srijeda, 11. siječnja 2017.

Oprost je sloboda: Mudre misli o oprostu...

Dobročinstva treba urezati u broncu, a nepravdu u zrak.
Nadaš li se praštanju od onoga tko je iznad tebe, budi spreman da oprostiš i sebi i podređenima.
Oh, ugasite mržnju! Ljudi su nam potrebni i nikako se, nikako ne može živjeti bez opraštanja.
Prvo: Svojim prijateljima sve opraštaj i prema njihovim manama budi pun razumijevanja.
Drugo: Postupaj uvijek tako da nikad ne moraš moliti od njih oproštaj.
Slabi nikada ne mogu praštati. Praštanje je oznaka jakih.
Kad nas netko duboko povrijedi, oporavljamo se tek kad oprostimo.
Ljudi praštaju sve osim iskrenosti.

Nadam se da će rad Komisije otvoriti rane da bi ih očistio, i tako spriječio njihovo gnojenje. Ne možemo biti površni i reći da je prošlost pokopana, jer ona neće biti pokopana i pratit će nas. Pravo pomirenje nikada nije jeftino, jer ono se bazira na oprostu, koji je skup. Oprost opet ovisi od kajanja, koje se bazira na spoznaji lošeg djelovanja, a time i na razotkrivanju istine. Čovjek ne može oprostiti ono što ne zna. (Iz Tutuovog govora povodom imenovanja za predsjedavajućeg Komisije za istinu i pomirenje 30. novembra 1995. godine)
Često opraštamo onima koji nam dosađuju, ali nikad ne možemo oprostiti onima kojima smo sami dosadni.
Dok se voli, dotle se i prašta.
Kada mrzim, oduzimam sebi nešto; kada volim, postajem bogatiji za ono što volim. Praštanje je ponovno nalaženje otuđene svojine – mizantropija produženo samoubojstvo; egoizam najveća bijeda jednog stvorenja.Najzad, ja neću da se mati zagrli sa mučiteljem, koji je naredio da psi rastrgnu njenog sina! Ona ne smije da mu oprosti! Ako hoće, neka mu oprosti za sebe, neka oprosti mučitelju neizmjernu svoju materinsku patnju. Ali stradanje svog rastrgnutog djeteta ona nema prava oprostiti, i ne smije oprostiti mučitelju, kada bi mu čak i samo dijete oprostilo! A kad je tako, ako oni ne smiju oprostiti, gdje je tu harmonija. Postoji li u cijelom svijetu biće koje bi moglo i imalo pravo oprostiti? (Braća Karamazovi)

Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine. A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa. Čak ni naše vrline.
Čovjek nije nikad tako lijep kao kad moli za oproštenje ili kad sam oprašta.
Oprostite neprijateljima, ali nikad nemojte zaboraviti njihova imena.
Žena će oprostiti muškarcu i najteže poroke, ali žena ne prašta drugoj ženi ni njene najveće vrline.
Praštajući, čovjek se uzdiže iznad onih koji ga vrijeđaju.
Neprijateljima treba neprekidno opraštati, jer je upravo to ono što ih najviše ljuti.
Žene nam rijetko kada oproste ako smo ljubomorni, ali nam nikada neće oprostiti ako to nismo.
Opraštaj uvijek drugome, ali sebi nikad.
Oprost je između njih i Boga. Moj je posao da ugovorim sastanak.
Griješiti je ljudski, opraštati božanski.

Drugom praštaj mnogo, sebi ništa.
Dobrota i oprost stvaraju nezahvalnike.

Nema komentara:

Objavi komentar