OSHO-Razmisljanje...

„Kontemplacija“ znač i razmišljanje – usmjereno razmišljanje.

Svi mi razmišljamo: to nije kontemplacija. To razmišljanje nije usmjereno, ono je mutno, ne vodi nikuda. Zaista, naše razmišljanje nije kontemplativno, već, kako Frojd kaže, „asocijativno“, dovodi u vezu, tek nagovještava. Jedna misao te vodi ka drugoj bez ikakvog usmjeravanja od tvoje strane. Jedna misao ide ka drugoj upravo zbog asocijacije, zbog toga što su povezane. Ti, recimo, ugledaš psa kako prolazi ulicom: onog trenutka kada ugledaš tog psa tvoj um počinje misliti o psima. Taj pas te zavede i ti počneš stvarati asocijacije na tu temu.

Kada si bio dijete ti si se plašio određenog psa. U tom trenutku je taj pas iz djetinjstva došao na um i djetinjstvo ti se sa njim vratilo. Tada je taj pas bio zaboravljen. Ti si se sada pomoću njega povezao sa svojim djetinjstvom, a djetinjstvo te zatim odvelo negdje dalje – tako se to vrti u krug.

Uvijek kada si opušten pokušaj da se vratiš tamo odakle misli dolaze. Vrati se natrag; osmotri svoje korake. Tada ćeš vidjeti da je neka druga misao tamo, i da te ona dovela dotle, a one nijesu logički povezane. Kako može pas na ulici biti u vezi sa tvojim djetinjstvom? Tu ne postoji nikakve logičke veze – tek samo asocijacija u tvom umu. Kada bih ja prolazio tom ulicom, taj isti pas mene ne bi odveo do mog djetinjstva. Mene bi to odvelo negdje drugo. Neku treću osobu to bi odvelo opet negdje sasvim drugo. Svi posjeduju nekakve asocijativne veze u umu. Svaka pojedinačna karika vodi ka lancu raznih događanja. Tada um počinje da djeluje kao kompjuter. Tada te jedna stvar vodi ka drugoj, druga ka trećoj i tako dalje. Tvoj dan se na tome zasniva.

Pokušaj da zapisuješ to što ti pada na um; bićeš iznenađen. Što se događa sa tvojim umom? Nema nikakvog odnosa između misli. Ti to nazivaš razmišljanje. To je samo puka veza između dvije različite misli koje te vode. Razmišljanje postaje kontemplacija samo onda kada se direktno kreće, kada se ne kreće pomoću asocijacije. Ti, recimo, radiš na nekom određenom problemu, onda izbaciš sve asocijacije. Ti se usredsrediš samo na taj problem: usmjeriš svoj um. Um nastoji da pobjegne sa prave staze na neku misao sa strane – da ode ka nekoj asocijaciji. Ti tada treba da izbjegneš sve stranputice. Samo na jedan put treba da usmjeriš svoj um.

Naučnik koji radi na nekom problemu je u kontemplaciji. Kada logičar radi na nekom problemu, kada matematičar rješava neki problem, oni su u kontemplaciji. Pjesnik kontemplira cvijet: tada je sav svijet stavljen po strani i samo su prisutni pjesnik i taj cvijet. Pjesnik se povodi za tim cvijetom. Možda će ga mnoge stvari sa strane privlačiti, ali on neće dopustiti svom umu da ide po strani. Um se tada kreće u jednom smjeru, u jednoj liniji. To je kontemplacija. Nauka je bazirana na kontemplaciji. Bilo koja logična stvar je kontenplativna: misao je usmjerena, razmišljanje je vođeno. Razmišljanje, uobičajeno razmišljanje je apsurd. Kontemplacija je logična, racionalna.

Postoji i koncentracija: to je mirovanje u jednom mjestu. To nije kontemplacija. To nije razmišljanje, to je samo boravljenje u jednoj tački, ne dopuštajući umu da se kreće. Za vrijeme razmišljanja um se kreće suludo – za vrijeme uobičajenog razmišljanja. U kontemplaciji taj suludi um biva vođen, upravljan; on ne može tako nikuda pobjeći. U koncentraciji se umu ne dopušta nikakvo kretanje; u uobičajenom razmišljanju um se kreće svugdje.

U kontemplaciji mu je dopušteno da se kreće samo na određena mjesta; a u koncentraciji mu nije dopušteno nigdje da se kreće. Tada mu je dopušteno samo da bude na jednom mjestu. Tada se sva energija zaustavi, sve kretnje bivaju zaustavljene, bivaju prikovane za jedno mjesto.

Joga se bavi koncentracijom, običan čovjek je okupiran neusmjerenim razmišljanjem, a naučnik se koristi usmjerenim razmišljanjem. Joginski um ima takvo razmišljanje, fokusirano, fiksirano, usmjereno na jednu tačku, bez ikakvih pokreta.

Meditacija je nešto drugo. U običnom razmišljanju, umu je dopušteno da se kreće svugdje; u kontemplaciji mu je dopušteno da bude samo na jednom određenom mjestu, da se usmjerava samo ka jednom smjeru: svi drugi pravci su presječeni. U koncentraciji nije dopušteno kretanje ni u jednom pravcu. U koncentraciji je dopušteno samo da se bude na jednom mjestu. U meditaciji um, kao takav, uopšte nije dopušten. Meditacija je stanje „ne-uma“. Tu postoje četiri stupnja: obično razmišljanje, kontemplacija, koncentracija i meditacija.

Meditacija podrazumijeva stanje bez uma, stanje oslobođenosti od uma: čak ni koncentracija tu nije dopuštena. Tu ni umu nije dopušteno da bude! Zbog toga se meditacija ne može postići umom. Sve do koncentracije, um ima svoj uspon, ima dopušten pristup. Um može pojmiti koncentraciju. Ali um nikako ne može shvatiti meditaciju. Zaista, tu nije dopušten pristup umu. U koncentraciji umu je dopušteno da bude u jednom mjestu. U meditaciji, čak je i to mjesto izbrisano. U običnom razmišljanju, svi pravci su otvoreni; u kontemplaciji je samo jedan pravac dopušten; u koncentraciji je samo jedno mjesto dostupno – nikakav smjer; a u meditaciji, čak ni to mjesto nije otvoreno; umu nije dopušteno da tu boravi. Obično razmišljanje je uobičajeno stanje uma, a meditacija je viša mogućnost. Obično razmišljanje je na nižem nivou – na nivou asociranja; a viši nivo, vrhunac, to je meditacija – stanje lišeno uma, oslobođenje od misli.

KNJIGA TAJNI

Povratak

Tekst: © Osho International Foundation
Izvor: OSHO Informativni centar Montenegro/prenosi i preuzeto sa:http://mudrac.com