“Nakon što je prikupio drva za kuhanje svoje večernje juhe, yogi Milarepa vratio se u pećinu. Kad je pogledao unutra, bio je šokiran! Na njegovu jednostavnom krevetu sjedio je demon velikih očiju koji se obraćao četvorici ostalih koji su u pećini zauzeli mali prostor za kuhanje. Isprva je Milarepa odlučio djelovati neustrašivo. Prišao je demonima i zamolio ih da naprave mjesta, ali su demoni reagirali strahovitim krikovima i na kraju su ga napali punom snagom.”
Kad nam je Denpo, naš tibetanski vodič, ispričao ovu priču, odmah je privukao moju pažnju. Bilo je to u rujnu 2000. Zajedno s dvojicom prijatelja i mladim parom, bio sam na putu za planinu Kailash u istočnom Tibetu.
Kako se ispostavilo, naš džip s pogonom na sva četiri kotača upravo je prolazio pored pećine u kojoj se odigralo Milarepino iskušenje. Zamolili smo vozača da promijeni smjer i uskoro smo svi stajali ispred tamne pećine, upravo kao i Milarepa prije 800 godina, spremni čuti više.“Prije nego što se Milarepa posvetio duhovnom putu, bio je vrstan čarobnjak i, recimo to tako, upoznat s crnim umijećima. Iako je posjedovao vještine pomoću kojih je mogao suzbiti demonske utjecaje, bio je nemoćan protiv nadmoćne snage tih demona. Što je više pokušavao, to se više suočavao s neiscrpnim mnoštvom žestokoga oružja i zastrašujućih iluzija kojima su baratali uzurpatori.
Konačno, kad je pao na zemlju gotovo bez svijesti, okrenuo se u molitvi Marpi, svomu prosvijetljenom guruu, u izrazu najveće predaje. Ispostavilo se da je snaga njegove odanosti prema svom guruu njegova najveća snaga – uz pomoć i sa snagom svoje guru-bhakti, svladao je mističnu snagu demona. Popadali su jedan preko drugoga, a zatim nestali kao vjetrom odneseni.” Denpo je zabacio ruke u zrak i uz ljubazni smiješak rekao: “Prohujalo, gotovo – nema problema.”
Demoni?
Na duhovnom putu, neovisno o tradiciji i školi, uobičajeno je sresti “demone” koji nameću tragaču gotovo nepremostive prepreke. Što su oni i od čega su napravljeni? Često su ti “demoni” projekcije naših unutarnjih neprijatelja koji su napravljeni od suptilne tvari od koje se sastoje naši snovi i strahovi.
Postoji još jedan primjer koji ilustrira ovu istinu. Godine 1521. utemeljitelj protestantizma, Martin Luther odlučio je prevesti Bibliju s latinskoga na njemački jezik kako bi sveti spisi bili dostupni običnim ljudima. Radeći na tome, Luther je promišljeno oduzeo ovlasti svećenicima koji su do tada imali povlasticu tumačiti i govoriti o svetim tekstovima. Moćna je Katolička Crkva iz osvete izopćila Luthera, pa mu je život bio u stalnoj opasnosti. Srećom, jedan od njegovih bogatih pristaša je bio dovoljno hrabar da mu ponudi utočište skrivajući ga u kuli svoga dvorca u Wittenbergu.Luther je opisao kako se jedne večeri, dok je radio na svojim prijevodima, Sotona iznenada pojavio pred njim i prijetio mu: “Prestani prevoditi!” Luther je bio uznemiren. Međutim, kako je stao pod Gospodinovo okrilje, tako se suprotstavio Sotoni, a kad Sotona nije htio otići, Luther je bacio u njega staklenu bočicu s tintom za pisanje, sve vrijeme zazivajući Gospodina. Konačno je vrag nestao. Kada u današnje vrijeme posjetite toranj, još uvijek se možete diviti velikoj crnoj mrlji na mjestu gdje je tintarnica pogodila zid.
Što se tu događalo? Vrlo je moguće da se Luther, kao toliko mnogo istinskih duhovnih tragača, suočavao sa “svojim unutarnjim neprijateljima”. Drugim riječima, pet demona u Milarepinoj pećini i Sotona u Lutherovom skrovištu u Wittenbergu, kao i bezbroj unutarnjih i vanjskih teškoća, sve su očitovanja klasičnih šest unutarnjih neprijatelja: požude, srdžbe, pohlepe, straha, zavisti i zbunjenosti, koji se zajedno očituju kako bi nas napali.
Dječak-svetac Prahlada izrazio je to ovim riječima: “Osim neovladanoga uma, nemamo drugog neprijatelja.”
