ponedjeljak, 16. siječnja 2017.

Promatraj! Sve odgovore dao je Univerzum

Jesu li krila leptira slučajno slična cvijeću i lišću da ih ptice ne bi mogle uhvatiti? Je li možda slučajnost da krila ćukova i sova ušara završavaju percima kako ne bi proizvodili nikakav šum pri noćnom letu i tako iznenadili kuniće? Je li slučajno to da glodavci imaju zabačene uši kako bi mogli uhvatiti i najmanji zvuk progonitelja? Je li možda slučajan broj boja u spektru na koji se razlaže bijela svjetlost? Je li možda slučajan način na koji klasificiramo tonove?Očigledno je da je čitav Univerzum uređen tako da bude jedinstven, da posjeduje neku vrstu piramidalne svrhe postojanja, u kojoj stvari, iako mnogobrojne, sve teže istom cilju; sve se kreće težeći istom, a svime upravlja ista Inteligencija.
Ne možemo misliti da je sve ovo slučajnost. Čovjeku su trebala stoljeća da to shvati. Mogli bismo navesti mnogo primjera koji nam pokazuju da je priroda osmišljena. Ne možemo sve te primjere nazivati slučajnošću, već bismo u tome morali prepoznati zamisao univerzalne inteligencije. Ako to prihvatimo, morali bismo se tada zapitati: zbog čega? Nezamislivo bi bilo reći da je sve to nastalo tek tako, a da nije osmišljeno. Ako jest osmišljeno, tada bi bilo dobro pokušati otkriti koji je smisao Univerzuma, zašto je osmišljen, odakle dolazimo, kuda idemo.
Postoji sedam principa ili sedam osnovnih zakona vezanih uz prirodne aspekte Univerzuma.

1) Prvi princip, najviši u prirodi, je princip jedinstva. Čitava priroda je uređena, odnosno, tvori životno jedinstvo i ništa iz tog jedinstva nije izuzeto. Život jednog elementa ne uništava sve ostale, već im omogućuje život. Kad vuk progoni srnu, ne lovi mladu, nego staru, bolesnu, onu koja bi mogla prenijeti bolest na ostatak krda. Odnosno, čak i ono što nam izgleda kao čin destrukcije, čak i ono što nam izgleda kao čin okrutnosti, provodi se tako da se vrsta može održavati.
U prirodi ne postoje sumnje, ne postoje dijalozi oprečnih mišljenja. Sve je savršeno uređeno i teži jedinstvenom cilju.
2) Drugi je princip iluminacije. Sve u prirodi sadrži ovaj princip, bilo da se radi o fizičkoj ili o duhovnoj iluminaciji. Realiteti postoje, ali im je potrebno intelektualno ili duhovno svjetlo kako bi ih se moglo razlikovati. Kad ponekad kažemo da istine ne postoje, da se nemamo na što osloniti, da smo sami, tada se nalazimo u mraku i potrebno nam je ponovno otkriti princip iluminacije.
3) Princip iluminacije kao posljedicu ima treći princip diferencijacije. Sve stvari u prirodi su diferencirane. Ne postoje dvije potpuno jednake stvari. Ovaj princip postoji, iako ga ponekad ne vidimo. Sve stvari su različite, čak i zrnca pijeska koja gledamo dok koračamo pješčanom obalom, koja nam izgledaju potpuno jednaka, a nisu. Ako ih pažljivo pogledamo kroz povećalo, vidimo kako svako ima neku malu razliku, svoju malu karakteristiku. Zato moramo oprezno koristiti riječ “jednak”. Možemo biti jednako vrijedni, možemo biti slični, ali ne i jednaki. Ovo ljude ne odvaja, ne dijeli ih i ne uništava, ovo ih obogaćuje poput mozaika različitih boja koji može imati slične nijanse, ali ne i apsolutno jednake. Takav način gledanja izmislio je čovjek. U prirodi ne postoji jednakost.
4) Četvrti princip je princip organizacije. Stvari su organizirane. Svi vidimo stablo: čvrsto deblo koje se uzdiže nad zemljom i podupire krošnju punu grana, punu ptičjih gnijezda. Ali ne vidimo drugu krošnju koja se nalazi ispod zemlje, a koja također svojim drvenastim grančicama podupire sve ostalo. Ona zaranja u tlo; nema ptica, ali ima gusjenica i druge životinjice koje hrani. Sve je savršeno organizirano, sve je osmišljeno tako da postoji pomoć i suradnja među svim elementima. Pogreške koje mi ljudi obično činimo nastaju zbog nedostatka organizacije. Organizacija ne znači utapanje u masi u kojoj jedni iskorištavaju druge; organizacija je pomaganje. Ruke se nalaze na suprotnim stranama, a ipak se organiziraju kako bi nešto dohvatile, primile. Kad bismo imali obje ruke na istoj strani, teško bismo mogli uhvatiti neki predmet. Dakle, trebamo prepoznati ovaj princip organizacije čak i kad se nečemu suprotstavljamo. Ovaj princip nam omogućuje da radimo zajedno, a da time ne prestanemo biti ono što jesmo. To je ono što trebamo primijeniti u svom životu, ovdje i sada.
5) Peti princip je uzročnost: svaka stvar je nečemu uzrok i posljedica nečega od prije. Svi mi potičemo odnekud i uzrokujemo nešto. Svaka stvar, bilo gdje, rezultat je nečega i uzrok nečemu, čak i prividno nežive stvari. Ništa nije samo uzrok ili samo posljedica, sve je povezano. Iza dana dolazi noć, a iza noći dan.

