nedjelja, 1. listopada 2017.

Anita Moorjani: Slavite život i rak će nestati

Volite sebe kao da vam život zavisi od toga, jer zaista i ZAVISI.                                               Anita Moorjani je Indijka koja je veći deo života provela u Hong Kongu.

Nakon teške bolesti i iskustva stanja bliskog smrti napisala je knjigu “Ponovno rođena”, koja je vrlo brzo postala svetski bestseler.


Nedugo zatim napisala je i knjigu “Može li Raj biti na Zemlji”.                                      Danas održava brojne motivacione govore svuda u svetu te je inspiracija mnogim osobama koje boluju od zloćudnih bolesti.

Teška dijagnoza i čudesno izlečenje

Aniti Moorjani je u aprilu 2002. godine dijagnostifikovan Hodgkinov limfom, zloćudni rak limfnih čvorova.
Imala je 43 godine i nije prihvatila konvencionalno lečenje ni hemoterapiju te se pune četiri godine borila s teškom bolešću.
Neko vreme boravila je i u Indiji, gde je praktikovala jogu i živela prema ajurvedskim načelima, što joj je u početku jako pomoglo.
No čim se vratila u Hong Kong, gdje je njena bolest i počela, sve se vratilo na staro.
U zadnjoj fazi limfoma Anitino telo je bilo prekriveno ranama. Imala je tumore veličine limuna i bila je toliko slaba da ni glavu nije mogla podići.
Nakon što je pala u komu, njeni su organi počeli otkazivati i doktori su još samo čekali dolazak Anitinog brata prije nego što isključe aparate.
Dok je porodica tugovala i polako se opraštala od Anite, niko zapravo nije ni slutio šta se događa u njenoj svesti.


Ona je, kaže, tokom 30 sati kome bila u drugoj dimenziji.
Ono što je usledilo zaprepastilo je i bolničko osoblje i porodicu – Anita se vratila.
Ili, bolje rečeno, odlučila da se vrati.
Nakon što se probudila iz kome karcinom se počeo povlačiti. U roku od nekoliko nedelja u njenom telu više nije bilo ni traga zloćudnim ćelijama.
Anitini doktori ni danas nemaju objašnjenje za ovo čudesno izlečenje.

Buđenje u drugoj stvarnosti

Dok je bila u komi, Anita je osetila kako njena duša napušta telo.
Uskoro je čula razgovor koji vode njen suprug i doktor izvan bolničke sobe, na dnu hodnika (kada je to posle ispričala suprugu, on je bio zaprepašćen shvativši da se taj razgovor točno tako i odigrao).
Osećala se kao da se probudila u nekoj drugoj stvarnosti, stvarnosti u kojoj ne postoje ni mesto ni vreme.
Život u fizičkom telu, u odnosu na ovaj život duše, izgledao joj je kao prava iluzija.
Ono što ju je “tamo” dočekalo bila je beskrajna ljubav.
Tada je stekla uvid u svoj život i spoznala činjenicu kako je svoju bolest sama prouzrokovala.
Jasnoća i razumevanje svega u toj realnosti, kaže, ne mogu se rečima opisati.
Shvatila je da je život neprocenjivi dar i da su svi ljudi na nekom dubljem nivou povezani.
“Srela” je i svog oca, koji je umro prije 10 godina, a koji joj je rekao da njeno vreme još nije došlo.


Iako je s njim za života često bila u sukobu, ovde je osećala samo njegovu ogromnu ljubav i razumevanje.

Iskustvo blisko smrti – šta je to?

IBS ili NDE (engl. near-death experience) je vantelesno iskustvo o kojem svedoče brojne osobe koje padnu u komu.
Gotovo svi oni opisuju isto – odvajanje od tela, levitaciju, snažan osećaj bezuslovne ljubavi, mira i prihvatanja, svetlost na kraju tunela i sl.
Uprkos brojnim svedočanstvima i vrlo neobičnim podudarnostima, naučnici su i dalje sumnjičavi.
Naučnici tvrde da se mozak pre potpunog isključivanja i smrti zapravo samo poigrava s nama stvarajući halucinaciju.
Aniti je u toj realnosti bio ponuđen izbor – umreti ili se vratiti u život – i to potpuno izlečena.
No, koliko god joj se taj drugi svet činio divnim, naročito zato što je isključivao bilo kakvu fizičku bol, odlučila je nastaviti živeti kako bi ispunila svoj zadatak.
Osetivši patnju svoje porodice i supruga, dobila je dodatni podsticaj da se vrati.
ČIM SAM DONELA TU ODLUKU DA SE VRATIM, SVAKA ĆELIJA U MOM TELU JE REAGOVALA NA TO I GOTOVO TRENUTNO SAM OZDRAVILA.

