Pitanje: Pisali ste da kada čovjek nekog mrzi ili nekog obožava, na suptilnom informacijskom planu to izgleda isto. Ako ja nekog neizmerno volim, zar je moguće da je to identično mržnji? Ili ste mislili da obožavanje neke osobe govori o velikoj vezanosti za nju i da to onda nije ljubav? Možda zato u životu postoji poznat izraz “nesretna ljubav”.
S.N.Lazarev: Istinita ljubav je uvijek sretna. U pravu ste. Kada na ljubav gledamo s točke gledišta ljudskih mjerila vrijednosti, to je uzajamnost, stabilnost koju tražimo u emotivnom odnosu i zadovoljstvo koju on daje, djeca, zadovoljenje želja, itd. Izraz “nesretna ljubav”, je u stvari ljubav gledana s pozicije ljudskih želja. To nije prava ljubav, već prije svega želja.
Želje mogu biti nesretne, dok je ljubav uveijk sretna.
Zapitajmo se što je ljudska sreća. To je mogućnost ispunjenja naših želja. Zamislite da vam se dogodila velika sreća. Postigli ste određeni cilj i dalje se sreća za vas preokreće u nesreću. Zašto je tako? Zato što duboko u sebi osjećate da ste postigli nešto, što ste jedva u stanju s mirom održati. Sreća vas polako guši. Uviđate da ćete dobitak i sreću prije ili kasnije izgubiti pa vas to čini nesretnim. Što vas više sreća preplavljuje i obuzima, veću tugu ćete osjećati zbog njenog gubitka.Što muškarac više voli ženu, u sve je većoj panici da će ga ona prevariti, umrijeti ili da će postati impotentan. Njegova sreća se pretvara u moru, mučenje i tužan kraj. Zašto? Zato što ta sreća ne ishodi iz pravog izvora – iz ljubavi, već iz želja, vezanosti za život i dr.
Zapitajmo se što je ljudska sreća. To je mogućnost ispunjenja naših želja. Zamislite da vam se dogodila velika sreća. Postigli ste određeni cilj i dalje se sreća za vas preokreće u nesreću. Zašto je tako? Zato što duboko u sebi osjećate da ste postigli nešto, što ste jedva u stanju s mirom održati. Sreća vas polako guši. Uviđate da ćete dobitak i sreću prije ili kasnije izgubiti pa vas to čini nesretnim. Što vas više sreća preplavljuje i obuzima, veću tugu ćete osjećati zbog njenog gubitka.Što muškarac više voli ženu, u sve je većoj panici da će ga ona prevariti, umrijeti ili da će postati impotentan. Njegova sreća se pretvara u moru, mučenje i tužan kraj. Zašto? Zato što ta sreća ne ishodi iz pravog izvora – iz ljubavi, već iz želja, vezanosti za život i dr.
Zaljubljivanje koje nema svoje ishodište u božanskoj ljubavi koja sve prašta, već u ljudskim željama, istovremeno rađa emocije straha i mržnje. Mrzim ženu u koju sam se zaljubio ili mrzim sebe i ne želim živjeti, jer će me ona napustiti.
Sve ovisi u čemu gradimo utočište kada se zaljubljujemo. Ako u svemu prepoznajemo i vidimo božju volju i kao takvu je prihvaćamo i Boga sve više volimo, onda je svaki susret i iskustvo, za nas mogućnost da mu se približimo, i svaki nas trenutak ispunjava srećom.
Izvor: internet
Nema komentara:
Objavi komentar