6) Šesti princip, vitalnost, govori nam da su sve stvari žive. Apsolutno sve. Od prošlog do polovine ovog (XX.) stoljeća govorilo se o živom i neživom svijetu. Danas još uvijek zbog inercije ovo ponavljamo jer kažemo da je nešto živo kada se kreće, leti ili raste. Oduvijek su se stvari smatrale živima, ne samo ukoliko djeluju, nego i ukoliko odoljevaju. Sve stvari se nalaze u stalnom kretanju, iako mi ne možemo vidjeti molekule ili atome koji kruže zrakom, dio su naših ruku ili kostiju. Sve je prožeto vitalnošću koja se na Istoku naziva “prana”, život koji prodire u sve stvari, koji se ne zaustavlja, tako da čak i stvari za koje kažemo da su mrtve, nisu mrtve, one su samo u drugačijem stanju, drugačijem obliku, drugačijem načinu postojanja.
7) Naposljetku, princip periodičnosti. Otkad smo se rodili, primjećujemo da se u prirodi izmjenjuju dan i noć, a uprkos tome, ne uviđamo dok ne pročitamo Platona ili dok nas neko ne poduči, ili dok to u sebi ne probudimo, da se i mi nalazimo unutar ove periodičnosti. Svi ovi ciklusi uključeni su u veliki ciklus koji nazivamo ljudski život. Ali, zašto bismo se tu zaustavili? Zašto ne bismo uvidjeli da je ovaj ljudski život kratak dan u kojem smo budni unutar velikog života?
Zakon ciklusa obuhvata sve stvari i ne zaustavlja se. Sve je ciklično. Ciklično kruže zvijezde na nebu, a ciklično se gibaju i malene čestice unutar atoma. Ova periodičnost omogućuje stalan život i pulsiranje. Trebamo pokušati razaznati u prirodi sve što nije lako uništiti. Moramo čuvati ono što nije samo naš fizički dio jer, u kojoj mjeri čuvamo našu psihu? Koliko svaki dan uzimamo mentalnu hranu? Koliko uzimamo duhovnu hranu?
Moramo čuvati naše snove. Došli smo do takvog stupnja materijalizma da pazimo na to da se ne bi razbio neki vrč, ili automobil, a snovi, težnje, nastojanja? Što se dogodi sa staklenim pticama snova kada se razbiju? Ostaju komadići i ranjavaju nam ruke.
Trebamo imati hrabrosti i pretvoriti u prah naše razbijene snove i s tom staklenom prašinom snova stvarati nove ptice. Vrijeme je da shvatimo da ne moramo samo puzati svijetom poput kornjača ili zmija, već da trebamo naučiti letjeti snagom krila.
Filozofija nije nova špekulacija. To ne znači sjedeći iz ugla promatrati kako prolazi život, niti je to disciplina tuge i osamljivanja. Filozofija traži zauzeti stav prema životu, razumjeti fenomene, to znači moći pobijediti strah u sebi, pobijediti smrt, doći do svakog čovjeka, doprijeti do svačije duše. Često se kaže da čovjek kada umre prelazi u nevidljivo, ali čovjek je uvijek nevidljiv; on se nalazi iza stvari koje radi, iza svog tijela, iza vlastitih riječi, iza vlastitih djela. Čovjek je veliko pitanje, velika zagonetka.
Odgovor se nalazi u samom ovom Univerzumu u kojem živimo. Zapisan je na zidovima istorije i Univerzuma koji nas okružuje. Moramo ga samo naučiti čitati. To je prirodan čin, nije suprotan nijednom vjerovanju, nije suprotan nijednoj postavci. To je vraćanje prirodi.
Posjedujemo sposobnost razlučivanja, a ipak nam nedostaje u mnogim prilikama. Kome bi se sviđao automobil koji vozi samo povremeno? Nikome. A ipak prihvatamo ideje koje su samo povremeno dobre, principe koji se primjenjuju povremeno, poštenje koje se izražava samo povremeno. Moramo ponovno početi upotrebljavati onaj isti zdrav razbor koji koristimo na fizičkom planu. Na duhovnom planu moramo od sebe i od svijeta koji nas okružuje ponovno zahtijevati vrijednosti koje su potpuno jednostavne. Vrijednosti koje se mogu jednostavno razumjeti, održavati, usvajati, koje nam omogućuju ispravno shvaćanje Univerzuma.

Potrebna nam je nova nauka koja će nas osloboditi od nedostataka koje donose interesi, u kojoj ne postoji nasilje. Potrebna nam je umjetnost koja će nas ponovno sjediniti s ljepotom, koja se ne temelji na tjeskobi, već na istinskom istraživanju. Potrebna nam je politika koja ljudima može donijeti suživot i dostojanstvo, a ne međusoban sukob i umjetno zajedništvo.
Naposljetku, potreban nam je novi svijet. Međutim, taj svijet već postoji: to je sam Univerzum, to je priroda. Jedino što mi trebamo napraviti je intenzivno živjeti trenutak koji nam je sudbina dodijelila. Biti poput ključa koji ulazi u ključanicu Univerzuma, prolazi kroz vrata historije i ulazi u drugu dimenziju, prelazi u svijet koji nas čeka. Svijet koji mora biti ne samo novi, već i bolji.
-Jorge Angel Livraga
Prevela Ana Jončić-preuzeto sa:http://alternativainformacije.com/

Nema komentara:

Objavi komentar