Najveći dar koji je dan čovjeku jest da bude svjestan, da bude u dodiru sa sobom, svojim tijelom, umom, osjećajima i mislima.
Anthony de Mello bio je indijski svećenik isusovac, psihoterapeut i pisac duhovne literature koji je živio u 20. stoljeću.
Vodio je brojne terapijske tečajeve u kojima je uspješno povezivao duhovnost i psihologiju.
Iako je već dosta vremena prošlo od njegove smrti, njegove knjige, terapijske meditacije i govori nisu nimalo izgubili na svojoj svježini i mudrosti.
De Mello je tihi glas istine koji se probija kroz buku i prazninu 21. stoljeća ukazujući na potrebu za “buđenjem” i pokretanjem promjene u sebi.
Ljudi su uspavani
De Mello kaže da je većina ljudi uspavana.
Rađamo se uspavani, život provodimo uspavani, odgajamo djecu uspavani i odlazimo s ovog svijeta uspavani.
To znači da kročimo kroz život potpuno nesvjesni sebe, okruženja i drugih bića.
Zaboravili smo riječi velikog filozofa Sokrata: “Nije vrijedno živjeti ako nisi svjestan da živiš.”
Zbog te uspavanosti i nesvjesnosti sve više ubrzavamo.
Kao da uvijek želimo pobjeći od aktivnosti koju trenutačno obavljamo ili je želimo što prije završiti.
Jesmo li svjesni da tako galopiramo i prema vlastitoj smrti?
Je li takav život uopće vrijedan življenja?
Stoga De Mello poručuje: “Moramo se probuditi, otvoriti oči i vidjeti što je stvarno u nama i izvan nas.”
Prebacite život u manju brzinu
Čini li vam se da zbog ubrzanog tempa život samo prolazi pokraj vas, a vi u njemu niti ne stižete uživati?
Ispunjavate li svoje dane s bezbroj zadataka, vaše su liste obaveza sve dulje, a svakoj aktivnosti se posvećujete toliko površno da je ne možete obaviti kvalitetno?
Mislite li da to doista mora biti tako?
Anthony de Mello je još 70-ih godina prošlog stoljeća upozoravao na to koliko čovjek ubrzava svoj život i kolika je razina njegove nesvjesnosti.
Pretjeranu užurbanost Amerikanaca svoga vremena opisao je ovim riječima:
Kad planiraju godišnji odmor, planiraju ga mjesecima, a kad stignu na odredište, već brinu o rezervacijama za let kući. I cijelo vrijeme fotografiraju, a poslije će vam pokazati album slika s mjestima koja, osim na tim slikama, nikada nisu vidjeli.
U tim riječima možemo prepoznati i ljude 21. stoljeća, s jedinom razlikom što su tadašnje albume sa slikama danas zamijenili selfieji i objave na društvenim mrežama i što je život postao još brži nego što je bio u De Mellovo vrijeme.
De Mello kaže da trebamo usporiti aktivnosti kako bismo se vratili sadašnjem trenutku i počeli živjeti punim plućima.
Usporite i primijetit ćete da vrijeme prati vaš ritam i da se dodatno usporava.
Kada nešto radimo u brzini, puno češće griješimo.
To je zato što to činimo automatski, potpuno nesvjesni onoga što činimo.
Nesvjesni život je poput mehaničkog života, kaže De Mello.
Dodajte koju minutu svakoj svojoj aktivnosti
Pitate se na koji način usporiti?
Primjerice, ako ste dosad prali zube dvije minute, produžite to na tri minute - osjetite svaki pokret četkicom, budite svjesni te radnje koliko god vam se činila banalnom.
I nemojte se izvlačiti na nedostatak vremena jer, kad malo bolje sagledate, imate ga dovoljno.
Ako vam je ručak dosad trajao 10 minuta, produžite ga na 15.
Zahvalite na obroku, promatrajte boje na tanjuru, polako žvačite hranu, uživajte u mirisima i okusima.
Neka obrok postane vaš mali ritual u kojem ćete uživati i vježbati prisutnost.
“Usporite malo, osjetite okus i miris, poslušajte i dopustite da vam osjetila ožive. Čestitajte sebi za svakih nekoliko trenutaka koje dodajete svakoj stvari koju činite” – kaže De Mello.
Nakon toga odjednom ćete početi primjećivati čuda u svemu što vas okružuje.
