Neki je čovjek došao jednog dana, sav uzbuđen, mudrom Sokratu.
– Slušaj, moram ti ispričati kako je tvoj prijatelj…
– Stani! – prekine ga filozof. – Jesi li ono što mi želiš reći pustio kroz tri sita?
– Tri sita? – začudi se čovjek.
– Da, prijatelju moj, tri sita! Prvo je sito ISTINE. Jesi li provjerio je li ono što mi želiš ispričati istinito?
– Nisam, čuo sam da ljudi govore o tome…
– Pa dobro, prijatelju, sigurno si to onda pustio kroz drugo sito, cjedilo DOBROTE. Ima li što dobro u onome što mi želiš ispričati, makar i nije sigurno je li sve istinito?
– Ne – odgovori čovjek oklijevajući – ne radi se ni o čemu dobromu. Baš naprotiv…
– Hm! – prekine ga mudrac – pokušajmo sada i s trećim cjedilom. Je li KORISNO to što mi želiš ispričati?
– Pa… nije baš!
– Stani! – prekine ga filozof. – Jesi li ono što mi želiš reći pustio kroz tri sita?
– Tri sita? – začudi se čovjek.
– Nisam, čuo sam da ljudi govore o tome…
– Pa dobro, prijatelju, sigurno si to onda pustio kroz drugo sito, cjedilo DOBROTE. Ima li što dobro u onome što mi želiš ispričati, makar i nije sigurno je li sve istinito?
– Ne – odgovori čovjek oklijevajući – ne radi se ni o čemu dobromu. Baš naprotiv…
– Hm! – prekine ga mudrac – pokušajmo sada i s trećim cjedilom. Je li KORISNO to što mi želiš ispričati?
– Pa… nije baš!
– U redu – reče mudrac – ako ono što mi želiš ispričati nije ni istinito, ni dobro, ni korisno, lijepo to zaboravi i ne brini se zbog toga što si čuo kao što se ni ja ne brinem! izvor
Nema komentara:
Objavi komentar