Ukoliko želite razumjeti prirodu stvarnosti, gledajte na kvantni nivo, gdje budućnost i prošlost koegzistiraju u maglovitoj sveprisutnoj sadašnjosti.
Sve što mislite da znate o stvarnosti je pogrešno, sudeći prema najnovijim istraživanjima kvantne fizike.
Međutim, teško ćete to primijetiti budući da se skoro sva kontradikcija pojavljuje na subatomskoj razini – koja je temeljni nivo realnosti koju je nemoguće vidjeti golim okom i gdje ništa, kako ispada, nije onako kako se čini, piše Conscious lifestyle. Doslovno.
Na primjer, istraživanja su pokazala da jedna subatomska čestica može biti na dva mjesta istovremeno (što je poznato kao kvantna superpozicija), a kada su čestice u stanju poznatom kao „isprepletenost“, promjena u jednoj će izazvati promjenu u drugoj, čak i kada su na suprotnim stranama svemira (što aludira da je sve doista jedno, kako nam duhovni učitelji govore već stoljećima).
Čestice također mogu prolaziti kroz krute predmete; kako je nedavno dokazano promatranjem, ono kako se čestica ponaša je uvelike određeno time je li ona promatrana ili ne. Mudri metafizičari i teoretski fizičari su brzo ukazali na to da je upravo to glavni primjer ideje da svijest ne opaža stvarnost već da ju kreira – ili barem da značajno na nju utječe.
Koliko god su impresivna i revolucionarna, ta otkrića su zasjenjena novijim istraživanjima kvantne fizike, koja dolaze sa Australskog narodnog sveučilišta, koja pokazuju da budući događaji određuju što se događa u prošlosti.
Da, točno ste pročitali. Na subatomskoj razini, budući događaji mogu utjecati na prošlost i utječu na nju. Kada uvidimo kako je sve što postoji u svemiru sačinjeno od istih subatomskih čestica koje su promatrane u studiji, možemo izvući impresivne zaključke – u najmanju ruku sa egzistencijalne i filozofske strane.
Međutim, ako ste barem malo slični meni, vjerojatno se pitate kako su točno fizičari uopće izmjerili taj fenomen.
„Na subatomskoj razini, budući događaji mogu utjecati na prošlost i utječu na nju“
Potrudit ću se objasniti. Da bi razumjeli kako ovaj eksperiment funkcionira, prvo moramo razumjeti njegovog prethodnika: ono što je poznato kao eksperiment dvostruke pukotine, koji je pokazao da kada je svjetlost usmjerena na dvije rupe ili pukotine na zaslonu, fotoni (od kojih je svjetlost sastavljena) mogu proći kroz bilo koju od dvije pukotine individualno kao čestice i kroz obje pukotine istovremeno kao val.To znači da isti fotoni postoje u dva različita stanja istovremeno, što se – do ovog eksperimenta – smatralo nemogućim. Ovo je danas poznato kao dvojnost vala i čestice i glavni je primjer čudnih stvari koje se stalno događaju na subatomskoj razini.
Eksperiment koji dokazuje da budući događaji utječu na prošlost je evolucija eksperimenta dvostruke pukotine. To je u osnovi ista stvar, osim što se druga pukotina pojavljuje samo nasumično nakon što je svjetlo prošlo kroz prvu pukotinu.
Pod prvim setom okolnosti – kada svjetlo prolazi kroz prvu pukotinu i nema druge pukotine – ponaša se kao čestica i nastavlja se ponašati kao čestica dok ne padne na zid iza pukotine.
Ipak, pri drugom setu okolnosti – kada se druga pukotina nasumično pojavljuje nakon što čestica prođe kroz prvu pukotinu – ona retroaktivno postaje val jer prolazi kroz prvu pukotinu. To znači da je događaj u sadašnjosti promijenio prošlost; drugim riječima, budućnost je promijenila prošlost.
Dok znanstvenici ovaj fenomen etiketiraju kao buduće događaje koji utječu na prošlost, sasvim je točno kazati da sadašnji događaji utječu na prošlost bez da promijenimo valjanost tvrdnje.
Budući da je sadašnji trenutak samo ostvarena budućnost – jednom je on bio budućnost onome što je sada prošlost.
