Anthony de Mello….o slušanju i zaboravljanju naučenoga

Ne mislim da se morate složiti s onim što govorim. To ne bi bilo slušanje. Vjerujte mi, zaista nije važno hoćete li se složiti s ovim što govorim, ili ne, jer slaganje i neslaganje je povezano s riječima, pojmovima i teorijama, a nemaju nikakve vez s istinom.Neke ljude probudi kruta stvarnost života. Toliko trpe, da se probude. Ali ljudi se opet i opet sudaraju sa životom. Žive kao mjesečari. Nikada se ne probude. Tragično je da im nikada ne padne na pamet da bi moglo biti drugačije. Nikada im ne padne napamet da bi moglo biti bolje. Ipak, ako vas život nije dovoljno pritisnuo, i ako već niste dovoljno trpjeli, postoji drugi put: slušajte.

Istina se nikada ne može do kraja izreći.

Istina se uočava iznenada, kao rezultat određenog stava. Zato se možete neslagati sa mnom a da još uvijek uočite istinu.

Ali, morate imati stav otvorenosti, morate željeti otkriti nešto novo.
To je važno, a ne vaše slaganje ili neslaganje sa mnom. Konačno, većina onoga što vam dajem su, u stvari, teorije. Niti jedna teorija ne može potpuno prikazati istinu i zato vam ne mogu govoriti o istini, nego o preprekama koje stoje na putu do istine.

To vam mogu opisati, ali ne mogu vam opisati istinu. Nitko ne može. Jedino što vam mogu dati je opis vaših zabluda tako da ih možete odbaciti. Sve što mogu učiniti za vas je da stavim u pitanje vaša mišljenja i sustav razmišljanja koji vas čini nesretnima. Sve što mogu učiniti za vas je da vam pomognem da zaboravite naučeno.

Kada govorimo o duhovnosti, mislimo upravo na to: zaboraviti naučeno, zaboraviti gotovo sve što su vas naučili.Volja da se zaboravi naučeno, da se sluša.

Slušate li, kao većina ljudi, da dobijete potvrdu za ono što već mislite?

Promatrajte svoje reakcije dok govorim. Često ćete se uplašiti, skandalizirati, razdražiti, iživcirati, osjećat ćete se isfrustriranima. Ili ćete reći: “Tako je!”

Slušate li da čujete ono što će potvrditi ono što već mislite? Ili slušate da otkrijete nešto novo? To je važno, iako je teško ljudima koji spavaju.  Isus je propovijedao Radosnu vijest, a ipak je bio odbačen, ali ne zato što je Radosna vijest bila dobra, nego zato što je bila nova. Mrzimo novosti. Mrzimo ih!

I čim prije se suočimo s tom istinom – tim bolje. Ne želimo nove stvari, osobito onda kada su uznemirujuće, kada zahtijevaju promjenu.

Naročito onda kada sa sobom donose spoznaju: “Bio sam u krivu.
” Sjećam se jednog susreta u Španjolskoj s osamdeset sedmogodišnjim isusovcem; bio je moj profesor i rektor u Indiji prije četrdeset godina. Prisustvovao je jednom od mojih tečajeva. “Trebao sam vas čuti prije šezdeset godina”, rekao je, “Znate, živio sam u zabludi cijeli svoj život.”

Bože, slušajte ovo! To je kao da vide jedno od svjetskih čuda. To je, dame i gospodo, vjera! Otvorenost za istinu, bez obzira na posljedice, bez obzira na to kamo će vas to dovesti, čak i kada ne znate kamo bi vas to moglo dovesti. To je vjera. Ne uvjerenje, nego vjera.

Vaša uvjerenja pružaju vam puno sigurnosti, ali vjera je nesigurnost. Ne znate. Spremni ste slijediti, i otvoreni ste, širom ste otvoreni! Spremni ste slušati. Ali, biti otvoren ne znači biti lakovjeran, ne pretpostavlja gutanje svega što govornik kaže. O, ne. Sve što kažem morate ispitati, ali ispitati sa stajališta otvorenosti, ne sa stajališta tvrdoglavosti. I ispitajte sve.

Sjeti se onih prelijepih Budinih riječi: “Monasi i znanstvenici ne smiju prihvatiti moje riječi iz poštovanja, nego ih moraju analizirati na način na koji zlatar ispituje zlato – rezanjem, struganjem, taljenjem.”

Kada tako postupate, onda slušate. Učinili ste još jedan važan korak prema buđenju.

Prvi korak, kao što sam rekao, je spremnost da priznate da se ne želite probuditi, ne želite biti sretni. U vama postoje razne vrste otpora prema tome.

Drugi korak je spremnost da shvatite, da slušate, da ispitate cijeli svoj sustav razmišljanja – ne samo vaš vjerski sustav razmišljanja, psihološka uvjerenja i politička uvjerenja, nego sve. I spremnost da ih sve ponovno ocijenite u svjetlu Budine prispodobe.                                                   Anthony de Mello

Izvor: preuzeto sa interneta, neobjavljena knjiga Svjesnost