Putovali jednom skupa Arap, Turčin, Iranac i Grk, pa kad su nailazili pored nekog sela odlučiše poslati jednog od njih da kupi nešto za jelo. Međutim, stadoše raspravljati oko toga šta da kupe.
Iranac reče: “Ja želim da kupimo angur, i za to sam spreman dati jedan dirhem!”
Arap nato kaza: “A ne; ja hoću da kupimo inab, i za to ne žalim dati ni dva dirhema!”
Turčin se usprotivi: “Ako ćemo već nešto kupovati, onda kupimo uzum!”
Grk, međutim, reče: “Pristajem dati novac samo ako ćemo kupiti istafil!”
Iranac reče: “Ja želim da kupimo angur, i za to sam spreman dati jedan dirhem!”
Arap nato kaza: “A ne; ja hoću da kupimo inab, i za to ne žalim dati ni dva dirhema!”
Turčin se usprotivi: “Ako ćemo već nešto kupovati, onda kupimo uzum!”
Grk, međutim, reče: “Pristajem dati novac samo ako ćemo kupiti istafil!”
Među njima tako se prava svađe zače,
mada nisu znali šta te riječi znače;
vikali su i mahali jedan drugom ispred lica,
eto kako poče svađa četvorice neznalica.
mada nisu znali šta te riječi znače;
vikali su i mahali jedan drugom ispred lica,
eto kako poče svađa četvorice neznalica.
Dok su se oni tako prepirali, naiđe jedan mudri starac i, vidjevši da bi još mogla izbiti i tuča, priđe im, a kad shvati o čemu se radi reče: “Dajte mi jedan dirhem, i ja ću sve četvorici ispuniti želju!”
Njih četvorica gledali su ga s čuđenjem, ali činilo se da starac zna o čemu govori. Onda se gledaše između sebe, pružiše starcu dirhem i on ode u selo. Domalo, vrati se noseći u rukama košaru punu grožđa. Onoj četvorici lica se razvukoše u osmijeh, jer to je bilo upravo ono što je svaki htio. A onda im starac objasni da se grožđe na perzijskom kaže angur, na arapskom inab, na turskom uzum, a na grčkom jeziku istafil. Radilo se jednostavno o tome da nisu dobro razumjeli jezike jedan drugoga, i među njima je zato došlo do svađe. Onda kad se pojavio čovjek koji im je objasnio da ustvari žele istu stvar, svađa je prestala i oni su postiđeno ponovo pružili ruku jedan drugome.
Njih četvorica gledali su ga s čuđenjem, ali činilo se da starac zna o čemu govori. Onda se gledaše između sebe, pružiše starcu dirhem i on ode u selo. Domalo, vrati se noseći u rukama košaru punu grožđa. Onoj četvorici lica se razvukoše u osmijeh, jer to je bilo upravo ono što je svaki htio. A onda im starac objasni da se grožđe na perzijskom kaže angur, na arapskom inab, na turskom uzum, a na grčkom jeziku istafil. Radilo se jednostavno o tome da nisu dobro razumjeli jezike jedan drugoga, i među njima je zato došlo do svađe. Onda kad se pojavio čovjek koji im je objasnio da ustvari žele istu stvar, svađa je prestala i oni su postiđeno ponovo pružili ruku jedan drugome.
Dobro reče stari šejh, što poznaje duše stanja:
Svaki grijeh što ljudi čine proizlazi iz neznanja!
Svaki grijeh što ljudi čine proizlazi iz neznanja!
Sjetimo se kralja Solomona koji je poznavao jezik životinja i zato je uspio uspostaviti mir među njima, pa su vuk i ovca, lav i gazela živjeli pred njegovim dvorom jedno pored drugoga.
A mi zapamtimo da je jako važno da se ljudi potrude razumjeti jedan drugoga. Tako se često dešava da se ljudi posvađaju i sukobe samo zato što se nisu ispravno razumjeli. Ova četvorica iz naše priče bili su barem stranci jedan za drugoga, ali tužno je vidjeti kako se ljudi koji govore isti jezik ponekad ne uspijevaju sporazumjeti. Zapamtimo, zato, da prije nego se upustimo u ružne svađe i prepirke, mudrost nalaže da prvo pokušamo ispravno razumjeti svog sugovornika.
A mi zapamtimo da je jako važno da se ljudi potrude razumjeti jedan drugoga. Tako se često dešava da se ljudi posvađaju i sukobe samo zato što se nisu ispravno razumjeli. Ova četvorica iz naše priče bili su barem stranci jedan za drugoga, ali tužno je vidjeti kako se ljudi koji govore isti jezik ponekad ne uspijevaju sporazumjeti. Zapamtimo, zato, da prije nego se upustimo u ružne svađe i prepirke, mudrost nalaže da prvo pokušamo ispravno razumjeti svog sugovornika.
Rumi
Nema komentara:
Objavi komentar