Dragi prijatelji,
jeste se ikada zapitali koji postotak te rijetke dragocjenosti koju zovemo vrijeme, trošite žaleći se, kukajući, oplakujući? Jeste ikada pomislili da bi neobjašnjivi umor i letargija mogli biti u direktnoj korelaciji sa žaljenjem?!
Razlog zbog kojeg postavljam ova pitanja je sljedeći… Prošlog tjedna moja prijateljica je krenula u izazov – sedam dana bez žaljenja. A za to vrijeme ona se nije smjela žaliti ni u kom slučaju, nego umjesto toga prihvatiti i promatrati kako njen um reagira. Bila sam inspirirana njenim izazovom i odlučila joj se pridružiti :-)!
Evo kakvo je bilo moje iskustvo s izazovom…
Prvi dan je bio brilijantan, jer sam postavila svoju namjeru za taj dan, koja je uključivala vitalni element – kako se želim osjećati tijekom dana… Pametno, znam, jer kada počnete dan s jasnom namjerom kako se planirate osjećati, vi ste više ili manje vođeni. I tako sam počela svoj sedam dana bez žalbi put, s jasnom namjerom i torbom alata, spremna, u slučaju da se nešto ‘ nepovoljno’ dogodi… Prvenstveno da moj um zaplovi u znanu i poznatu teritoriju nuđenja konstruktivne primjedbe tj. žalbe.
Izvor: lovesensa.rs/alter.org
preuzeto sa:alternativainformacije
Nema komentara:
Objavi komentar