Ljudske emocije spadaju u velikog pokretača naših misli, ideja, razmišljanja uopće, zato što one djeluju neprekidno na svijest pritiskajući je da razmišlja o onim emocijama koje su trenutno aktualne, trenutno najprisutnije u ljudskoj svijesti. Stoga, ako je netko ljut onda će njegove misli imati dobrim dijelom taj ton. Ako je tužan, misli će tada biti drugačije. Ako je raspoložen, tada je polje njegovih emicija ružičasto-žućkasto; onda je on u dobrom psihičkom stanju a njegove misli su smirene, razložne, nisu ničim gurnute, nisu ničim prisilno pokrenute da se aktiviraju nego predstavljaju jedno normalno stanje njegove svijesti koja tada bez utjecaja osjećaja stvara misli i koje su onda najrealnije, najnormalnije, najpozitivnije. To znači da je u stanju emocija koje govori o jednom stabilnom psihičkom stanju pri čemu se ono vizualno manifestira ružičasto-žućkastim energetskim poljem oko njegove glave. Sve druge emocije stvaraju negativne misli: tugu, žalost, strah, nezadovoljstvo, mržnju, bijes i tome slično.
Znači da koliko god je čovjek, generalno gledano, u dobrom psihičkom stanju, koliko god da on ima dobro funkcioniranje nervnog sistema, koliko god da ne boluje od psihičkih tegoba, ako su mu emocije drugačije od ružičasto-žućkastih, tada one vrše pritisak na ljudsku svijest da ona stvara misli u skladu s tim emotivnim psihičkim stanjem u kojem se osoba nalazi. Stoga je sasvim normalno da kad god je ljudsko emotivno stanje izvan onog ružičasto-žućkastog tada je vjerojatno moguća pojava negativnih misli, bilo da su one pasivne ili agresivne. To znači da nam samo ružičasto-žućkasto obojenje emocionalnog polja garantira jedno smireno razmišljanje koje će u najvećem broju slučajeva biti pozitivno ili barem neutralno.
Kako taj način razmišljanja odnosno, misli koje se emitira, utječu na način odlučivanja jer misli i odluka nisu jedno te isto? Čovjek može razmišljati o istoj temi na različite načine a da odluka kao konačni stav te osobe ne mora imati onaj sadržaj koji ima većina misli vezanih za tu temu. Moguće je da odluka bude poslijedica jedne određene misli dok sve ostale vezane za tu temu mogu biti ignorirane, odbačene, što znači da je prevagu odnijela određena konačna misao.
Može se dogoditi da se pojavi veliki broj misli koje su poslijedica određenog lošeg emotivnog stanja osobe a da ipak odluka bude donijeta na bazi razmišljanja na koje emocije nisu utjecale. To znači da emocije ne moraju obavezno presuditi i odigrati glavnu ulogu pri odlučivanju o nekoj stvari. Ipak, njihov utjecaj je znatan i ne samo da se ne može zanemariti nego on predstavlja najčešći uzrok donošenja neke naše odluke. To nije dobro, jer su ljudske emocije često vrlo brzo promjenjiva stvar tako da bijes, ljutnja, žalost, strah, nezadovoljstvo mogu dovesti do velikog broja negativnih misli pri čemu je moguće da neka od njih presudi pri donošenju odluke o nekoj stvari.
Zbog toga je jako važno da emotivno stanje neke osobe bude u znaku ružičasto-žućkaste boje; tada osoba razmišlja smireno, opušteno i bez utjecaja bilo kakvih emocija pa će odluka biti donijeta na pravilan način, u skladu s razmišljanjem bez štetnog utjecaja emocija koje često mogu u potpunosti dovesti do drugačije odluke koja nije u skladu s generalnim stavom te osobe po tom pitanju.
To znači da emocija koja je trenutna može da odigra pogrešnu ulogu, vrlo negativnu ulogu u donošenju odluka a da kasnije kada se emocije smire, normaliziraju, da bude kasno, često nepopravljivo iako će osoba postati svjesna da je napravila grešku. Zbog toga je osnovni cilj čovjeka da svoje emocije drži pod kontrolom; to znači da je uvijek njihov izgled ružičasto-žućkast kad god se pogleda u bilo koje vrijeme u bilo kojem dijelu energetskog polja emocija oko glave. Kada se to bude događalo, tada će razmišljanje biti potpuno, bez bilo kakvih emotivnih upliva, što znači da će biti rezonsko, na bazi činjenica, na bazi razmišljanja o nekom pitanju što u najvećem broju slučajeva dovodi do pravilne odluke koja je u skladu s realnošću.
Kako će se to postići? To se postiže, generalno, time što je:
– funkcioniranje nervnog sistema osobe na visokom nivou
– duhovnost te osobe visoka i što osoba nema nekih problema koji je pritiskaju, tište i stvaraju negativne emocije
– duhovnost te osobe visoka i što osoba nema nekih problema koji je pritiskaju, tište i stvaraju negativne emocije
To znači da ako su ova prva dva uvjeta generalno bazno zadovoljena tada je neophodno stalno voditi računa da li nas neki problem pritiska, da li postoji neki problem koji nije razriješen, nešto što stvara određene emotivne probleme zbog čega se polje emocija boji drugačije od onog ružičasto-žućkastog. Kada to konstatiramo, tada je neophodno da taj problem uklonimo. To znači da razriješimo problem koji nas tišti, koji postoji, koji nije razriješen ukoliko je to izvodivo; ukoliko nije onda treba prihvatiti ono pravilo koje kaže da ako problem nije rješiv da ga treba prihvatiti odnosno zaboraviti. To je put kojim se postiže u najvećem dijelu dana ružičasto-žućkasto emotivno polje. A tada će sve naše misli pa i naše odluke biti realne, neće biti motivirane bilo kakvim našim bijesom, strahom, nezadovoljstvom nego će za osnovu imati samo činjenice, realnost, pravilan način rasuđivanja koji ničim nije ometen.
Kada se govori o postotku udjela ovih negativnih misli izazvanih emocijama na odlučivanje, tada je sve što je iznad 50% loše. Ideal je da utjecaj emocija na odlučivanje iznosi od 0 do 5%. Što smo bliže tome, to je naše odlučivanje, naš nivo realnosti – istovremeno i duhovnosti – viši. Stoga bi bilo korisno da se ljudi npr nekoliko dana posvete ovom pitanju više puta u toku dana proučavajući, razmišljajući o svom emotivnom stanju, ispravljajući ga u skladu s onim što je rečeno kako bi na kraju dana mogao da se donese neki novi zaključak o utjecaju naših emocija na naše odlučivanje.
Nema komentara:
Objavi komentar