaje: “Ako nije oživljen i pacijent umre, moguće je da ova kvantna informacija može postojati izvan tijela, možda vječno, kao duša”.
Ovaj pogled na kvantnu svjesnost objašnjava stvari kao što su iskustva blizu smrti, astralne projekcije, izvantjelesna iskustva, čak i reinkarnaciju bez potrebe da zadovolji religioznu ideologiju. Energija vaše svjesnosti se potencijalno reciklira u drugo tijelo u određenom trenutku, a u međuvremenu postoji izvan fizičkog tijela na nekoj drugoj razini realnosti i možda u drugom svemiru. Autor: Vedran Kohut / Matrix World
Matrix World izvori:
Izvori:
Nema komentara:
Objavi komentar