Nemoj reći da ti je svega dosta, a da nešto od svega toga nisi naučio.
Nemoj reći da ti je svega dosta i onda srušivši sve mostove koji su te vezivali uz prošlost i ljude koje si tamo upoznao shvatiš da sve ovo novo ne mora uvijek značiti bolje, a ono staro ne mora značiti gore. Nemoj reći da ti je svega dosta a onda ponoviti istu pogrešku jer ti nitko to neće zamjeriti u takvom stanju. Shvati da ponovljena greška tada postaje tvoj izbor, a život ne oprašta tako lako odluke koje donosimo.
Nemoj reći da ti je svega dosta i onda sve pustiti nizbrdo. Kada stvari koje si godinama gradio i u koje si mukotrpno ulagao pustiš da se kotrljaju misleći da će to riješiti problem, vjeruj da se ništa dobro iz toga neće izroditi. Nećeš kasnije pronaći mir, štoviše imat ćeš mnogo veće tjeskobe jer si upropastio brojne prilike budućnosti radi trenutka u kojem si se samo trebao povući i dopustiti da se stvari same oko tebe smire.
Nemoj reći da ti je svega dosta i prestati se boriti protiv negativnih misli i emocija. Lavinu nesigurnosti, sumnja i strahova pokrenut ćeš iz sebe a onda će nakon nekog vremena sve biti kasno. Koliko god ti bilo teško shvati da nakon svake noći dolazi dan, a nakon svake kiše sunce, a na tebi je da razviješ disciplinu i strpljivost u trenucima kada se čini da stvari nisu pod tvojom kontrolom jer to je jedini način da sve ostane isto i poslije svega.
Nemoj reći da ti je svega dosta i odustati od života, jer život neće odustati od tebe. Možeš se predati u igri života, ali igra neće završiti kada ti hoćeš, već kada to bude pravo vrijeme. Zašto da u posljednjoj epizodi života izlaziš kao poraženi kada ti je samo malo potrebno do pobjede. To je ona ustrajnost koju možeš imati ako poželiš, to je ona snaga koja se već nalazi u tebi, još samo da probudiš vjeru i izdržiš koji teški trenutak a onda dolazi ono što si zaslužio.
autor:Mario Žuvela/preuzeto sa:savjetnikuspjeha
Nema komentara:
Objavi komentar