Šesti spiritualni zakon uspjeha, Zakon odvajanja, kaže kako put prema dobivanju bilo čega vodi preko raskidanja naših vezanosti za cilj. To ne znači odustajanje od namjere za manifestiranjem; niti odustajemo od namjere, niti odustajemo od želje. Odustajemo samo od našeg vezivanja i prianjanja na cilj. Onog trenutka kada usmjerenu namjeru spojimo s konceptom ne-prianjanja – dobit ćemo što želimo.
Odvajanje proizlazi iz naše unutrašnje mudrosti i potpunog uvjerenja kako smo tek dio obrasca manifestacije više inteligencije. Kada vam okolnosti naizgled ne idu u korist, jednostavno odustanite od vlastitih ideja kakve bi one trebale biti i znajte van svake sumnje kako u našoj ograničenoj spoznaji ne možemo vidjeti sinkronističke, harmonične obrasce Kreacije čiji smo dio.
Traganje za sigurnošću je stoga samo prianjanje na sigurnost i na poznato, a “poznato” je zatvor sastavljen od naših prijašnjih kondicioniranja. Sloboda od prošlosti leži u samim temeljima mudrosti nesigurnosti. Bez nesigurnosti, život je tek puko ponavljanje starih i potrošenih sjećanja. U tome nema napretka, a gdje bez napretka ostaje samo stagnacija, entropija i postupno propadanje.
U drevnim tradicijama rješenje ove dileme leži u našoj spremnosti da se odvojimo od poznatog, zakoračimo u nepoznato i predamo naše želje kreativnom umu koji orkestrira ples Kreacije. U nepoznatom leži polje svim mogućnosti, uvijek svježih, uvijek novih, uvijek otvorenih prema stvaranju vlastitih željenih manifestacija. Ovo je polje sposobno koordinirati beskonačan broj pojedinačnih prostorno-vremenskih događaja koji će u konačnici dovesti do željenog rezultata. Ali kada se naše namjere zaključaju u tvrd mentalni sklop – gubimo fluidnost, fleksibilnost i kreativnost koje su u Kreaciju prirodno ugrađene.
Prava svijest obilja odražava se u našoj sposobnosti da imamo što god poželimo, kada god to poželimo, s najmanje uloženog napora. Odvajanje je sinonim za “svijest obilja” pošto s odvajanjem dolazi sloboda stvaranja. Kako ćemo stvarati ako se, puni tjeskobe, stalno lovimo i prianjamo za staro?
Zakon odvajanja se ne petlja u postavljanje ciljeva. Još uvijek imamo namjeru prijeći od točke A do točke B no između te dvije točke leži beskrajno polje mogućnosti. Uključimo li u proces koncept prihvaćanja nesigurnosti, smjer možemo i promijeniti ako po putu nabasamo na neki još viši cilj ili smislimo nešto još uzbudljivije. Kada osjećamo nesigurnost – na pravom smo putu. Tek je to plodno tlo za čistu kreativnost i slobodu.Kako primijeniti Zakon odvajanja? Započnite vježbajući odvajanje od miješanja u proces manifestacije. To znači da kad god naiđete na problem – ostanete svjesno i čvrsto uzemljeni u mudrosti nesigurnosti, dok istovremeno s iščekivanjem promatrate kakvo će rješenje iskrsnuti. Ostanete li odvojeni od problema nećete se osjećati pozvani nametati vlastita rješenja. Ovo nadalje omogućuje ostajanje spremnim i budnim na različite opcije i mogućnosti, a kada se one dogode – bit će neobično moćne i uzbudljive. Stanje budne spremnosti susrest će se s postavljenim ciljevima i namjerama, omogućujući vam da nove okolnosti iskoristite sa kakvim god se problemima suočili u životu.
Svaki je problem sjeme novih mogućnosti za neko veće dobro. Jednom kada usvojite ovu percepciju, otvara se čitava lepeza mogućnosti, što održava na životu stalan osjećaj divljenja i uzbuđenja. Samo prakticirajući odvajanje možete imati veselje i smijeh.
Tada se obilje manifestira spontano i bez napora.
Izvor: Amber-Allen Publishing
Prenosi: manifestiranje.com/preuzeto sa:atma.hr slika:
Nema komentara:
Objavi komentar