Svijet kao zrcalo
Svijet djeluje poput zrcala – često je to nepoželjno zrcalo koje nam odražava vlastite strahove i tako im omogućuje da postanu vidljivi i opipljivi. Zašto? Tako da se možemo suočiti s njima!
Postoji poučna priča s tim u vezi:
Jednom je bio pas koji je čuo za poznati dvorac s milijun zrcala. Kad ga je konačno pronašao, vidio je milijun pasa koji su režali na njega, a zatim kreću u napad. Sav u šoku, pobjegao je. Drugi pas – nazovimo ga Veselim Psom – našao je isti dvorac i vidio milijun pasa kako ga s oduševljenjem pozdravljaju i približavaju mu se za igru. Isto mjesto, drugačija svijest. Isti svijet, drugačiji doživljaj.
Svatko od nas zna kako se onome tko je zaljubljen pričinja da se svijet mijenja. Čini se kako susrećemo posvuda ljude koji nas podržavaju, pa čak i kad se “vanjsko vrijeme” pokvari, to nam ne predstavlja problem, jer nam se čini da nosimo vlastito lijepo vrijeme sa sobom. Osoba koja je ljuta i nestrpljiva, međutim, vidi razloge za svoje nezadovoljstvo na sve četiri strane svijeta: sjeveru, jugu, istoku i zapadu.
“Ako vam je um smiren, to je najbolji dan vašega života”, rekao je kineski redovnik Wu Li.
Kad svoje misli i emocije projiciramo u svijet, sigurno ćemo iskriviti stvarnost. Vidjet ćemo i osjetiti stvari koje zapravo ne postoje. A svijet će nam vratiti – tako što će naš um postati rastrojen radi toliko misli i emocija da ćemo izgubiti kontakt sa samim sobom. Ono što trebamo učiniti u tim okolnostima jest povući svoj um od situacije, dopustiti si da se smirimo, a zatim se okrenuti svojim duhovnim praksama kako bismo povratili pravu percepciju.
Praktična uputa
U vedskoj literaturi postoji tehnika koju želim predložiti svojim čitateljima. Zove se sastra caksu – gledanje kroz oči spisa.
U tim starim mudrim spisima možemo pronaći svece, čak i Boga, koji nam govore i nude prosvijetljeni pogled na situacije s kojima se susrećemo u svom životu. Moj je prijedlog da ove upute primijenite u svakodnevnom životu i promatrate kako vam se “stvarnost” mijenja.
U našemu malom asramu pokušali smo ovu metodu stavljajući jednostavne podsjetnike na zrcala. Oni sadrže poruke od samo jedne rečenice, koje su magično promijenile stvarnost naših života. Ovdje je najbolja za vas:
“Ja sam vječna duša, a ne ovo materijalno tijelo.”
Možda vam je teško zamisliti kako je ta jednostavna poruka utjecala na naše živote – ali budući je zalijepljena na zrcalima, stalno nas podsjeća da mislimo i djelujemo s duhovne razine.
Pridodajući gledište spisa materijalnoj „stvarnosti”, naučili smo na praktičan način primijeniti i izvući korist od drevne mudrosti svetaca i Gospodina. Također smo vidjeli kako smo postali mirniji usprkos stalnom crpljenju našeg vremena i energije. Naučili smo napraviti “korak unatrag” kako bismo se udaljili od “sveobuhvatne” brzine suvremenoga života, i odmarati se u vječnosti, makar nakratko.
Samo “dah vječnosti” može sve promijeniti. Kao što je se dogodilo kod Milarepe. Molim vas, probajte!
U samo par koraka…
- Korak- Svjesno iskoračite iz situacije u svom umu. Duboko udahnite i izdahnite.
- Korak – “Dišite” u prostor svoga srca tako da pri udahu usmjerite pozornost na srce.
- Korak – Sjetite se gledišta o kojima ste čuli, te ih zamijenite s prethodnim stanjem uma.
- Korak – Obratite pažnju na pomak u svojim osjećajima koji se događa kad u svoj život uvedete vječnu mudrost.
- Korak – Djelujte u skladu sa svojim uvidima i gledajte kako vam se život mijenja.
Kad naučite ovu jednostavnu tehniku, iskoračit ćete iz sveobuhvatne brzine svakodnevnog života, udahnuti vječnost te dobiti snagu da se čak i s najsloženijim situacijama suočite s duhovnoga gledišta.
Autor: Sacinandana SwamiI/preuzeto sa:atma.hr/slika:atma
Nema komentara:
Objavi komentar