Poanta je u tome da ono što znamo ne samo da mijenja buduće događaje, već i utječe na prošlost. Ovo je, vjerujem, važna osobina i ono što čini ovo istraživanje važnim za dosezanje više svijesti.
Istraživanja poput ovih, vjerujem, jasno ukazuju na znanstvenu utemeljenost terapeutske vrijednosti bezvremenskih duhovnih praksi poput opraštanja i prihvaćanja te pokazuju da ono kako reagiramo na situaciju u momentu utječe na to kako je to na nas utjecalo u prošlosti.Bez obzira od kojih čestica su naša sjećanja, misli, osjećaja i vjerovanja sastavljena, one se reorganiziraju u sadašnjem vremenu kao direktni odraz promjena koje su napravljene u sadašnjem trenutku – budućnosti jučerašnje prošlosti.
Ukoliko možemo mijenjati, iscjeljivati i evoluirati na najosnovnije načine jednostavno mijenjajući ono kako percipiramo sebe i naše iskustvo svijesti, možete misliti da je velik skok od subatomskih čestica do svijesti i stvarnosti u cjelini, ali je li zapravo?
Ako je cijeli poznati svemir sastavljen od subatomskih čestica, zar nije logično da više razine oblika i skupine subatomskih čestica kao što su svijest, razum, memorija, stanice, živčani prijenosnici i emocije također prate iste zakonitosti? Uostalom, što je cjelina nego skupina svojih dijelova?Možda ovo ipak ukazuje na nešto posve drugo – na to da ne postoji prošlost i ne postoji budućnost te da promjene iz čestica u valove nisu sekvencijalne nego simultane tj. događaju se u sadašnjem vremenu, što znači se sve pojavljuje u jednom sadašnjem trenutku i da dodavanje druge pukotine nije promijenilo ponašanje svjetla sekvencijalno/retroaktivno već je promjena rezultat promjene okoline koju su izazvali lokalni uvjeti.
Ovaj pogled pretpostavlja da ne postoji linearno vrijeme kakvo poznajemo – postoji isključivo sveprisutni vječni trenutak. Uostalom, opstojnost vremena nije definitivno nikada dokazano; ono je samo pogodna pretpostavka i projekcija koju kolektivno radimo koja nam pomaže objasniti stvarnost koju proživljavamo, koja se stalno mijenja.
Ideja da ne postoji linearno vrijeme, te da postoji samo jedan sveprisutni trenutak koji stalno evoluira, ne obezvrjeđuje zakone klasične i kvantne fizike već nudi objašnjenje nekih mističnijih fenomena spomenutih u uvodnom dijelu članka. Ukoliko nismo vezani ograničenjima linearnog vremena, potpuno novi svijet mogućnosti se otvara pred nama.
Želim vjerovati da se o tome radi. Možda zvuči malo nadobudno, ali mislim da bi se duhovni filozofi kao Eckhart Tolle, Rumi i Tagore složili, jer ovaj pogled ojačava tvrdnju da se doista sve u svemu radi o sadašnjem trenutku – jer to je u stvari sve što zapravo postoji.
Kako god da okrenete, činjenica je da stvari nisu baš onakvima kakvima se čine i da je sve što uzimamo zdravo za gotovo kako bi se nosili sa našom svakodnevnicom daleko od stabilnog, te da nije zapisano u kamenu kako često vjerujemo.
Veo stvarnosti kojeg učimo je varljiv i neuhvatljiv, promjenjiv unutarnji paradoks koji prkosi svakoj logici i razumu, barem prema našoj trenutnoj paradigmi. To otvara pitanje: koliko god da je fascinantan i interesantan ovaj kvantni fenomen, zašto bi se oko njega trebali brinuti? Kakav neposredni utjecaj on ima na vaš život?Ne mogu sa sigurnošću tvrditi, ali vjerujem da jasno ukazuje na činjenicu da igramo mnogo važniju ulogu u stvaranju i oblikovanju naše stvarnosti nego što su nas naučili da vjerujemo. U konačnici, tvrdokorna znanost pokazuje da stvarnost u velikoj mjeri reagira na naša opažanja i djelovanje na temeljnom nivou. A to je nešto… izvor: Conscious lifestyle preuzeto sa:atma.hr
Nema komentara:
Objavi komentar