U srednjem vijeku živio je jedan dobronamjeran arhitekt koji je želio izgraditi katedralu. Osjećao je da postoji velika potreba da se nadahne ljude na području gdje je živio. No imao je vrlo malo sredstava na raspolaganju.
Jednom je otišao do kamenoloma gdje su njegovi radnici vadili kamenje i oblikovali ga čekićima. Jednome od njih se obratio:
“Oprostite, što to radite?”
“Zar ne vidite” – čovjek je mrzovoljno odgovorio – “pripremam kamenje.”
Zahvalio je radniku i krenuo do sljedećega – koji je radio istu stvar. I on je u rukama imao čekić i dlijeto koje je koristio na neobrađenom kamenju.
“Molim Vas, oprostite, što radite?”
“Gradim katedralu!” rekao je drugi čovjek s osmjehom na licu.
Odgovor koji je dobio bio je toliko lijep da je kasnije nasamo razgovarao s tim čovjekom koji je postao njegov savjetnik i pomogao mu do kraja izgraditi građevinu u jako kratkom vremenu.
***Razlika u djelovanju s vizijom ili bez nje jednako je očigledna kao razlika između dana i noći – i ono što posebno želim naglasiti – rezultat je posve drukčiji!
Važno! Kada odlučite potražiti vlastitu viziju nemojte se pitati što je to što bi svijet mogao trebati. Pitajte se što je to što vas čini živima i slijedite taj put. Jer, ono što je najpotrebnije i vama i svijetu jesu ljudi koji su puni života – ljudi koji su pronašli vlastitu svrhu ili viziju.
Netko tko djeluje u skladu sa svojom vizijom dobiva nevjerojatnu pomoć i podršku.
On će uvidjeti da ga drugi podupiru, no što je još važnije – cijeli će univerzum pohitati pružiti podršku osobi koja uvijek pred očima ima jasnu viziju.
Moj je prijedlog da se uskladite s tom moćnom vizijom. To bi trebalo biti nešto što će u vama potaknuti “plamteće da”, nešto što je odraz vaše istinske čežnje. Razgovarajte o toj viziji s povjerljivim prijateljima i ukoliko je potrebno malo je izbrusite. Imajte tu viziju pred svojim očima – uvijek. Očekuju vas čuda!
Nema komentara:
Objavi komentar