Najčudesnija poruka koju sam ikada primio u “Razgovorima s Bogom” sastojala se od sedam riječi. Samo je toliko trebalo da mi objasni sve što sam ikada trebao znati o svom iskustvu života na Zemlji.
Pitao sam se zašto mi, barem do tog trena, život nije donosio sreću za kojom sam tragao, iako sam gotovo uvijek radio posao koji sam volio, živio s predivnim boljim polovicama i uživao u sjajnom obiteljskom životu.
“Što ne valja sa mnom?”, pitao sam Boga, “Zašto mi ne uspijeva biti sretan?”
“Vrlo je jednostavno”, rekao mi je Bog, “Ti misliš da se tvoj život radi o tebi.”
Želio sam znati što je Bog time htio reći. Stvarno, što je htio reći? Tada sam čuo sedam riječi koje su zauvijek promijenile moj život:
“Tvoj život se ne radi o tebi”.
A nego o kome se onda radi? Silno sam htio znati.
“Tvoj život se radi o svima čije živote dotakneš”, kazao mi je Bog. “I radi se o tome kako ih dotakneš. Način na koji ih dotakneš određuje kako ćeš iskusiti Sebstvo – a onako kako iskušavaš Sebstvo određuje koliko si sretan”.
Na neki način, u mom se životu doista jest radilo o meni… ali na pomalo obrnut način. Trebalo je obraćati pažnju na sebe kroz fokusiranje pažnje na druge. Trebao sam napredovati kroz pomaganje drugima da napreduju. Najbrži način da budem sretan bio je da činim druge sretnima.
Prije nego nastavim – mala ograda. Ovo ne znači da se morate potpuno posvetiti tuđoj sreći nauštrb vlastite. Kada druge činite sretnima po cijenu osobne nesreće – pobijate vlastiti smisao. Ne pričamo o tome da legnete i pravite se mrtvi, niti o tome da budete otirač za tuđe cipele.
Trebalo je obraćati pažnju na sebe kroz fokusiranje pažnje na druge. Trebao sam napredovati kroz pomaganje drugima da napreduju. Najbrži način da budem sretan bio je da činim druge sretnima.
Ako druga osoba jednostavno ne želi primiti darove koje joj uživate pružiti ili, što je još gore, primi ih i iskoristi, samo da bi vas nakon toga tretirala bez poštovanja ili ljubaznosti – možda ćete joj poželjeti nastaviti davati, ali na drugi način. Na primjer tako što ćete im pokloniti slobodu da potraže blisko prijateljstvo s nekim drugim.
Na Zemlji živi preko sedam milijardi ljudi i od vas se svakako ne očekuje da bespogovorno i kontinuirano nastavite davati ljudima koji ne cijene i ne poštuju vaše poklone. Dakako, ne dajete poklone da biste stekli poštovanje. Dajete ih kako biste iskusili i izrazili onaj dio sebe koji govori o tome tko ste i što ste. Pa opet, ako ono tko ste i što ste nije cijenjeno, ili je ignorirano i zlorabljeno, tada ćete povrijediti, umjesto da pomognete, osobu kojoj poklanjate – jet ćete je naučiti kako je najbolji način da nastave dobivati najbolje od drugih taj da im vraćaju na najgori mogući način. A to nije nešto što biste trebali naučiti bilo koga. Zapravo je neplemenito i neljubazno to bilo koga naučiti.
Ali ne brinite. Kao što sam rekao, svijet je prepun ljudi, a život me naučio kako će ogromna većina njih primiti darove sa zahvalnošću i pri tome biti predivno ogledalo svima koji ih nesebično nude i dijele.
Postoji dobar razlog zašto je premještanje fokusa sa sebe na druge tako učinkovito promijenilo moj život. Tu ćemo diskusiju ostaviti za neki drugi put.
vrlo vrlo koristan tekst...upravo o tome sam i razmisljala intenzivnio svih mjeseci ove godine...zasto neki ljude ne cijene ono sto za njih uradim...zatim,da li me raduje to sto cinim dobro drugih,da bi me oni postovali,vise cijenili..ili hocu neku krivicu u sebi da zacjelim.Da li uopce treba pomagati drugima u sferi gdje ni sami nismo realizovani(npr,posao)..uspjela sam pronaci posao za jednu osobukoja me kasnije ignorisala...a ja sama nemam posao i neprestano ga trazim..i td.
OdgovoriIzbrišiKada činiš neko dobro za druge, čini to nesebično ili uopće nemoj. Ako to radiš samo zato jer očekuješ nešto zauzvrat ( pa makar samo zahvalnost ) onda to nije nesebično davanje nego posao, dakle, vrlo sebično. To je naravno moje mišljenje, ja ne razgovaram sa Bogom da ga pitam je li to ispravno ili ne. Barem ne svjesno ;)
OdgovoriIzbrišiHvala vam na komentaru,pozdrav za vas...
Izbriši