Duhovni eksperiment za svaki dan: Činite ovo i neugodna iskustva će nestajati!

Imenovanje osjećaja i iskustva daje trajnost mislitelju, zapisničaru, što je um. To jest, vi dajete ime osjećaju, iskustvu, a na taj način i kontinuitet; i na račun toga um se hrani i osjeća da postoji.

Uzmite bilo koje iskustvo, bilo koji osjećaj ili senzaciju koju imate – ljutnju, mržnju, ljubav – dajući joj ime, vi je učvršćujete.

Sada, što se događa ako ne imenujete, ako ne dajete ime iskustvu? Ako ne imenujete raznovrsne senzacije, ako nemate zaleđinu, gdje ste onda vi? To jest, kada je imenovanje odsutno, osjećaj iskustva vene, gubi kontinuitet.

Eksperimentirajte sa sobom i vidjet ćete!

Sljedeći put kada ojsetite senzaciju koju zovete iritacijom, nemojte joj dati ime, nemojte reći: “Iritiran sam”, nemojte je označavati i vidite što se događa. Otkrit ćete da se događa izuzetna stvar. A tada ćete reći: “Naučio sam vrlo dobar trik. Znam kako da se ponašam prema neugodnim osjećajima, kako da ih se otarasim – neću ih imenovati.”
Ali hoćete učiniti isto i s ugodnim osjećajima?

Bojim se da nećete. Zato što želite da produžite ugodne osjećaje, želite ih zadržati. Zbog toga ćete nastaviti s davanjem imena. Ali to nigdje ne vodi; jer onog trenutka kada date ime, naziv nekom osjećaju koje je ugodno, neizbježno stvarate njegovu suprotnost i stoga ćete se morati uvijek suočiti s tom suprotnošću.

S druge strane, ako ne imenujete, ne nazivate, ne etiketirate senzaciju, bilo ugodnu ili neugodnu, obje nestaju; i tako mislitelju koji je stvaratelj suprotnosti, dolazi kraj…

Krishnamurti
(12.05.1895 – 17.02. 1986.)

Jiddu Krishnamurti je bio poznati filozof i pisac, indijskog porijekla. Govorio je oduhovnosti, meditaciji, ljudskim odnosima i pozitivnoj promjeni u globalnom društvu.
Krishnamurti je rođen 12.05. 1895. godine u bramanskoj obitelji u Madanapalu, u Indiji, u kojoj se hranilo isključivo vegetarijanski.

Otac mu je bio činovnik britanske kolonijalne uprave i član Teozofskog društva. Kao dijete je imao čudna iskustva, „videći“ sestru nakon njezine smrti, kao i majku, koja je umrla kada mu je bilo deset godina.

U četrnaestoj godini je sreo C. W. Leadbeatera na plaži ispred sjedišta Teozofskog društva u Adjaru, Indija. Od tada ga podižu Annie Besant i Leadbeater, predvodnici Teozofskog društva, koji su vjerovali da je on „vozilo“ za očekivanog „Svjetskog Učitelja“. S 34 godine je stekao slavu i status Mesije, kada ga je Teozofsko društvo proglasilo za inkarnaciju Maitreje Bude.

Kasnije se usprotivio ovoj ideji, i raspustio međunarodnu organizaciju, Red zvijezde, osnovanu da ga podrži.

Ostatak života je proveo objavljujući knjige i držeći govore širom Indije, Europe i SAD. Napisao je više knjiga, među kojima „Prva i posljednja sloboda“ (The First and Last Freedom), „Jedina revolucija“ (The Only Revolution) i „Krishnamurtijeva bilježnica“ (Krishnamurti’s Notebook). Pored toga, objavljen je i veliki broj njegovih govora.

S devedeset godina je govorio Ujedinjenim nacijama o miru i svjesnosti. Nagrađen je mirovnom medaljom UN 1984. godine.

-Božidar Stavrić

Izvor/preuzeto sa:alternativainformacije