Gautama Buda je govorio svojim učenicima: „Toliko je glupo biti bijesan da je neshvatljivo da inteligentno biće to može raditi. Netko nešto učini i vi pobijesnite?
To što ta osoba radi može biti nešto pogrešno, može govoriti nešto pogrešno, može se truditi da vas ponizi, uvrijedi – ali to je njegovo pravo. Ako vi odreagirate, postajete rob. Ako kažete toj osobi: „Tebe čini sretnim da me vrijeđaš, mene čini sretnim da ne bijesnim”, ponašate se kao gospodar.
Ako jasno ne definirate ovog gospodara u sebi, vi nemate dušu. Vi ste samo gramofonska ploča, i što ste stariji, vaša ploča snima sve više i više materijala. Mnogo što ste naučili, i ljudi misle da postajete mudriji – postajete samo magarac natovaren knjigama. Mudrost se sastoji od samo jedne stvari – da ne poznajete mnogo stvari, ali da poznajete samo jednu stvar, a to je vaša svijest i njena odvojenost od uma.
Promatrajte to kroz male stvari, i bit ćete iznenađeni. Ljudi rade iste stvari svaki dan. Odluče da nešto učine, a zatim se žale zato što to nisu učinili; i to postaje rutina. Ništa što učinite nije novo. Sve ono što vas čini očajnim, tužnim, zabrinutim, ranjenim i to ne želite da radite – jednostavno mehanički nastavljate da radite svaki put iznova kao da ste bespomoćni. I ostat ćete bespomoćni dok ne razdvojite um i svijest. Samo to odvajanje je najveća revolucija koja se može dogoditi čovjeku. I od tog trenutka vaš život postaje slavlje – zato što ne morate raditi ništa što vas povređuje, ne morate raditi ništa što vas čini očajnim. Sada možete raditi i ponašati se na način koji vas čini radosnijim, koji vas ispunjava, zadovoljava vas, čini od vašeg života umjetničko djelo, ljepotu.
Ali ovo je moguće samo ako je gospodar u vama probuđen. U ovom trenutku gospodar čvrsto spava, a sluga igra ulogu gospodara. A taj sluga čak i nije vaš sluga; slugu je stvorio vanjski svijet. On pripada vanjskom svijetu; on prati vanjski svijet i njegove zakone. U tome je cijela tragedija ljudskog života: čovjek je uspavan i vanjski svijet gospodari njime, oblikujući mu um po svojim potrebama – a um je marioneta. Kada vaša svijest postane plamen, ona prekida svako robovanje koje je um stvorio. A nema veće radosti od slobode, od toga da budete gospodar svoje sudbine.
Um nije vaš prijatelj. Um se ili pretvara da je gospodar ili ga treba staviti na njegovo pravo mjesto sluge – ali um nije vaš prijatelj. I borba za slobodu, za radost, za istinu ne vodi se sa svijetom; to je borba s ovim umom koji je marioneta. Veoma je jednostavno.
Ako jasno ne definirate ovog gospodara u sebi, vi nemate dušu. Vi ste samo gramofonska ploča, i što ste stariji, vaša ploča snima sve više i više materijala. Mnogo što ste naučili, i ljudi misle da postajete mudriji – postajete samo magarac natovaren knjigama. Mudrost se sastoji od samo jedne stvari – da ne poznajete mnogo stvari, ali da poznajete samo jednu stvar, a to je vaša svijest i njena odvojenost od uma.
Promatrajte to kroz male stvari, i bit ćete iznenađeni. Ljudi rade iste stvari svaki dan. Odluče da nešto učine, a zatim se žale zato što to nisu učinili; i to postaje rutina. Ništa što učinite nije novo. Sve ono što vas čini očajnim, tužnim, zabrinutim, ranjenim i to ne želite da radite – jednostavno mehanički nastavljate da radite svaki put iznova kao da ste bespomoćni. I ostat ćete bespomoćni dok ne razdvojite um i svijest. Samo to odvajanje je najveća revolucija koja se može dogoditi čovjeku. I od tog trenutka vaš život postaje slavlje – zato što ne morate raditi ništa što vas povređuje, ne morate raditi ništa što vas čini očajnim. Sada možete raditi i ponašati se na način koji vas čini radosnijim, koji vas ispunjava, zadovoljava vas, čini od vašeg života umjetničko djelo, ljepotu.
Ali ovo je moguće samo ako je gospodar u vama probuđen. U ovom trenutku gospodar čvrsto spava, a sluga igra ulogu gospodara. A taj sluga čak i nije vaš sluga; slugu je stvorio vanjski svijet. On pripada vanjskom svijetu; on prati vanjski svijet i njegove zakone. U tome je cijela tragedija ljudskog života: čovjek je uspavan i vanjski svijet gospodari njime, oblikujući mu um po svojim potrebama – a um je marioneta. Kada vaša svijest postane plamen, ona prekida svako robovanje koje je um stvorio. A nema veće radosti od slobode, od toga da budete gospodar svoje sudbine.
Um nije vaš prijatelj. Um se ili pretvara da je gospodar ili ga treba staviti na njegovo pravo mjesto sluge – ali um nije vaš prijatelj. I borba za slobodu, za radost, za istinu ne vodi se sa svijetom; to je borba s ovim umom koji je marioneta. Veoma je jednostavno.
izvor:http://alternativainformacije.com/http://www.6yka.com/
Nema komentara:
Objavi komentar