Najvažnija lekcija – zavoleti sebe

Tijekom IBS-a Anita je shvatila koliko je sama odgovorna za tešku bolest – nikada nije volela sebe.
Budući da je s jedne strane odrasla u hinduističkoj porodici, a s druge je bila izložena uticajima multikulturalnog Hong Konga, u sebi je proživljavala neprestani konflikt između ta dva sveta i s tim se jako teško nosila.
Htela je ugoditi svojim roditeljima, ali i osećati pripadnost društvu u kojem je odrasla.
Pre bolesti neprestano je ugađala drugima i ispunjavala tuđe želje, a sebe je stavljala na zadnje mjesto.
MOJ CILJ U ŽIVOTU BIO JE SVIDETI SE DRUGIMA, STEĆI NJIHOVO ODOBRAVANJE. ODUVEK SAM BILA STROGA I VRLO KRITIČNA PREMA SEBI, KAŽE ANITA.
Sebi je često prigovarala i priželjkivala da bude pametnija, bolja, produhovljenija.
Postavljala je sebi, kaže, visoke ciljeve i stalno je težila nečem većem i boljem kako bi stekla priznanje i ljubav drugih ljudi.
Tek ju je bolest naučila da je najvažnija stvar u životu – zavoleti sebe svim srcem.


Pre iskustva bolesti Anita je stalno živela u strahu, on je bio njeno “pogonsko gorivo”.
Strahovala je da nije dovoljno dobra ni u čemu što je radila.
U tom strahu je, kaže, postajala sve manja dok bolest nije gotovo potpuno ugasila njeno telo.
Osim toga, panično se bojala raka i hemoterapije.
Strahu je pridoneo i gubitak dve bliske osobe koje su nakon hemoterapije umirale u bolovima.
Nikada nije došla posetiti blisku prijateljicu u bolnici koja je bolovala od raka.
Jako se bojala videti je u tako lošem stanju, a istovremeno je osećala strašnu grižnju savesti što ju je napustila kada joj je bila najpotrebnija.
Na kraju su se ti Anitini strahovi i unutrašnji konflikti pretvorili u bolest, koja ju je odvela do samog praga smrti.

Anitin savet o tome kako se nositi s bolešću

Anita u svakoj prilici rado deli savete kako bi pružila nadu svim teško obolelima i kako bi ih ohrabrila.
Iz vlastitog iskustva preporučuje vođenje razgovora s vlastitim telom.
Upoznajte svaki deo svog tela.
Priuštite sebi barem kratku meditaciju tiokom koje ćete biti sami sa sobom i slušajte prijatnu muziku.
Anita kaže da i sama svaki dan zahvaljuje svojim očima, ušima, bubrezima… što joj tako dobro služe.
Ako u nekom delu tela oseća bol ili se pojavi bolest, ona postavi pitanje: “Zašto si ovde? Šta mi želiš poručiti?”
Odnosite se prema svom telu s ljubavlju, ne zamerajte mu i ne osuđujte.
Ako čak i svojoj bolesti pošaljete poruku ljubavi, u vama će nestati svaki strah, a to je jedini put koji vodi ka ozdravljenju, kaže Anita.


Slavite život

Ako ste upravo saznali da od nečega bolujete, nastavite živeti kao da bolesti u vama uopšte nema, savetuje Anita.
Zamislite da vam je doktor rekao da ste potpuno zdravi.
Što biste tada osećali?
Probajte to osetiti u sebi i živite kao da je to istina.
Ako morate proći određenu terapiju ili tretmane, učinite to, ali ne dopustite da se vaš život vrti oko bolesti.
Posvetite se onome što volite.
Povežite se sa užitkom. Uprkos bolesti, neka u vašem fokusu budu zabava i smeh.
Jednostavno slavite život!
I sama Anita kaže da je, čim je saznala svoju dijagnozu, postala opsednuta bolešću i neprestano o njoj razmišljala, što je, smatra, bilo potpuno pogrešno.
Bolest je tu samo da nas upozori da smo zaboravili na sebe i da je konačno vreme da živimo autentično i punim plućima.
Izvori korišćeni u ovom članku uključuju:
http://ndestories.org/anita-moorjani/


Nema komentara:

Objavi komentar