četvrtak, 1. prosinca 2016.

Za žene slobodnog duha s nježnim srcem – Ovo je za vas!

Ovo je za nježne božice s vodenim, empatičnim srcem, iz kojeg kaplje samilost, u želji da umiri tuđu patnju.
Ovo je za zavodljive žene s nemirnim duhom koje ne mogu dugo ostati na jednom mjestu, jer naše duše imaju krila i uvijek čežnu za avanturom.
Da, ovo je samo za nas.
Za žene slobodnog duha s izrazito osjetljivim srcem.
Mi smo mek povjetarac, koji nježno miluje ruke, čas tu, čas tamo, a onda odjednom nestane.

Mi smo tisuću zrna dragocjenog ružičastog pijeska, koji polako klizi kroz meke ruke, zrno po zrno.
Mi smo rođene da jašemo divlje strasti vjetra, surfamo na turbulentnom oceanu očaja i nemilosrdno istražujemo veliko prostranstvo ovog ludog svijeta, sve dok naša tijela ne kolabiraju u ekstatičnoj iscrpljenosti.
Mi duboko shvaćamo da je život lijepa, srceparajuća serija oproštaja, pozdrava, uspjeha i razočaranja. Mi se osjećamo najživlje usred preobrazbe, hrabro odbacujemo našu staru kožu i ponovno se  rađamo, sirove i nove.
Mi znamo kako otpustiti, hrabro uzdisati i brzo zapaliti prošlost, mukotrpno prikupljati blijedu  mudrost kako bi se izgradilo veće izobilje budućnosti.Mi smo feniksi, sokoli, orlovi i leptiri.
Mi smo svijetle i prozračne, a ipak – nikada nam ne nedostaje dubine.
Mi smo bezbrižne i svjetlucave, ali naša živahnost zapravo proizlazi iz duboke brige, iz osjećanja svjetske boli, sreće, ljubavi, tuge i borbe koja divlje pulsira u našim grudima, iz dana u dan.
Mi smo porozni  emocionalni barometri, koji trenutno preuzimaju tuđa raspoloženja, osjećajući tjeskobu, ljutnju, tugu, frustraciju i ljubomoru, osjećajući sve tako prokleto intenzivno da se ponekad gušimo.
Mi žudimo za vremenom u samoći, solo avanturom, skrovištem i tihim prostorom, jer svijet se može činiti zastrašujuć i ponekad kao da nas guta u cijelosti u jednom gutljaju.

Volimo potpuno, samilosno i cjelovito – ali nikad posesivno.
Ponekad moramo odletjeti  u baršunasto crne noći, jer znamo – oslobađanjem sebe, oslobađamo i druge.Mi duboko poštujemo našu ženstvenost, pomno slušajući šapat mudrosti naše intuicije, mistični žubor naših predaka i iskonski puls prirode.
Mi se osjećamo najživlje vani, kada osjećamo čvrsto tlo pod našim nogama, pozdravljajući najžešće vjetrove koji kovitlaju našu kosu.
Mi smo žestoki ratnici, snaga s kojom treba računati – upravo zato što smo tako osjetljive.
Moje nježne i slobodnog duha sestre, čujem vašu pernatu riku.
Raširimo naša krila i vinimo se.
Letimo dugo i brzo i teško.
Letimo neumoljivo.
U nevjerojatne živote koje trebamo živjeti.Zavjetujmo se sada.
Da nikada nećemo okrenuti leđa mudrim sadržajima.
Našem prekrasnom slobodnom duhu.

I nevjerojatno osjetljivim dušama.

Nema komentara:

Objavi komentar