Prirodoslovci su utvrdili da je pradomovina peršina Sardinija. U mnogim zemljama juga Europe peršin raste kao divlja ili poludivlja biljka, za što su zaslužne ptice koje raznose njegovo sjeme. Stari Grci poznavali su peršin, ali ga nisu rabili za jelo. Naime, držali su ga svetom biljkom. Od peršina su pravili vijence koje su nosili na svečanim gozbama. Njime su, također, ovjenčavali svoje heroje i kitili pobjednike Istmijskih igara.
Peršin se također nosio na grobove, za pokoj i slavu umrlih. Međutim, stari Rimljani, za razliku od Grka, peršin su jeli. Gladijatori su prije borbi jeli peršin, vjerujući da im daje snagu, jača reflekse i čini ih lukavijima. Do kraja srednjeg vijeka peršin je bio isključivo ljekovita biljka i sredstvo ukrašavanja u raznim prigodama. Danas je peršin nezamjenjivo začinsko povrće, bez kojeg se ne može zamisliti ni jedna svjetska kuhinja. Peršin je s razlogom zauzeo svoje mjesto u svim svjetskim kuhinjama.
Peršin obiluje mineralima i vitaminima – Kod peršina je jednako koristan i korijen i list. U peršinu ima najviše kalija te kalcija, fosfora, željeza, magnezija, mangana, bakra i drugih mikroelemenata važnih za ljudski organizam. Peršin je izrazito jak diuretik, što znači da ta biljka pospješuje mokrenje. Pogodan je za liječenje anemije jer je bogat željezom. Željeza u peršinu ima čak 8,1 miligrama%. Koliko je peršin važan izvor vitamina C, najbolje pokazuje njegova usporedba s limunom. Naime, u limunu ima 65 miligrama% vitamina C, a u peršinovom lišću čak 166 miligrama%. Pojedine vrste peršina u lišću mogu imati i do 323 miligrama% vitamina C! Ipak, valja reći, peršinov korijen ima četiri puta manje vitamina C nego list. Osim vitamina C, u peršinovom listu ima i karotena, a to je provitamina A, te vitamina B1, B2 i B6.
Peršin je jako dobar za zdravlje – Poznato je da su još stari Egipćani koristili divlji peršin kao sredstvo za liječenje bolesti bubrega i mokraćnih putova. Također je poznato da peršin pomaže kod upale prostate, pri otežanom mokrenju te u slučajevima naticanja nogu, reumatizma, gihta i debljine. Fitoterapeuti napominju da se peršin ne smije koristiti ako postoji upala bubrega. To se naročito odnosi na peršinovo sjeme koje djeluje znatno jače od korijena i lista. Peršin povoljno utječe na rad jetre pa se preporučuje kod žutice i drugih oboljenja jetre. Koristan je i u prehrani dijabetičara. Njegovu ljekovitost mogu osjetiti žene koje imaju problema s bolnom ili neredovitom menstruacijom. Dojiljama se ne preporučuje uzimanje peršina u vrijeme dojenja jer on može smanjiti, a ponekad i potpuno zaustaviti izlučivanje mlijeka.
Nema komentara:
Objavi komentar