Vrlo brzo iz vašeg će života početi “otpadati” sve ono suvišno i nepotrebno. I pritom nećete trebati uložiti nikakav napor, to će se događati samo od sebe.
Time ćete postići da više uživate u svemu, a vaš život će odjednom dobiti slatkoću, punoću i smisao.
Kada usporite, više nećete biti na autopilotu i vaše radnje neće biti automatske.
Povezat ćete se sa samima sobom i svijetom koji vas okružuje, a to je nešto najljepše što vam se može dogoditi.
Promatrajte sve u sebi i oko sebe
Osim usporavanja aktivnosti, De Mello savjetuje i samoopažanje.
Za to vam ne treba neka posebna tehnika, jer bi vas to samo udaljilo od vas samih.
Samoopažanje je, kaže De Mello, promatranje svega u sebi i oko sebe.
To znači da na događaje u vašem životu gledate kao objektivni promatrač, odnosno da ih promatrate kao da se događaju nekom drugom.
Tako se distancirate od onoga što je prolazno – primjerice od emocija, koje vam inače život mogu pretvoriti u pakao.
Distancirati se od prolaznoga znači ne poistovjećivati se s time, a to će vam pomoći da prestanete osuđivati i kritizirati sebe i druge.
Sjetite se kad ste se posljednji put na nekog naljutili. Jeste li bili svjesni te emocije ili ste se s njom potpuno poistovjetili?
Vjerojatnije je da vam se dogodilo ovo drugo.
Stoga, ubuduće kad vam se pojavi taj osjećaj – promatrajte ga, razmislite o tome odakle dolazi i što ga je uzrokovalo.
“Razlog zbog kojeg patite od potištenosti i tjeskobe je poistovjećivanje s njima”, kaže De Mello.
Jednom kada shvatite da vi niste direktna projekcija vaših emocije, vašeg tijela ni “programa” koji su u vas usađeni od rođenja, postići ćete unutarnji mir i sreću.
De Mello to naziva buđenjem.
Osvijestite i prostor u kojem se nalazite, odnosno postanite svjesni vlastite prisutnosti u tom prostoru.
Ako se u vama pojave neke emocije i reakcije, samo ih promatrajte, bez osude, kao da ste izvan svoga tijela.
Jesu li vaše misli i postupci doista vaši?
De Mello kaže: “Vi mislite da ste slobodni, ali vjerojatno nema niti jedne geste, misli, čuvstva, stava, vjerovanja u vama koje ne dolazi od nekog drugog.”
Ono što nazivate svojim JA zapravo je samo nakupina vaših iskustava, vaše uvjetovanosti i programiranosti.
Kada to osvijestite, vaše će se iluzije rasplinuti, što bi moglo biti bolno s obzirom na to da ste se s njima dotad poistovjećivali.
Upravo će vam usporavanje pomoći da osvijestite vlastitu programiranost i svoje lažno JA.
Ako ste dosad smatrali važnim osjećaj pripadnosti nekome ili nečemu, oslobodite se i te misli, jer to vas ona udaljava od onoga što vi jeste.
Budite svoji i jedinstveni, kako u razmišljanju tako i u postupcima.
I ne smatrajte uspjehom ono što vam okolina nameće.
Uspjeh nije stjecanja materijalnog bogatstva i titula, jer, prema mišljenju de Melloa, društvo ima iskrivljena mjerila i vrijednosti.
Gledajte svijet svježinom dječjeg pogleda
Budući da smo uspavani, ljude promatramo kroz koncepte i društvena uvjetovanja lijepeći im razne etikete – poput bogataš, siromah, vjernik, nevjernik i sl.
Tako zapravo ne možete istinski upoznati ljude, jer njihovu vrijednost svodite na koncept.
Budite svjesni sebe i drugog čovjeka koji stoji pokraj vas.
Promatrajte ga sa svježinom dječjeg pogleda. Jer svaki je čovjek jedinstven.
Slično primijenite i kada ste u prisutnosti životinja.
Gledajte očima malog djeteta kojem obitelj i društvo još nisu nametnuli ograničavajuće koncepte.
Krishnamurti je to vrlo lijepo rekao: “Onoga dana kada dijete naučiš kako se zove neka ptica, ono više nikada neće vidjeti tu pticu.” izvor:http://alternativa-za-vas.com
Nema komentara:
Objavi komentar